Kerim Memija, bivši kapiten mlade reprezentacije Bosne i Hercegovine i trenutni član Zrinjskog, dao je intervju za Sport Centar.
Kako opisujete svoje iskustvo igranja u Konferencijskoj ligi protiv klubova AZ Alkmaara, Aston Ville i Legia Warszawa?
Osjećaj je zaista nevjerovatan. Igrati sa tako velikim klubovima, odmjeriti snage i na kraju vidjeti gdje smo mi u svemu tome. Na kraju se ispostavilo da nismo ni mi zalutali i u nekim utakmicama čak smo i nadigrali svoje protivnike. Neki lijepi trenuci, osim dobrih rezultata, svakako ostaju kao dragocjene uspomene. Dodao bih i predivnu atmosferu na našem stadionu
Vaša primarna pozicija je desni bek ali ste ovu polusezonu igrali kao lijevi bek, koje elemente smatrate ključnim za uspjeh na toj poziciji, posebno u ovom modernom fudbalu?
Prije svega, trebate biti spremni igrati na bilo kojoj poziciji jer je takav stil igre uobičajen, što vrijedi ne samo za fudbal već i za općenito svaki sport. Potrebno je posjedovati visok nivo izdržljivosti, pristojnu brzinu te centaršut koji krasi svakog dobrog beka. Današnji bekovi često se prilagođavaju, postaju treći stoperi ili krila, u zavisnosti o njihovim vještinama i, naravno, zamislima samog trenera. Mogu potvrditi da je to izuzetno zahtjevna pozicija na terenu.
U jednom dijelu svoje karijere bili ste kapiten mlade reprezentacije Bosne i Hercegovine. Kakav je bio osjećaj i kako je to uticalo na vaš razvoj u fudbalu i da li možete podijeliti neke od uspomena tokom odigranih utakmica za mladu reprezentaciju?
Ogromno zadovoljstvo i ponos, prije svega, no istovremeno i određeni pritisak jer morate biti primjer kako na terenu, tako i izvan njega – ne samo svojim suigračima, već i sljedećim generacijama. Tokom igranja, prije svega, stekao sam veliku disciplinu u vlastitoj igri.
Ono što bih izdvojio su sigurno prijateljstva koja traju i danas. Na to bih svakako dodao iskustvo igranja protiv Joao Felixa, Rubena Loftusa-Cheeka, Jacka Grealisha, Dioga Jote i mnogih drugih.
Kako se razlikuje atmosfera igranja za Zrinjski u odnosu na klubove kao što su Željezničar, Vejle i Varaždin?
Najteže mi je bilo u Danskoj, gdje je atmosfera prilično opuštena i gdje ne postoji veliki pritisak, bilo rezultatski ili bilo koji drugi. Na to nisam navikao jer odrastanje na našim prostorima znači da je svaka utakmica bitna na svoj način. Što se tiče Zrinjskog, atmosferu koju bi izdovojio jesu sigurno utakmice iz Evrope.
Šta vam je najvažnije naučeno tokom vaše karijere u različitim klubovima?
U svakom klubu nauči se nešto novo. Imao sam dosta trenera i od svakog sam nešto naučio. Rekao bih da je najvažnija stvar ta disciplina u igri i pravilan položaj na terenu u datom trenutku.
Kako ocijenjujete svoj razvoj od početaka u Željezničaru do trenutnog perioda u Zrinjskom?
Dosta sam napredovao, prije svega kao čovjek, pa onda kao igrač koji je prošao sve, od ispadanja iz liga do osvajanja trofeja.
Ko su bili vaši fudbalski uzori tokom vašeg odrastanja i kako su utjecali na vašu karijeru?
Dani Alves je sigurno bio jedan od njih na početku, a sada je to Joao Cancelo. Motorični igrači koji se mogu ponavljati i uvijek su prisutni u završnicama akcija.
Kako se nosite sa pritiskom i očekivanjima, posebno kao igrač koji je igrao u različitim ligama i protiv jakih protivnika?
Pa, nema nekog nametnutog pritiska. Ja bih to nazvao pozitivnom tremom pred utakmicu. Naravno, ponekad je ta trema veća, ponekad manja, ovisno o protivniku. Očekivanja postoje u svakom klubu, ali davanje sve od sebe, maksimalna posvećenost treningu, smiruje te i pruža samopouzdanje za nositi se sa tim pritiskom.
Koji gol vam je najdraži do sada?
Najdraži gol u karijeri bio je onaj postignut u Vitezu, kada smo pobijedili domaće fudbalere rezultatom 1:4. Pogodak sam postigao već u prvoj minuti nakon asistencije Riada Bajića. Tada nas je vodio pokojni Milomir Odović.
Kako opisujete timsku atmosferu u Zrinjskom? Sa kim imate najbolji odnos unutar ekipe, kako na terenu, tako i van njega?
Atmosfera je izvrsna, svi momci su izuzetni karakteri i profesionalci, što se na kraju odražava i u rezultatima. Sa svima sam u jako dobrim odnosima.
Za kraj, kako ocjenjujete prvi dio sezone, kako u smislu timskih performansi, tako i u vezi s vašim individualnim doprinosima?
Bilo je teško balansirati na tri fronta, odigrati 33 utakmice uz minimalne pauze. Fizički i psihički izazovno, gdje danas igraš na možda najboljim terenima u svijetu, a za tri dana negdje kod nas, pred 20 hiljada ljudi ili čak 500. No, svi u klubu, od uprave do igrača, dali smo sve od sebe i moramo biti zadovoljni trenutnim položajem. Ipak, ostaje žal za nekim utakmicama, kako iz domaćeg prvenstva tako i iz Evrope.
