Mladi reprezentativac Bosne i Hercegovine, posuđeni igrač FK Sarajevo, Haris Ališah, dao je intervju za naš portal. Trenutno je na posudbi u klubu Kansas City.
Možeš li nam reći nešto više o svom fudbalskom putovanju do sada?
Moje dosadašnje fudbalsko putovanje je puno svega, od uspona do padova, a tek je počelo. Od onih najljepših trenutaka na početku karijere kao što su osvajanje mnogobrojnih trofeja, kapitenskih traka, debitantskog nastupa za svoj klub pa poziva za reprezentaciju i nastupa za istu, do onih možda i najgorih za jednog mladog igrača kao sto su povreda prednjih križnih ligamenata i sav taj proces oporavka i vraćanja na ono staro. Ali svako to iskustvo dobro pa i loše sam iskoristio da napredujem u nekom drugom pogledu kroz tu psihološku stranu. Kroz taj čitav oporavak bila mi je jako važna podrška mojih bližnjih, kao i privatnog trenera Nedima Pehilja.
Kako si počeo s fudbalom i kako si završio u Akademiji FK Sarajevo?
Sve je počelo od “malih nogu” kako se kod nas to kaže, ljubav prema sportu a prvenstveno prema fudbalu su mi prenijeli moji roditelji svojim primjerom, ali isto tako i pričama o mom dedi koji se u svoje vrijeme isto tako bavio fudbalom u vremenu kada je bilo znatno manje fudbalera. Često mi i danas kažu da svojim stilom podsjećam na njega. Svoju fudbalsku avanturu sam počeo sa nepunih 6 godina u jednoj od sarajevskih fudbalskih škola i svojim trudom i zalaganjem zaslužio 5 godina kasnije poziv od Akademije FK Sarajevo da im se pridružim na preporuku tadašnjeg trenera u Akademiji Memnuna Suljagića. Tu nije bilo nekog prevelikog razmišljanja za mene i moju porodicu poslije tog poziva zbog činjenice da se radi o klubu koji se dugo nalazi u našoj porodici i shodno tome se moj put sa 11 godina nastavio u Akademiji FK Sarajeva.
Trenutno si na posudbi u Kansas Cityju. Kako je došlo do te posudbe i kako se osjećaš igrajući u Sjedinjenim Američkim Državama?
Opcija posudbe u Sporting Kansas City je došla iznenadno, predložili su mi je moji menadžeri Mario Stanić i Boris Živković i uz pomoć dobre saradnje FK Sarajeva sa Sportingom sve se dosta brzo izdešavalo i zahvalan sam sto su mi pružili priliku da i ovdje širim svoje fudbalske vidike. Osjećaj je odličan pogotovo sto sam nakon godinu dana opet počeo redovnije igrati što mislim da mi je trenutno najbitnije.
Kako izgledaju treninzi u Kansas Cityju u poređenju s treninzima u Akademiji FK Sarajevo?
Treninzi su slični sto se tiče intenziteta na terenu dok se ovdje malo vise radi na fizičkoj snazi, dosta govori činjenica da tri puta u sedmici imamo teretanu poslije treninga. Sve je to dosta olakšano činjenicom da se teretana nalazi u sklopu kampa i mislim da je to najveća razlika. Što se prilagodbe tiče ima tu naravno dosta stvari koje su drugačije, ali smatram da sam i u Sarajevu imao dosta dobre uslove za rad.
Kako bi opisao svoj svakodnevni život i uslove života i rada u Americi, s obzirom na to da si još uvijek mlad igrač? Kako ti se čini nivo konkurencije i kvaliteta fudbala u Sjedinjenim Američkim Državama u poređenju s onim u BiH?
Trebalo mi je vremena da se naviknem na život ovdje. Velika je to promjena, pogotovo sto je ovo moj prvi odlazak od kuće. Ali dosta mi pomažu razgovori sa mojom djevojkom i porodicom, i trudim se da svi zajedno ne osjetimo toliku promjenu. Uslovi su ovdje odlični kako za život tako i za treninge. Na treninzima sam i sa prvom ekipom, u jednom od najboljih kampova u Americi. Tu se uslovi ne mogu porediti ni sa jednim kampom kojeg sam vidio do sada. Nivo konkurencije je poprilično jak, ovdje dosta ima tu dobrih igrača kako iz cijelog svijeta tako iz njihove akademije. Kvalitet fudbala je definitivno veći ovdje nego u Bosni ali kada se uzmu uslovi i sve ostale stvari to je razumljivo.
Kako si doživio svoje iskustvo igranja za reprezentaciju BiH U19? Možeš li podijeliti neke od svojih najdražih trenutaka ili utakmica u nacionalnom dresu?
Igranje za reprezentaciju svoje zemlje je za svakog igrača posebna stvar, privilegija i uspomena za cijeli život. Prvi poziv za reprezentaciju sam dobio od selektora Ivankovića i to smatram jednim od najljepših trenutaka u mojoj dosadašnjoj karijeri. Najdraža utakmica mi je debitantski nastup u službenim utakmicama protiv Poljske u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo.
Koji su tvoji planovi za budućnost? Da li se nadaš povratku u FK Sarajevo ili planiraš ostati u inostranstvu?
Ne znam šta me čeka u budućnosti, ovdje sam na posudbi godinu dana sa opcijom ostanka duže, ali FK Sarajevo je moj dom i klub za koji navijam od malena. Volio bih se definitivno vratiti jednog dana ako se ostvari ovaj transfer, i još dodatno ostvariti svoj dječački san da igram za FK Sarajevo. Inostranstvo je definitivno neki cilj, ali isto tako to bih volio dostići igrajući za FK Sarajevo. Ali ipak, u fudbalu se nikad ne zna.
