Fudbalsku javnost, naročito u Njemačkoj, potresla je vijest o smrti Andreasa Brehmea. Umro je u noći u Munchenu, u 64. godini, pretpostavlja se od srčanog zastoja.
Prva asocijacija na ovog fudbalera je pogodak koji je postigao iz jedanaesterca za Njemačku u finalu Svjetskog prvenstva u Italiji 1990. godine protiv Argentine. Ali sigurno nije jedini pogodak. Tokom svoje bogate karijere zabio je još mnogo važnih golova, tačno 50 u Bundesligi, a ono što ga je izdvajalo od ostalih je gotovo podjednako dobra igra s obje noge. Zbog toga je često bio nerješiva enigma za protivničke fudbalere.
“Poznajem ga 20 godina, ali još uvijek nisam siguran igra li bolje lijevom ili desnom nogom”, rekao je o Andreasu Brehmeu tadašnji njemački selektor, legendarni Franz Beckenbauer.
Andreas Brehme je rođen u Hamburgu, ali nikada nije doživio da obuče dres svog omiljenog kluba iz djetinjstva, Hamburger SV.
Prve fudbalske korake napravio je u lokalnom HSV Barmbek-Uhlenhorstu, gdje je s 18 godina dobio priliku zaigrati za seniorsku ekipu. U to vrijeme bio je na probi u Hamburger SV-u, zatim u Werderu iz Bremena, no jedini konkretan poziv dobio je 1980. od drugoligaša Saarbrückena i to zahvaljujući legendarnom fudbaleru HSV-a Felixu Magathu. Kao bivši igrač oba kluba, posredovao je u tom transferu, piše Sport Klub.
Vrhunska karijera Andreasa Brehmea počinje dvije godine kasnije njegovim prelaskom u Kaiserslautern. Iako nije važio za brzog igrača, njegova dobra tehnika, precizan i snažan udarac, izvrstan centaršut, kao i sposobnost dobre igre s obje noge vrlo brzo su ga izdvojili iz prosjeka. U Njemačkoj je stekao status jednog od najboljih izvođača slobodnih udaraca i centaršuta svih vremena.
Kada je Hamburger vidio u kakvog je igrača izrastao, pokušali su ga dovesti, ali do tog transfera nije došlo, iako je Brehme uvijek isticao svoju privrženost ovom klubu.
Na kraju je nakon pet sezona provedenih u Kaiserslauternu obukao dres Bayerna i dvije godine igrao za slavni klub iz Munchena. Već u prvoj godini osvojio je svoj prvi naslov u Bundesligi. U sezoni 1986/87 Bayern je osvojio njemačko prvenstvo ispred Brehmeovog voljenog kluba HSV-a, a Andreas je uz Lothar Matthausa, kapitena Augenthalera, Michaela Rummeniggea, Wohlfartha, i golmana Pfaffa bio jedan od najistaknutijih igrača u ekipi “Bavaraca”.
Na njihovu žalost, u istoj sezoni svi su doživjeli veliko razočaranje u finalu Kupa prvaka. Bayern je bio veliki favorit, ali je poražen u Beču od Porta, a ostalo je zapamćeno da je na kraju utakmice izgubio već dobiveni susret.
Godinu dana kasnije Bayern je izgubio naslov Bundeslige od Werdera iz Bremena, a Andreas Brehme je zajedno sa suigračem Lotharom Matthausom iz Munchena prešao u Milan i pomogao Interu da nakon devet godina vrati Scudetto na stadion Giuseppe Meazza.
U Serie A proveo je ukupno četiri godine, a kada im se sljedeće sezone pridružio Jurgen Klinsmann iz Stuttgarta, Inter je sa sjajnim njemačkim trojcem uspio osvojiti jedan evropski trofej – Kup UEFA 1991. godine.
Nakon Intera, Brehme je jednu sezonu proveo u Španiji, u ekipi Zaragoze, a zatim se vratio u Kaiserslautern i u sljedećih pet godina doživio neke od najljepših i najtežih trenutaka u karijeri.
Bio je kapiten Kaiserslauterna kada su iste sezone 1995/96 ispali iz Bundeslige i osvojili njemački DFB Kup. Također sezonu kasnije u Kupu kupova, kada su u prvom kolu, nakon pobjede u Kaiserslauternu od 1:0, u uzvratu na beogradskoj Marakani poraženi od Crvene zvezde u produžecima s čak 4:0.
Brehme je odgodio “fudbalsku penziju” na godinu dana kako bi pomogao Kaiserslauternu da se vrati u Bundesligu, a onda je nakon ekspresnog povratka u elitni rang doživio najljepši kraj karijere – u 38. godini osvojio je drugi naslov prvaka Njemačke kao kapiten.
Tako je na idealan način zaokružio fantastičnu igračku karijeru u kojoj je ostavio veliki trag u reprezentaciji. Bio je sudionik tri evropska i svjetska prvenstava, a kruna je svakako pogodak iz jedanaesterca koji je Nijemcima donio naslov svjetskog prvaka 1990. u Italiji u finalu protiv Maradonine Argentine.
