Mirzet Halilović (54) iz Živinica poznatiji kao Valter, jedan je od najpoznatijih bh. trkača.
Nadimak je dobio kao simbol pobjede, odlučnosti, vječite borbe. Za Mirzeta je priča uvijek ista, a uspjeh stoji negdje na kraju puta. Često zna reći: ”Ako želite vidjeti dalje, morate se popeti više, odnosno uvijek nuditi više”. Vedrog je duha, čovjek koji želi da svojim iskustvom pomogne i ohrabri druge učesnike u trenucima kada izgube volju i misle da ne mogu dalje. Učestvovao je prije nekoliko godina na 125. Bostonskom maratonu kao jedini takmičar iz Bosne i Hercegovine. Javnosti je poznat kao restaurator automobila i vlasnik najstarijeg Fiće u BiH. Međutim, njegova najveća ljubav je atletika, a omiljena disciplina – maraton. Također, treba spomenuti da je bio pripadnik Specijalne policijske jedinice u Tuzli. Bez dvojbe, Halilović je izuzetno poznati maratonac i van granica BiH. U razgovoru za Sport Centar popularni Valter je govorio o trčanju, počecima, strasti prema ovom sportu, rezultatima i trenutnim aktivnostima.
Razgovarao:Edin Isanović
Možete li za početak reći, od kada se bavite trčanjem?
To je krenulo 2012. godine. Od tada imam zapisan svaki metar trčanja i takmičenja. Imam 262 zvanične utrke. Od toga 26 maratona, 72 polumaratona. Ostalo su kraće rute trke. Svake godine povećavam obim i intenzitet treninga. Recimo, 2022. godine sam pretrčao 4 hiljade kilometara. Za aktuelnu godinu, do sada ide dobro. Cilj je makar 4.300 kilometara.
Kako je potekla ova zanimljiva priča?
Počeo sam sa malim distancama, a kasnije se rodila želja da počnem sve duže trčati. Osim trčanja radim puno vježbi snage, jer je to izuzetno bitno za trkačke performanse. Trenirajući i trčeći na navedeni način, došao sam do najteže atletske discipline – maratona. Svaki istrčani maraton je film. Isti sam zavolio i na njemu imam najbolje rezultate – računajući moje 54 godine starosti. Da bih imao dobre rezultate na maratonu, potrebno je raditi i brzinske treninge. Shodno tome, često idem i na kraće trke i polumaraton. Osim navedenih distanci, trčim i utrke uz stepenice, kao i planinske trke, poznatije kao Treil utrke.
Otkud strast prema ovom sportom?
To imaju svi koji su u ovom sportu malo duže. Svako na svoj način. Moj prolazak kroz maraton plan je toliko zanimljiv. Jedva čekam da mi dođu neki zahtjevni treninzi i da vidim kako ću ih istrčati, kako to planirati. Pratim temperaturu za taj dan, onda je bitna ishrana za vrijeme treninga, kako se obući, kada startati. Svaka finesa je bitna. Više puta startam s treninzima u 03:00 sati ujutro i završim 35 kilometara oko 06:30 sati. Sugrađani tek ustaju, a Valter sa treninga. Važno mi je da nema gužve na stazi. Čast mi je kada mogu nekoga motivisati da se bavi bilo kojom vrstom fizičke aktivnosti. Sve navedeno je za mene strast, pogotovo kada nakon uspješnog treninga uradim analizu. Volim da se takmičim sam sa sobom. Zašto? Da vidim do kojih granica mogu dobaciti.
Opišite nam kako provodite jedan radni dan?
Rano legnem, da mogu rano da ustanem. Prvo vježbe snage koje završavam sa zgibovima.
Onda po planu trening. Nakon što vidim vanjsku temperaturu – prilagodim oblačenje.
Ne postoji vanjska temperatura koja me može poremetiti. Sve do -20 celzijusovih stepeni je podnošljivo, ja trčim vani. Samo se razlikuje moj način oblačenja. Nekada su to i po dva para rukavica, dvije kape i ostalo. Kada je navedeni minus, tada nema forsiranja. Ako se pripremam za neku trku koja će se održati po toploti, onda ujutro malo rastrčim futing, a glavni trening obavim u najtoplijem dijelu dana. Kada napravim 15 treninga po najtoplijem vremenu, tijelo se 100% adaptira. Tako da na takmičenju visoka vanjska temperatura neće praviti veliku smetnju.
Imate još jedan hobi?
Da, nakon jutarnjeg treninga čitav dan sam na nogama jer radim restauraciju auta.Volkwagen kombija. Model T1 i T2. Osim te vrste vozila, radim i restauraciju popularnih Fića. Rad na ovim vozilima je strast kao i trčanje.
Za koju narednu utrku se trenutno pripremate?
Ja se non-stop pripremam da istrčim maraton ispod 2.59:59. Blizu sam te magične granice. Velika podrška mi je moj trener Elvir Rakipović iz Osijeka i velik broj mojih fanova, prijatelja iz BiH, regiona i šire. Istrčao sam 5 Major Maratona i svaki je bio sve bolji i bolji. Evo rezultata: Berlin 3.19:04, New York 3.16:27, Chicago 3.11:25, Boston 3.07:49 i London 3.05:32. Da bih zaokružio seriju Major Maratona nedostaje mi taj posljednji -Tokio. Velika je gužva prilikom apliciranja, jer bude oko 450.000 aplikanata, a limit je samo 35.000 trkača. Ako želim da idem na osnovu rezultata, traže mi, za moju starosnu kategoriju, da imam istrčan maraton za 2.30:00. Postoji još nekoliko sistema kako dobiti broj za maraton u Tokiju. Uglavnom sve opcije su otvorene. Ja nastavljam pojačano trenirati. Trenutno se spremam za maraton u Splitu, koji je na programu 25. februara 2024. godine. Bez obzira što je ova staza valovota, ona mi odgovara, jer bude temperatura oko 3 stepena. Do tog maratona uzet ću učešće makar na još 15-ak trka u regionu. Dugi niz godina bio sam u Specijalnoj policiji u Tuzli. Sada sam u penziji, pa sam jos pojačao trenažni proces.
