Nakon dva uzastopna trijumfa u najstarijem evropskom takmičenju, fudbaleri Čelika su i u sezoni 1972-73 stigli do finala, a protivnik je bio mađarski klub Tatabányai Bányász SC.
Piše: J. Mržljak
Početkom oktobra 1972. godine su fudbaleri Čelika pobijedili Fiorentinu u finalu Srednjoevropskog kupa i upisali se u historiju ovog takmičenja. Naime, 12 mjeseci ranije su Zeničani u finalu savladali Austriju Salzburg, što znači da su postali tek drugi klub koji je odbranio trofej – nakon mađarskog Vašaša (1956, 1957). Samo 20-ak dana nakon slavlja protiv Fiorentine, Crveno-crni su krenuli u novu historijsku misiju – pohod na treći uzastopni Mitropa cup.
U sezoni 1972-73 u prvoj fazi je Čelik igrao u A-grupi Srednjoevropskog kupa, zajedno s austrijskim LASK-om i čehoslovačkom Zbrojovkom iz Brna. Prvi susret bio je na programu 25. oktobra 1972. godine, kada je Čelik golovima Midhata Mujkića i Mate Gavrana savladao ekipu LASK-a (2:0). Meč je odigran na staroj Blatuši, gdje su Crveno-crni bili domaćin do zvaničnog otvaranja Stadiona na Bilinom Polju (8. aprila 1973. protiv Crvene Zvezde).
U narednom susretu, 29. novembra 1972. godine, zenički klub je poražen u Brnu od Zbrojovke (1:2), u susretu u kojem je Mujkić zaradio crveni karton, a jedini gol za Čelik postigao Alojz Renić. Da bi ostao u trci za finale, Čelik je morao pobijediti ekipu LASK-a u gostimu i to je Zeničanima uspjelo 21. marta 1973. Renić je doveo goste u vodstvo (mada su neki upisali autogol Wilhelma Harreithera), poravnao je Gerhard Sturmberger s bijele tačke, da bi Renić i Refik Bajrić donijeli vrijednu pobjedu Čeliku (3:1).
Austrijski klub je u prve tri utakmice upisao tri poraza, a onda je 11. aprila 1973. neočekivano pomogao Čeliku izborivši remi na gostovanju kod Zbrojovke (1:1). U susretu odluke, Čelik je 9. maja 1973. godine, golovima Renića i Peleša, savladao Zbrojovku (2:1) i izborio treće uzastopno finale Srednjoevropskog kupa. Protivnik u finalu bio je mađarski predstavnik Tataubányai Bányász SC, klub koji je bio najbolji u jakoj B-grupi, u konkurenciji Bologne i zagrebačkog Dinama. Finalni susreti zakazani su za kraj sezone 1972-73. Prva utakmica odigrana je na Bilinom Polju 27. juna 1973. Pred 7.000 gledalaca, Čelik je jalovo napadao, gosti se uspješno branili i čekali svoju šansu iz kontri. U 74. minutu je György Szabó pobjegao odbrani Čelika i postigao vodeći gol (0:1), da bi ubrzo i Mihály Kőműves savladao Momčila Vujačića (0:2). Ipak, tri minute prije kraja, nakon prekršaja nad Mehmedom Buzom, dosuđen je jedanaesterac kojeg je Mato Gavran pretvorio u pogodak (1:2) i time održao nadu da će Čelik ostvariti hat-trick u najstarijem evropskom klupskom takmičenju.
Četiri dana kasnije, 1. jula, odigran je revanš u Mađarskoj. Gradski stadion u Tataubányaii, koji danas nosi ime legendarnog mađarskog golmana Gyule Grosicsa, ispunilo je 8.000 navijača, koji su željeli pružiti podršku Bijelo-plavima da osvoje prvi trofej u klupskoj historiji. Početak utakmice, odigrane na današnji dan prije 52 godine, bio je buran. Samo što se krenulo s centra, Mehmed Buza je pobjegao odbrani Mađara, asistirao Alojzu Reniću, koji je savladao golmana Jánosa Csepecza (0:1). Bio je to četvrti pogodak kapitena Čelika u sezoni, kojim je osigurao titulu najboljeg strijelca Mitropa cupa.
Iako je golom Renića izjednačio ukupni omjer na 2:2, ipak je Čelik još uvijek bio u zaostatku, pošto je vrijedilo pravilo gola u gostima. Zato puleni Dušana Varagića igraju ofanzivno i u 34. minuti stvaraju veliku šansu: Mato Gavran je šutirao, golman Csepecz odbranio, a Mehmed Buza nije uspio odbijenu loptu sprovesti u mrežu. Kazna za promašaj stigla je pet minuta kasnije: Ferenc Horváth je počeo akciju, nastavio István Nagy, da bi Ervin Dákai matirao Vujačića (1:1). U nastavku Zeničani kreću na sve ili ništa, što ostavlja dosta prostora za napadače Tataubányaije.
U 56. minuti je Ervin Dákai ostao sam na nekih 18 metara od gola Vujačića, precizno je šutirao i postigao svoj drugi pogodak (2:1). Iako su do kraja Buza i Gavran mogli vratiti neizvjesnost u dvomeč, rezultat se nije mijenjao. Tatabányai Bányász SC je osvojila Srednjoevropski kup, što će mađarski klub ponoviti i u narednoj sezoni (1973-74). Čelik će sedam godina kasnije (1980) stići na korak do osvajanja trećeg Mitropa cup, ali su u susretu odluke na Bilinom Polju Zeničani izgubili već dobivenu utakmicu protiv Udinesea (2:3) nakon vodstva 2:0 do 73. minuta.
Tatabányai – Čelik 2:1 (1:1)
Tatabányai, 1. juli 1973. Gradski stadion. Gledalaca 8.000. Vrijeme oblačno, teren pogodan za igru. Sudija: Paul Schiller (Austrija). Žuti kartoni: Kovács, Arany (Tatabányai), Vujačić, Šljoka, Buza (Čelik).
Strijelci: 0:1 Renić (2), 1:1 Dákai (39), 2:1 Dákai (56)
TATABÂNYAI: Csepecz, Hernádi, Kovács, Laczkó, L. Horváth, F. Horváth, Arany (Knapik), Szabó, Kőműves, Dákai, Nagy. Trener: Károly Lakat.
ČELIK: Vujačić, Šljoka, Galijašević, Hajduk, Talić (Preldžić), Peleš, Gavran, Mićić, Buza, Renić, Bajrić (Brdarević). Trener: Dušan Varagić.
