Amir Hadžiahmetović igra u sjajnoj formi u finišu sezone u turskoj Superligi, te je bh. reprezentativac jedan od najboljih igrača Konyaspora.
U nekoliko navrata se u posljednje vrijeme Zmaj našao u idealnom timu Superlige, a sada je o brojnim temama govorio u velikom intervjuu za turski list Tff.org.
Turcima je zanimljiva i cijela životna priča Hadžiahmetovića, koji je rođen u Danskoj, a poslije je s porodicom preselio u Bosnu i Hercegovinu.
“Da, rođen sam u malom danskom gradiću Nexö i tamo sam živio do svoje 12. godine. Članovi moje obitelji otišli su kao izbjeglice u Dansku za vrijeme rata u Bosni, a 2009. godine vraćamo se u Bosnu gdje oni i danas žive”, počeo je Hadžiahmetović razgovor za TFF.
Možemo li dobiti više informacija o vašoj porodici?
“Moj otac se zove Muhamed, a majka Nerma. Imam i dva starija brata po Adnana i Edina. Žive u Sarajevu. Prije početka moje karijere moja se obitelj malo mučila, ali sada je sve ugodnije. Kao najmlađi član obitelji, trudim se pomoći koliko mogu”, kaže sjajni veznjak reprezentacije BiH.
Iako si rođen nakon rata u Bosni, tvoja je obitelj morala proći kroz tragediju azila. Kako su te ratne godine utjecale na vašu obitelj?
“Kao što ste rekli, rođen sam nakon rata, ali čuo sam i znam mnogo o ratu u Bosni. Zato ne želim da se to nikada nikome dogodi. Morali smo emigrirati iz naše zemlje i mojoj obitelji nije bilo lako. Ipak, želio bih puno zahvaliti Danskoj što nas je prihvatila i što mi je pružila prekrasno djetinjstvo.”
Kada pogledate slike koje nas sve rastužuju u današnjem rusko-ukrajinskom ratu, što mislite kao pripadnik nacije koja je proživjela patnje koje donosi rat?
“Jako sam tužan zbog onoga što se dogodilo u Ukrajini. Molim se za njih da ostanu jaki i želim da loša vremena prođu što prije. Zaista je tužno vidjeti što se tamo dogodilo. Nadam se da će završiti što prije. Imam nekoliko prijatelja Ukrajinaca i nije dobro vidjeti ih nesretne”, istakao je Hadžiahmetović.
Potom se prešlo na fudbalske teme.
“Nije se bilo teško zaljubiti u fudbal kao klinac u Nexöu. S mojom braćom i prijateljima igrali smo fudbal po cijele dane u školi, na ulici, na terenu. Počeo sam u lokalnom klubu kada sam imao 5 godina i od tada nikad nisam prestao igrati i voljeti fudbal”, prisjeća se bh. vezista.
Potom je govorio o periodu nakon povratka u Bosnu i počecima u Željezničaru.
“Kada sam sa 12 godina preselio iz Danske u Bosnu, dogodila se velika promjena u mom životu. U početku nije bilo lako. Po pitanju škole i fudbala kod ljudi dviju zemalja vladao je potpuno drugačiji mentalitet. Otac je mene i moju braću odveo u najveći klub u Bosni. Svi smo igrali u nižim sastavima Željezničara u različitim kategorijama. Moja braća su napustila fudbal prije nego što su postali profesionalci, ali su i oni imali talenta biti fudbaleri. Mislim da sam puno naučio iz njihovih grešaka. Mogu reći da su najveći problem u Bosni infrastruktura i financije. Nismo imali objekte i terene kao u Turskoj. Međutim, imamo mnogo talentiranih igrača koji zbog tih čimbenika često nisu uspješni”, kaže Hadžiahmetović.
Hadžiahmetović je već sa 17 godina debitovao za Željezničar i brzo postao nezamjenjiv član udarne postave, a sa 18 je napravio transfer u Konyaspor, gdje je i danas.
“Biti profesionalac sa 17-18 godina nije bilo lako i srećom, moj trener u mladoj reprezentaciji bio je trener i tu je započela i moja profesionalna karijera. Odradio sam jako dobar posao u sezoni 2014-2015. U drugoj polovici sezone borio sam se da uđem u jedanaest najboljih igrača. Bio je veliki uspjeh za momčad završiti sezonu na drugom mjestu i kvalificirati se u Evropsku ligu. Bili smo jako blizu da postanemo prvaci te sezone”, prisjeća se Hadžiahmetović.
U Konyu je Amir stigao 1. februara 2016. godine.
“Prije svega, jako je teško preći u inostranstvo iz bosanskohercegovačke lige. To je nešto što većina igrača ne uspijeva postići u svojim karijerama… Zahvalan sam što sam to uspjela postići u tako ranoj dobi. Imao sam 18 godina kada sam došao u Konyu. Nekoliko mjeseci prije transfera pratio me Konyaspor i imao sam sreću da sam tada igrao dobro. U prvoj sezoni smo završili na trećem mjestu u ligi. Bio je to najviši plasman u historiji Konyaspora, a borba za vrh Super lige bilo je nevjerojatno. Bio je to definitivno novi korak u mojoj karijeri.”
Već u sezoni 2016/17 Hadžiahmetović je pokazao veliki kvalitet i zrelost. odigrao je 30 utakmica u Super ligi, 6 utakmica u Evropskoj ligi i 8 utakmica u Kupu Turske. Na kraju sezone je to takmičenje Konya i osvojila.
“Nikada neću zaboraviti sezonu 2016/17. Bila je to sezona kada smo osvojili Kup Turske. Bio je najljepši osjećaj na svijetu podići trofej na stadionu u Eskişehiru, koji je bio prepun navijača Konyaspora.”
Od 2017. godine Amir je igrao manje, a čak je ponekad bio prekomandovan i u U-21 tim turskog kluba.
“Imao sam dosta problema s povredama tijekom dvije sezone. Zato nisam puno igrao. U utakmicama koje sam igrao igrao sam s velikim bolovima u preponama. Ali ovo je fudbal… Nekad se digneš, nekad padneš… Najvažnije je opet moći ustati. Kad nisam bio povrijeđen, naš trener me nije uvrstio u sastav. To je bio razlog zašto sam igrao u Konyasporu U21. Zamolio sam svoj klub da mi dopusti da igram u U21 kako bih mogao povratiti svoju formu. To ipak nije bila laka odluka, ali ponekad je to odluka koju trebate donijeti kako biste pokazali da ste spremni i da ćete uspjeti. U tom periodu mislim da sam puno ojačao kao igrač i karakterno”.
Kasnije se Hadžiahmetović oporavio i postao stalan član prvog tima Konyaspora, a došao je i poziv u reprezentaciju BiH.
“Najveći uspjeh je bio poziv u reprezentaciju Bosne i Hercegovine, što je bio moj san. Sve je bilo kao u snu. Odigrao sam dobru utakmicu posebno protiv Italije i nikad neću zaboraviti taj dan.”
Ove sezone se Konyaspor bori za plasman u Ligu prvaka, koji bi mu donijelo osvajanje drugog mjesta na tabeli. Trenutno su trećeplasirani s četiir boda manje od Fenera.
“Rekao bih da je ovo najbolja sezona u historiji kluba do sada. Nadam se da ćemo ligu završiti na najboljoj poziciji u našim preostalim utakmicama bez ikakvih prepreka… Naša ekipa je odradila nevjerojatan posao zahvaljujući našem treneru İlhanu Palutu i njegovim saradnicima. Uvijek težim najboljem mogućem. Mislim da imamo dobru priliku da završimo na drugom mjestu u ligi. Dat ćemo sve što možemo da se to dogodi”, istakao je bh. fudbaler.
Posljednjih sedmica se opet govori o mogućem transferu Hadžiahmetovića u italijanski Udinese, a bh. veznjak je nedavno i produžio ugovor s Konyom do ljeta 2024. godine.
“Samo želim da kad odem iz kluba Konya zaradi od mene. To je glavni razlog zašto sam potpisao novi trogodišnji ugovor. Ovo je klub koji me učinio igračem i moram ga poštivati. Ovdje sam postao bolji fudbaler i bolja osoba. Jedino pošteno je da klub unovči moj transfer. Ne želim ići kao slobodan igrač”, priznao je Amir i dodao:
“Jako volim ljude u Konji. Usrećuju me gdje god idem, puni su poštovanja. Moj život u Konji je stvarno miran. Pokušavam se koncentrirati na fudbal, a najviše vremena provodim na treningu ili družeći sa svojim saigračima.”
Ima i dobar odnos trenerom.
“Imam jako dobar odnos s İlhanom Palutom. Mislim da je jako dobar učitelj i što je najvažnije jako dobra osoba… Zaslužio je uspjeh koji imamo i vjerujem da će biti jedan od najvećih trenera u Turskoj. Turskoj treba više trenera koji pokušavaju igrati tako moderan, pozitivan fudbal“, kaže Hadžiahmetović o šefu.
O planovima u nastavku karijere, Hadžiahmetović kaže:
“Ima još toliko toga što želim postići u svojoj karijeri. Nadam se da će moj sljedeći korak biti igranje u jednoj od najjačih pet liga u Evropi. Imam i veliki san o reprezentaciji Bosne i Hercegovine, a to je otići na Evropsko ili Svjetsko prvenstvo.”
Xavija i Iniestu vidi kao svoje glavne uzore.
“Toliko mi nedostaje gledati Iniestu i Xavija. Gledao sam svaku utakmicu koju su igrali. Michael Jordan i Kobe Bryant bili su nevjerojatni sportaši s vrlo jakim načinom razmišljanja. Također ih uzimam za primjer.”
Na pitanje o tome koje igrače iz Superlige posebno cijeni, odgovorio je prilično očekivano. Naveo je ime Edina Višće.
“Edin Višća i Anthony Nwakaeme iz Trabzonpora, te moji saigrači Abdulkerim Bardakçı i Ibrahim Šehić moji su omiljeni igrači.”
Za kraj intervjua Hadžiahmetović je rekao kako mu je hobi igranje FIFA i Uno, a sjetio se i svog tragično stradalog saigrača Ahmeta Calika, koji je krajem prošle godine poginuo u saobraćajnoj nesreći.
“Izgubili smo dobrog prijatelja kao što je Ahmet Çalık. Bio je najpristojniji čovjek kojeg sam upoznao u životu. Zaista nam je žao i nedostaje nam. Bilo nam je jako teško bez njega. Želim strpljenje i saučešće njegovoj obitelji. Nikada ga neću zaboraviti i on će uvijek biti u mom srcu”, zaključio je Hadžiahmetović.
