Raspored je odlučio da bh. derbi bude na rasporedu 6. aprila 1975. godine, na Dan oslobođenja Sarajeva od fašizma, pa je uprava Željezničara odlučila otvoriti kapije Stadiona Koševo.
Piše: J. Mržljak
Od 1962. godine do danas, Željezničar i Sloboda su odigrali 91 međusobni prvenstveni susret, u kojima su Plavi imali više uspjeha, zabilježivši 33 pobjede i 27 poraza. Ali, Tuzlaci su slavili u vjerovatno najvećem susretu, odigranom na današnji dan prije tačno 50 godina. Desilo se to u sezoni 1974-75, u kojoj su oba tima uglavnom bili u gornjem dijelu tabele. Na kraju marta 1975. godine, nakon 22. kola, bh. rivali su bili susjedi na tabeli: Crveno-crni na sedmom mjestu s 24 boda, Plavi stepenicu niže s dva boda manje.
Na redu je bilo 23. kolo, međusobni duel Željezničara i Slobode na Stadionu Koševo, gdje je klub s Grbavice tih godina bio domaćin. Raspored je odlučio da bh. derbi bude na rasporedu 6. aprila 1975. godine, na Dan oslobođenja Sarajeva od fašizma. Pošto se obilježavala jubilarna 30. godišnjica oslobođenja glavnog grada BiH, uprava Željezničara donijela je sjajnu odluku da otvori kaprije Stadiona Koševo. Danas bi slična odluka vjerovatno povećala posjetu tek za koju stotinu gledalaca, no prije tačno pola stoljeća bilo je drugačije.
Koševo je ispunjeno kao šibica navijačima oba kluba, a organizator se pobrinuo da 40.000 gledalaca uživa u spektaklu. Tako je gledaoce prije početka, na poluvremenu i poslije završetka utakmice zabavljala sarajevska rock-grupa “Formula 4”, predvođena legendarnim Ljubišom Racićem, popularim “Tigrom s Miljacke”. Svečarski karakter naglašen je posebnim aplauzom za Željinog kapitena Josipa Katalinskog, koji je dobio “Šestoaprilsku nagradu Sarajeva”.
Prvi zvižduk sudije Veselina Zrilića iz Banja Luke označio je početak utakmice, koja je protekla u otvorenoj igri. Za prvo uzbuđenje se pobrinuo slavljenik “Škija” Katalinski, čiji je udarac glavom odbranio golman Tuzlaka Ranko Cakić. U 21. minuti je Mustafa Hukić asistirao Jovanu Geci, koji je šutirao u rašlje, ali je Željina “jedinica” Esad Ibrahinović bravurozno odbranio. Potom je na scenu stupio Slobodan Kojović, praveći pometnju u odbrani Tuzlaka: nakon jednog “Kokinog” centaršuta je Željko Rodić u padu glavom šutirao pored gola.
U 42. minuti se desilo najveće uzbuđenje u prvom poluvremenu. Željin bek Dragan Glamočak je Jovana Gecu zaustavio tako što je loptu glavom izbio u korner, no sudija Zrilić je vidio igranje rukom i na opšte iznenađenje pokazao na bijelu tačku. Uslijedili su žestoki protesti pulena Milana Ribara, neki su vjerovatno zaslužili i oštre sankcije, no banjalučki sudija nije želio dolijevati ulje na vatru koju je sâm zapalio, pa nikome nije pokazao karton. Jedanaesterac je izveo Mustafa Hukić, ali se još jednom istakao “Eso” Ibrahimović i odbranio penal.
Malo je nedostajalo da gosti odmah budu kažnjeni za promašeni jedanaesterac. Malo prije odlaska na odmor je Katalinski raspalio s 30 metara, Cakić je bio nemoćan, a lopta je pogodila prečku. I u nastavku se igra otvoreno, prvu šansu za Slobodu je imao Vehbija Džibrić, koji je nakon kornera nadskočio i Katalinskog i Ibrahimovića i šutirao preko gola. Potom se istakao Cakić odbranivši udarce Slobodana Kojovića i Rodića, da bi 15-ak minuta prije kraja rezervista Dževad Šećerbegović promašio prazan gol nakon centaršuta Suada Kalesića.
Kada se činilo da će bh. derbi biti završen bez golova i pobjednika, u 82. minuti se desio trenutak odluke. Akciju je započeo Mesud Nalić, nastavio Šećerbegović, koji je centrirao s lijeve strane, a u kaznenom prostoru Plavih najprisebniji je bio Jovan Geca i savladao Ibrahimovića, obradovavši brojne navijače Slobode (0:1). Do kraja utakmice su skoro svi domaći igrači krenuli naprijed, što je ostavilo prostora za kontre Tuzlaka, koje Šećerbegović i Fuad Mulahasanović nisu krunisali drugim golom.
Sloboda je stigla do velike pobjede, koja je otvorila apetite za eventualnim plasmanom u Kup UEFA. Trener “Mićo” Duvančić je izjavio da su svi njegovi puleni igrali dobro, ali je izdvojio golmana Cakića, centarfora Gecu i desno krilo Nalića. Čovjek odluke, Jovan Geca, bio je presretan što je pred punim stadionom postigao gol, istakavši da mu je pobjeda nad Željom – jedna od najdražih u karijeri. Na kraju šampionata je Sloboda osvojila sedmo mjesto, Željezničar je bio deveti, ali se sezona pamti po spektaklu na Koševu 6. aprila 1975.
Željezničar – Sloboda 0:1 (0:0)
Sarajevo, 6. april 1975. Stadion Koševo. Gledalaca 40.000. Vrijeme oblačno, malo vjetrovito, teren pogodan za igru. Sudija Veselin Zrilić (Banja Luka). Žuti karton: Katalinski (Željezničar).
Strijelac: 0:1 Geca (82).
ŽELJEZNIČAR: E. Ibrahimović, Dautović, Glamočak (Maljukanović), Bratić, Katalinski, D. Kojović, S. Kojović, Jelušić, B. Janković, Odović, Rodić (Sprečo). Trener: Milan Ribar.
SLOBODA: Cakić, Kalesić, Miličić, Avdičević, F. Mulahasanović, Alibegović, Nalić, Jašarević, Geca, Hukić, Džibrić (Šećerbegović). Trener: Josip Duvančić.
