Mensur Mujdža, bivši fudbalski reprezentativac Bosne i Hercegovini, gostujući u A1 Nogometnom Podcastu govorio je o vremenu provedenom u nacionalnom timu.
Mujdža je trener u omladinskim selekcijama Gorice. U klub je došao kada je šef stručnog štaba Gorice bio Sergej Jakirović, nekadašnji saigrač iz Zagreba, danas strateg Zrinjskog, prenosi Faktor.
“Dokazao je da je dobar trener, da radi dobar posao, da ima lijepu budućnost ispred sebe. Interesi Dinama svakako to potvrđuju. Nadam se da će sljedeći korak biti jedan veći klub u Evropi. Želim mu svu sreću”, rekao je Mujdža o Jakiroviću.
Mujdža prati Zmajeve i smatra da je veliki problem što se od tima u kratkom periodu oprostio veliki broj reprezentativaca.
“Za kratko vrijeme se oprostilo mnogo igrača koji su bili okosnica reprezentacije. Neki radi povrede, neki su jednostavno odustali. Teško je nadomjestiti takvu količinu igrača i takav kvalitet koji je u tom trenutku reprezentacija posjedovala.
S obzirom na to da je već prošlo neko vrijeme, mislim da se reprezentacija trebala stabilizirati. Međutim, možda možemo reći da je stabilnost došla sad, s obzirom na prvo mjesto u grupi. Možemo reći da je to neki pozitivan rezultat”, smatra Mujdža.
On konstatuje da su se umjesto u klubovima, reprezentativci u posljednje vrijeme nastojali profilirati u dresu s nacionalnim grbom.
“Do tog rezultata bilo je puno lutanja, mnogo igrača pokušalo se isprofilirati kroz utakmice reprezentacije. Mislim da su htjeli stvoriti igrače za reprezentaciju kroz utakmice reprezentacije. Isprobavalo se puno igrača i nije se mogao stvoriti kostur ekipe, dobiti nekakava stabilnost. Dosta je bilo lutanja, a zbog takve situacije nisu došli ni rezultati. U posljednje vrijeme se može vidjeti 25-26 igrača koji su na okupu. Oni guraju naprijed. Nadam se da će s prvim mjestom u Ligi nacija stvari krenuti naprijed”, govori Mujdža.
Zmajevi nikada nisu uspjeli izboriti Evropsko prvenstvo, na kojem sudjeluju 24 selekcije.
“Imali smo priliku nakon SP u Brazilu kvalificirati se, tu smo kiksali, na žalost. Toj generaciji je trebalo četiri-pet godina do uspjeha. Dva puta smo naletjeli na Portugal u baražu. To je, ipak, puno veća reprezentacija. Nama je puno trebalo, bez obzira na kvalitet koji smo imali. Svaki igrač tada je bio nositelj u svom klubu. To je velika stvar. Teško je nadomjestiti jednog igrača koji igra na takav način i koji je cijenjen u svom klubu, a kamoli više.”
Okupljanja bh. tima nerijetko su pratile priče o klanovima, podjelama u svlačionici.
“Bili smo super ekipa, dobra klapa. Nije bilo nikakvih klanova, što su navijači nekada znali potencirati. Normalno je da imaš neku grupu s kojom se malo više družiš, nije to ništa loše, to je sasvim normalno. Kada je došlo do terena, do utakmice, moglo se primijetiti da smo dobar tim – kaže Mujdža i dodaje da mu je Cimer bio Lulić i da su bili malo više povezani.”
Među Zmajevima je, veli, uvijek vladala opuštena atmosfera.
“Došao sam iz Freiburga, iz jedne discipline, u reprezentaciju. Naišao sam na opuštenu atmosferu i bio sam zabirnut u početku. Bilo mi je čudno. Zapravo je to super stvar, tako opuštena atmosfera je godila kad dođeš iz kluba. Lakše mi je bilo igrati u reprezentaciji, nego u Bundesligi. Svaki put kad sam došao u reprezentaciju, jedva sam čekao da počne svaka utakmica. Bilo mi je veliko zadovoljstvo igrati. Bio sam opušteniji. Lakše je bilo igrati, ne samo zbog atmosfere, kvalitet igrača na okupu bio je veći nego u klubu”
“Imao sam više slobode, ofanzivnih akcija. Jednom prilikom mi je Safet Sušić prije utakmice rekao da očekuje od Lulića i mene da probijemo liniju 50 puta. Mi smo se nasmijali, ali na neki način smo dobili slobodu, mogli smo ići naprijed.”
Mensur Mujdža pohvalio je i bivšeg selektora Safeta Sušića.
“Dosta toga je radio po osjećaju i često je bio u pravu. Znao je postaviti igrača na pravo mjesto. Treba i to znati. Mislim da je stvorio dobru reprezentaciju. On me pozvao u reprezentaciju, isto tako i Lulića. Sklapao je kockice nakon Ćire Blaževića. Popunio je pozicije koje su bile deficitarne.“
Mujdža je rođeni Zagrepčanin, ali kaže da je očekivao da će igrati za BiH.
“Moj brat je igrao za reprezentaciju BiH i ta opcija je uvijek bila tu. Prošao sam sve omladinske selekcije Hrvatske i uspio sam igrati za obje selekcije. Poziv Sušića je došao kad sam odigrao sezonu za Freiburg, stasao u dobroj ligi.”
Kako su u svlačionici gledali na Safeta Sušića, kao jednog od najboljih igrača u historiji BiH?
“Što smo duže bili s njim, bili smo opušteniji. Jedan veliki autoritet, respekt prema njemu kakav je bio igrač. Osjetilo se to u svlačionici i gdje god da je došao. Navijači nisu uvijek trčali prema Džeki, Spahiću, Misimoviću, nego su išli kod Safeta. Bio je prepoznatljiv gdje je dolazio. Među našim navijačima puno više”, konstatovao je Mujdža.
