Tomislav Ivković danas je napustio klupu Željezničara, tima koji je vodio u protekloj polusezoni.
Kada uzmemo u obzir sve okolnosti pod kojim je Željo funkcionisao, a Ivković radio, napravio je hrvatski stručnjak više nego dobar posao, pošto su Plavi šestoplasirani tim na tabeli sa samo četiri boda manje od mjesta koje sigurno vodi u Evropu.
Ivković je po okončanju polusezone rekao da će imati neke zahtjeve za nastavak saradnje, a Uprava ih nije mogla ispošovati iako su u pitanju osnovne stvari. Željo će sada morati u potragu za novim trenerom, a Ivković je po odlasku izjavio:
“Sa današnjim danom sam nažalost prekinuo saradnju sa FK Željezničar. Kad sam u srijedu dobio mail od Upravnog odbora u kojem je pisalo da ne mogu garantirati da u sljedećih šest mjeseci mogu osigurati osnovne stvari, znači plaće za igrače, zaposlenike klub, omladinske škole i za sve koje su tamo u Želji, dva dana sam razmišljao i danas sam donio odluku. Odluka nije bila jednostavna jer sam se zaista dosta vezao za klub i za igrače, a najviše za igrače i nisam mogao dozvoliti da se ta patnja i dalje nastavi.”
Još jednom je istakao da su igrači Plavih za njega heroji.
“Zahvaljujem svojim igračima za koje sam govorio da su heroji i oni su se ponašali zaista fantastično. To su karakteri koji se rijetko, rijetko nađu. Oni su kad je bilo najteže bili najbolji, oni su se smijali umjesto da su plakali i odradili su posao na najkorektniji i na najbolji mogući način. Dali su svoj maksimum koji je bio 6. mjesto koje smatram zaista vrlo dobrim rezultatom s obzirom na novu ekipu, na nove igrače i sve što smo radili od početka sezone. Pripreme su nam trajale tri sedmice, a kasnile su i tako dalje i tako dalje“, istakao je hrvatski stručnjak.
Posebno se zahvalio i svom novom prijatelju Dini Handžaru.
“Htio bih se zahvaliti mom sada novom prijatelju kojeg sam upoznao za vrijeme druženja u FK Željezničar. To je čovjek koji me i predložio klubu, a to je moj Dino Handžar. On me predložio upravi kluba i ljudi su prihvatili, dao mi je jedno ogromno zadovoljstvo i čast da budem trener Željezničara, jedne velike institucije. Klub koji ima nešto što vrlo malo klubova ima u svijetu, a to su navijači koji stoje iza igrača, iza kluba koji su pokazali u ovih šest mjeseci zaista privrženost klubu.”
Prisjetio se i obilježavanja stogodišnjice FK Željezničar.
“Stogodišnjica kluba, njihov vatromet koji nikada u životu neću zaboraviti, znači da sam bio samo dva dana trener i da sam vidio vatromet i otišao kući već bi mi srce bilo puno. Njima se isto tako zahvaljujem na svemu, na podršci, moram reći da ona pjesma koja je trebala da se pjeva negdje drugdje i na nekom drugom mjestu, ali nas je na kraju strahovito motivirala. Dala nam je toliko snage, mojim igračima stručnom stožeru i meni da smo izvukli zaista svoj maksimum i na kraju su tu pjesmu igrači proglasili himnom polusezone, a slušala se u slobodno vrijeme i u svlačionici”, dodao je Ivković i zaključio:
“Veliko hvala za posebna dva čovjeka za koje sam se jako vezao, a to su Dino Pekić i Armando Marenzi. Hvala svima, a pogotovo njima. Ovim putem još jednom velika hvala svim novinarima, pisanim i elektronskim medijima i TV kućama s kojima sam imao zaista vrlo dobru saradnju. To je nogomet, treba se istrpiti nekad i loše napisano, ali nisam vidio ništa da bi bilo toliko loše ili zlonamjerno. Zato hvala svima, nadam se da ćemo dalje surađivati, možda kroz neki drugi klub ili kroz neku drugu situaciju. Svima želim ugodnu i sretnu Novu godinu koja će, nadam se, biti i zbog korone i zbog svega puno bolja nego šta je bila ova. Željezničaru želim sve ono što sebi želim i sretno!”
