Kada je Ismir Mirvić preuzeo Fudbalski klub Sarajevo i uplovio u fudbalsku industriju Bosne i Hercegovine jedno od njegovih prvih pojačanja bio je Ivan Kepčija. Hrvatski stručnjak koji je obnašao više funkcija u renomiranim klubovima u više država i iza sebe ima respektabilan CV na evropskom nivou.
Kepčija je bio dosta nepoznat bosanskohercegovačkoj javnosti, a sada je gostovao na otvaranju treće sezone podkasta Indirekt portala MeridianSportBH, te je približio svoju profesionalni karijeru, ulogu u Sarajevu, te objasnio koje sve vizije tek treba da se sprovedu u djelo kada je u pitanju klub sa Koševa.
Na početku razgovora Kepčija je objasnio kako na licu mjesta teku njegovi radni dani u Sarajevu, gdje u klubu boravi prosječno jednu sedmicu na mjesečnom nivou.
“Tu sam cijelu ovu sedmicu. Dođem možda jednom mjesečno da budem fizički prisutan ovdje i tada su to dani od jutra do sutra, spajanje puno ljudi i koordinacija sa svima sa kojima sam na dnevnoj bazi u kontaktu, što mejlovima, telefonom, zumovima, razmjenom dokumenata i tako dalje. Svaka analiza prve ekipe i svaka snimka dođe i do mene. Kao i igrači koje prati naš skauting. Stalno se razmjenjuju informacije sa ljudima sa kojima radim u klubu. Involviranost je na zaista visokom nivou, ali kada dođem u Sarajevu onda je to baš intenzivno tako da idu utakmica za utakmicom i razgovor za razgovorom. Imamo puno stvari koje rješavamo jer smo još uvijek u fazi izgradnje kluba“, rekao je Kepčija.
Kepčija trenutno u Sarajevu obavlja funkciju savjetnika predsjednika kluba Ismira Mirvića, pa nam je objasnio kako izgleda njegova uloga u klubu.
“Ismir je ušao u jednu novu industriju. Rekao je da mu treba neko ko se razumije u nju i ko može da mu pomogne da strateški upravlja unutar nje. Fudbalski klub, svaki na svijetu, u glavnini ima dva dijela: komercijalni/organizacioni i sportski, a u tom sportskom dijelu nekome ko nije iz takvog sustava je to često ‘špansko selo’. Moja uloga je da tu cijelu strukturu posložim, da dovedem ljude za koje smatram da mogu kvalitetno i odgovorno u njoj raditi, te da formiram jedan tim koji bi u konačnici služio prvoj ekipi kao neki servis i služio klubu da ostvari sve svoje strateške ciljeve. Za jedno Sarajevo specifično je to ostvarivanje rezultata na terenu, stvaranje mladih igrača koji imaju neku vrijednost na svjetskom tržištu kako bi se pomoglo klubu da dođe u finansijsku samoodrživost.
Postoji tu i čuđenje koje se pojavljuje u ljudima iz vana. U nedjelju naveče sam imao sastanak sa jednim skautom koji je došao gledati našeg igrača, a on mi je rekao da mu nije jasno kako se bosanskohercegovačka nije bazirala kao lige iz regiona na razvoj mladih igrača kao dominantnu silu, s obzirom na talenat koji postoji i na skromne finansijske i infrastrukturne uslove. Sve druge lige su se znatno izdigle baš time. Ja živim u Hrvatskoj, gdje sam i dobar dio svoje profesionalne karijere radio, baš u tom segmentu gdje svaki profesionalni klub u državi računa da dio budžeta mora puniti od prodaje igrača. Tako je i kod Dinama i kod Hrvatskog Dragovoljca. Svi razmišljaju na isti način i zbog toga hrvatska liga važi za izvrsnu razvojnu ligu za mlade igrače. Jedna je od najmlađih liga u Evropi po broju minuta koje dobijaju mladi igrači.
Ja smatram da Sarajevo mora i u tom smjeru krenuti, pogotovo zbog tradicije izvrsnosti Akademije koju ima i kvaliteta igrača koji postoje na ovim prostorima. Talenat i strast za fudbalom definitivno postoji i šteta je ne iskoristiti sve to da bi podizali vrijednost njihovu, pa posljedično i gradili i razvijali klub od istih tih sredstava.”
Strategija je jedan od ključnih segmenata svakog kluba:
“Trudim se da u Sarajevu napravimo strategiju kako ne bismo imali puno odstupanja. Ako strategija bude da razvijamo mlade igrače da i trener mora da bude takav. Mora da bude i takav roster, protoko iz Akademije prema prvom timu mora biti lakši. Na pripreme smo poveli veći broj mlađih igrača, da oni vide sve to i da ih mi doživimo. Onda se desi da imaš priliku da vratiš njih trojicu, četvoricu u Akademiju, ali znaš kojeg jednog ćeš pratiti malo više. Kako se on onda razvija mi mu otvaramo put. Mislim da je to nužno kako neko ko ima limitirane resurse ne bi radio protiv sebe. Kad zacrtaš nešto, a ideš u drugom smjeru samo se trošiš u prazno.
Sarajevo nije toliko veliki klub da možemo imati jednu osobu zaduženu da se bavi samo našim igračima na posudbi i onda to spada i pod posao sportskog ili tehničkog direktora. Emir Kurtić će sada sve više preuzimati takve stvari na sebe, kako bih se ja mogao okrenuti svom ‘networku’ i promocijom naših igrača na tržištu.
Kod dovođenja igrača ima finansijskih elemenata koji determiniraju kome mi možemo biti zanimljivi i da nas gledaju kao odskočnu dasku. Iz Makedonije je došao trener Vasoski, kojeg sam ja upoznao prvi put u Sarajevu, ali sam ga ja predložio kao nekog koga treba intervjuisati jer sam ga intervjuisao za Hajduk. Tad mi se svidio i doživio sam ga kao mladog i perspektivnog trenera kojeg treba pratiti. Kad sam shvatio da je njemu Sarajevo korak naprijed, samim tim bio bio i velikom broju igrača iz Makedonije, vjerovatno i sa Kosova. U Albaniji je malo drugačije jer tamo ima klubova koji plaćaju više nego mi, toga treba biti svjestan.
Druga stvar koja se gleda je gdje mi to možda imamo ličnu poveznicu, odnosno klub gdje imaš svoju mrežu ljudi koji ti mogu pomoći. Zagrebačka Lokomotiva ima skauta koji je prisutan na kosovsko-albanskom području koji ima dobar uvid u te ljude i stoga mogu vidjeti Tucija, Uzunija… Lokomotiva ima mogućnost i da otkupi te igrače od tamošnjih klubova, ima i čovjeka koji će ih uvjeriti da je to dobro za njih, a imaju i nekoga ko će ih dobro dočekati u klubu”.
Kepčija je otkrio i prema kojim bi se tržištima Sarajevo u budućnosti moglo otvoriti:
“Ima puno elemenata na osnovu kojih se klub orjentiše prema nekom tržištu, a ja mislim da se mi moramo prije svega orjentisati prema našem, a i hrvatskim igračima može biti zanimljivo doći ovdje ako tamo nemaju prostora. Najčešće to za njih mora biti finansijski zanimljivije. Nismo nešto finansijski moćni kao platni razred, ali smo ipak prva liga, pa se može biti zanimljiv nekome ko je tamo ponajbolji u drugoj, a ne dobija priliku u prvoj. Prirodno bi bilo orjentisati se na regiju, pa u našem slučaju i na Afriku.
U bliskoj budućnosti ćemo možda imati nekog ko će za nas u Africi tražiti kvalitetna rješenja jer će za nas biti finansijski izvediva, a za igrače od tamo ćemo mi biti prva dolazna stanica u Evropu.
Strateška ideja nam je da imamo konkurentnu ekipu i što više domaću. Nedavno ih je bilo osam u kadru, daj Bože da ih bude i 12 ili 15. Svakako mislimo da u tom smjeru moramo ići. Sljedeći korak će nam biti podmlađivanje ekipe i otvaranje prostora za neke mlađe igrače. Važno je da im damo prostor i da ih pritom ne ugušimo. Meni je najlakše dovesti brdo igrača i time spaliti brdo para, a zatvoriti nekog domaćeg ko zaslužuje prostor. Naravno da oni na terenu moraju taj prostor sami izboriti, ali zato se stalno prate treninzi, utakmice, nastupi za reprezentaciju”.
