Nakon što je Faruk Hadžibegić smijenjen s pozicije selektora nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine, javni prostor u tren oka bio je preplavljen imenima kandidata za njegovog nasljednika.
No, kako to obično biva, za mnoga od njih zapravo je nerealno da preuzmu klupu Zmajeva, poput Mladena Krstajića (zauzet, trenutno selektor Bugarske) i Slavena Bilića (preuzeo turskog prvoligaša Adanu).
Kao i uvijek, pominje se također Vahid Halilhodžić, čijim izborom bi najveći dio bh. javnosti bio zadovoljan. Međutim, Vaha je mali milion puta ponovio da ne želi biti selektor dok je Nogometni savez BiH uređen na ovaj način.
Provlači se i opcija angažmana nekog stručnjaka iz zapadnog dijela Evrope. Mada djeluje da je i to zapravo “pila naopako”, barem ako pričamo o trenerima s ozbiljnijim rezultatima.
I sve je dio uobičajene halabuke. U tišini se, pak, odvija proces koji ima za cilj trasirati put hrvatskom stručnjaku Anti Čačiću da dođe na čelo stručnog štaba reprezentacije BiH. Riječ je o iskusnom i trofejnom stručnjaku koji je tri puta bio državni prvak s Dinamom.
Ipak, nije previše cijenjen u domovini. Mnogi drže da nije naročit podvig sa zagrebačkim klubom, toliko dominantnim u domaćem prvenstvu, osvajati titule. Također, Čačića bije glas da je zamalo upropastio reprezentaciju Hrvatske, ali stvar je spasio njegov nasljednik Zlatko Dalić, koji je zatim ispisao historiju s nacionalnim timom.
U aktuelnoj priči o klupi Zmajeva, Čačićev vjetar u leđa je grupa ljudi bliska bivšem čelniku Dinama Zdravku Mamiću, bjeguncu od hrvatskog pravosuđa koji posljednjih godina živi u Hercegovini. Istom linijom, ako je vjerovati tadašnjim glasinama, na mjesto selektora BiH je svojevremeno postavljen Ivaylo Petev.
Čačićev protukandidat je Slavoljub Muslin, kao i još neki treneri iz okolnih zemalja. I sad dolazimo do ključnog pitanja – zbog čega članovi Izvršnog odbora NSBiH više pažnje posvećuju stručnjacima iz Srbije i Hrvatske, nego domaćim trenerima? Zašto neki od njih smatraju bi Čačić bio kvalitetnije rješenje? Zbog trofeja s klubom koji ima daleko najveći budžet i najkvalitetniji igrački kadar na prostoru SFRJ?
Zar nije vrijeme, konačno, da se ukaže prilika nekom stručnjaku iz Premijer lige BiH? Nekome ko je radio ovdje godinama i poznaje igrače. Naravno da naše asove iz inozemstva poznaju apsolutno svi treneri, ali vrijeme je pokazalo da se premijerligaški fudbaleri (uglavnom) ignorišu u nacionalnom timu.
Jedno je pozvati Nemanju Bilbiju reda radi u nacionalni tim, a sasvim drugo poznavati njegove kvalitete, ubaciti ga u igru i znati u kojem sistemu može pružiti najviše. Hadžibegiću je, uostalom, domaća javnost itekako zamjerila što je kapitena Zrinjskog i neumornog strijelca zapostavio u posljednje dvije utakmice kvalifikacija. Šansu je pružio napadačima koji na kapaljku skupljaju minute u inostranstvu. O golovima da ne pričamo.
I nije Bilbija jedini. Može se u PLBiH pronaći igrača za reprezentaciju. Možda ne da budu standardni prvotimci selehcije, ali sigurno kvalitetom jednaki onima koji uglavnom griju klupu u drugim zemljama. Treba im, ako ništa drugo, pružiti šansu. Dosad je nisu imali.
Treba te igrače i nagraditi pozivom u nacionalni tim. Da znaju kako i kroz domaću ligu mogu ispuniti snove, a ne da samo gledaju kako će pobjeći odavde glavom bez obzira, znajući da će selektori na njih staviti fokus tek kad odu bilo gdje drugo.
I zbog toga nam treba premijerligaški znalac. Amar Osim, Feđa Dudić, Zlatan Nalić… Karakterni, stručni, poznaju bh. nogometne prilike do srži. Smije li neko staviti novac i garantovati da bi Ante Čačić bio bolji izbor?
Uostalom, domaćem treneru može se pružiti prilika do kraja kvalifikacija. Ako ne položi ispit i ne podigne nivo igre Zmajeva, ostaje baraž i neka druga selektorska opcija.
Svaki drugi prijedlog u ovom trenutku bio bi svojevrsni “deja vu”, priča koju smo već vidjeli. Radilo se o Čačiću, Muslinu ili nekom trećem kojem bh. fudbal dosad nije bio ni u peti.
