Najtrofejniji klub fudbala za djevojčice i žene – SFK 2000 Sarajevo pomaže u borbi protiv rodnih stereotipa i promoviše ravnopravnost spolova. Fudbal je najpopularniji sport u svijetu. Najpoznatiji fudbaleri su i dalje muškarci iako se danas, u 21. vijeku i veliki broj žena odlučuje baš za ovaj sport. Treniraju ga i predane su mu isto kao i muškarci.
Ženski fudbalski klub SFK 2000 Sarajevo najuspješniji je ženski kolektiv iz Bosne i Hercegovine. Nalaze se među 25 najboljih klubova na UEFA listi.
Ekipa Anadolu posjetila je fudbalerke ovog kluba na jednom od treninga u Trening centru Butmir.
Alisa Spahić (34) je od 11. godine u SFK 2000, a ljubav prema sportu, kako je kazala, se javila možda i zbog toga što joj je otac bio golman, a nakon toga sportski radnik.
“U kvartu gdje sam živjela bilo je više dječaka koji su igrali fudbal, a onda sam im se i ja pridružila”, ispričala je.
Ljubav prema fudbalu traje 22 godine, a predrasuda o tome zašto žene u fudbalu bilo je, navela je, puno više ranijih godina nego sada. Međutim, mišljenja je da su mediji odigrali veliku ulogu u cijeloj toj priči, jer su pisali o njihovim rezultatima.
“Sada je toga puno manje, jer ljudi vide da i djevojke mogu da prave iste, a možda i bolje rezultate od muškaraca. U Evropi je to na većem nivou. O tome najbolje govori činjenica da su posjećeni stadioni na utakmicama ženskog fudbala, baš kao i kada igraju muškarci”, pojasnila je Spahić koja je svoju fudbalsku karijeru počela u Sarajevu i nije mijenjala klub.
Godinama je kapiten tima, a bila je i reprezentativka BiH.
“Prošle godine sam postala trenerica u A reprezentaciji, prvi asistent”, kazala je Spahić koja će se nakon okončanja igračke karijere posvetiti trenerskoj.
Velika su odricanja ukoliko se želi uspjeti u bilo kojem sportu, pogotovo sa nekoliko treninga dnevno koliko ih ima ona.
“Uz dobru organizaciju sve se može kvalitetno posložiti i da ništa ne trpi”, dodala je.
S njom u timu je i Envera Hasanbegović. Nasmijana i raspoložena brani gol svog kluba u kojem je 13 godina. Ova 29-godišnjakinja je fudbal počela trenirati u klubu Gradina u rodnom gradu Srebreniku. U Sarajevo je došla nakon što je dobila poziv za reprezentaciju u kojoj igra već 15 godina.
“Nisam bila ljubitelj fudbala dok moja starija sestra Melisa nije počela da igra s dječacima. Kada sam kod nje vidjela kolika je to ljubav, željela sam i ja da probam”, ispričala je za AA.
S fudbalom nije imala baš neke povezanosti s obzirom na to da je tip djevojke koja voli štikle, haljine, suknje…
“Nikada nisam zanemarila ni taj dio mene – modu. Svi kažu da žene u fudbalu nisu ženstvene, to nije istina. Mogu potvrditi da su to predrasude i da žene mogu biti dotjerane, lijepe, u haljinama i štiklama, iako igraju fudbal”, kazala je navodeći da su im ljudi govorili: “Šta ćete sa muškarcima, to nije vaš sport”.
Smatra da su predrasude o ženama u fudbalu prije devet, deset godina bile puno češće nego danas iako i u 21. vijeku i dalje ima i takvih situacija, posebno u manjim sredinama.
Odricanja je mnogo u ovom sportu pa privatnog života skoro i da nema, dodala je.
