Jasmina Milkunić, mlada je fudbalerka koja igra na poziciji stopera u Fudbalskom klubu Sloboda. bSvoje prve fudbalske korake napravila je u FK Salt City. Nakon njih igrala je za FK Fortuna iz Živinica, potom Sana iz Sanskog Mosta.
Pored fudbala, Jasmina je studentica na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu i članica KUD Bukinje za koji igra nešto više od deset godina. S obzirom da dolazi iz sportske porodice, bilo je očekivano da će i ona krenuti tim putem.
“Kada je riječ o sportu, majka se bavila sportskom gimnastikom, sestra odbojkom, dok je tata više bio fokusiran na teretanu. Ja sam kao djevojčica probala razne sportove kao što su košarka, rukomet, latinoamerički ples. Međutim, ništa mi nije privuklo pažnju kao fudbal”, rekla je Milkunić za zvaničnu stranicu Slobode.
Za svoj stil igre kaže kako je osoba koja ne voli dugo držati loptu u svom posjedu jer i najmanja greška može rezultirati golom. Ponosno ističe kako je zadovoljna svojim, ali i učinkom tima.
“Kada govorim o vlastitom učinku, trudim se biti što bolja kako na treningu, tako i na utakmici. Naravno da dođu dani kada ne ide sve kako treba, ali smatram da je to normalno i da ne treba odustajati. Što se tiče tima, mislim da svaka od nas daje svoj maksimum. Vjerujem da ipak možemo bolje, jer prostora za napredovanje uvijek ima”, dodala je.
Svaka utakmica i trening iako ponekad nosi veliko breme odgovornosti, poneko razočarenje ali i komične situacije, kreira uspomene. Za svoju najdražu uspomenu izdvojila je podogak koji je postigla protiv SFK Libero kada su igrali razigravanje za ulazak u Premijer ligu.
“Pa iskreno, smatram da svaki trening i utakmica nosi to nešto svoje po čemu će se pamtit. Jedna od komičnih situacija koje ću pamtit je moj peh sa treninga. Trener nas je podijelio u ekipe, po osam igrača, te je rekao da igramo u formaciji 7+1, što znači sedam igrača i golman. Ja sam rekla treneru da imamo jedno viška u ekipi jer nas ima osam. Ipak igramo osam protiv osam, malo sam se zbunila”, rekla je Milkunić.
U daljnjem razgovoru, Jasmina je istakla kako je trening za nju bijeg od svega lošeg i vid opuštanja. Dotakli smo se i pitanja napredovanja u ženskom fudbalu gdje je kazala kako se u ženski fudbal ne ulaže mnogo.
“Ne postoji veliko ulaganje kako u finansijskom, tako i u materijalnom smislu u vidu opreme. Gledanost zavisi od težine utakmice, dok kod muškaraca taj problem nije toliko izražen. Još uvijek postoje predrasude vezane za žene u fudbalu jer smatraju da nismo za toga. Međutim, ja volim reći da dođu na utakmicu i da se razuvjere”, istakla je.
Na samom kraju, poručila je djevojkama da se bave bilo kojim sportom jer smatra da ih on uči redu, radu i disciplini što je važno u svakom segmentu života.