U vremenu kada su emocije u sportu sve češće potisnute hladnim saopštenjima i jednosmjernim objavama, Feđa Dudić je u Kragujevcu ispisao poglavlje koje će se dugo pamtiti. Njegov oproštaj od kluba Radnički 1923 nije bio običan – bio je to trenutak u kojem se fudbal vratio čovjeku.
Dudić je na konferenciji za medije, uz suze i drhtav glas, govorio o ljubavi koju je pronašao u klubu, u gradu, među navijačima. Kazao je da su mu svi postali porodica i da ne zna da li je igdje ikada jedan trener ispraćen s toliko dostojanstva i zahvalnosti.
“Mislio sam da sam se isplakao ovih dana, ali ne mogu. Svi ste vi ovdje dio moje porodice. Mislim da je ovo presedan u svijetu nogometa da se drži press-konferencija kada trener odlazi. I ovo je još jedna poruka koliko smo mi bili veliki, koliko je ovaj klub porastao, koliko je jedna duša. Ovaj klub treba svi da požele, bolje sredine nema. Teško mi je bilo šta reći. Ne znam da li je nekad, negdje, neki trener ovako ispraćen iz nekog kluba. Klubovi se nekad oproste od trenera jednom rečenicom, nekad ni toliko, a kamoli ovo da prirede. Od danas postajem najveći navijač Radničkog, naravno svakom svojom sugestijom sam tu da pomognem. Moja je želja da Radnički ostane na ovom nivou. Iza ovog perioda ostaje organizovan klub, koji mora cijeniti svako ko dođe ovdje”, rekao je Dudić, pa nastavio:
“Hvala navijačima, Đavolima. Kad se sjetim utakmice u Ivanjici, koju smo dobili sa 3:0, kad su prvi put skandirali moje ime. Taj odnos zadržali smo do danas. Naravno i svim ostalim tribinama. Rekao sam i sinoć, nije ovo zbogom, nego doviđenja do nekih drugih vremena. Mom nasljedniku želim sve najbolje. Hvala i novinarima, znam da nikad nije bilo dosadno sa mnom na press-konferencijama. Toliko mi je legao ovaj grad da smo čak u jednom trenutku razmišljali da prebacimo djecu da ovdje idu u školu, da se duže zadržimo ovdje. Postali smo simbol poštovanja različitosti u ovom današnjem prokletom vremenu“, poručio je Feđa Dudić
