Bh. nogometni stručnjak Feđa Dudić krajem septembra prošle godine preuzeo je Radnički iz Kragujevca koji je u tom trenutku bio u opasnoj zoni Superlige Srbije. Kada su mu mnogi postavili samo jedno pitanje – Je li ovo pravi trenutak? Odgovor koji je uslijedio bio je u njegovom stilu: “A koji je pravi? Nema pravih trenutaka. Svi su jednako teški“. Pred Dudićem su bili mnogi izazovi, ali se uhvatio u koštac sa brojnim problemima i, već sada možemo reći, mnoge uspio riješiti. Nekadašnji trener Travnika, GOŠK-a, Veleža i Sarajeva dobio je ekipu izgubljenog samopuzdanja. Dobio je Radnički koji je zapao u dugi mračni tunel, ali je uspio pronaći izlaz. Nakon kratkog perioda uspio je. Vratio je stabilnost i samopuzdanje raštimanoj ekipi na terenu i zauzvrat je dobio ono za šta svaki trener živi – pobjede. Zaslužio je Dudić pohvale za rezultatsko podizanje Radničkog koji je sada stanovnik sredine tabele. Feđa je poznat po burnom karakteru koji usađuje u igrače, a oni mu uzvraćaju velikom borbenošću na terenu. Za Sport Centar Dudić je govorio o Radničkom, ligi u Srbiji, najboljoj i najlošijoj utakmici njegovog kluba, Premijer ligi BiH, a na kraju je prokomentarisao partije njegovih bivših klubova – Veleža i Sarajeva.
Na početku je potcrtao kako je stigao u novu sredinu.
”U Kragujevac sam otišao na poziv mog prijatelja Bratislava Ristića koji je u dobrim odnosima sa sportskim direktorom Slavkom Perovićem. Ustvari,taj kontakt postoji još od prije tri godine kada je bio prvi poziv za dolazak. Međutim, bilo je ljeto kada smo se prvi put plasirali u Evropu sa Veležom nakon dugo godina. Tada sam se samo zahvalio. Sada je bio trenutak gdje su oni ostali bez trenera, a ja sam bio slobodan. Saradnja je uspostavljena vrlo brzo”, kazao je Dudić.
Dodaje kako su ga spremno dočekali u Kragujevcu i da su znali koji stil igre forsira i mnoge finese.
”Drago mi je bilo kada sam obavio razgovor sa direktorom Perovićem. On je faktički znao cijelu moju karijeru i stil igre koji gajim. To me fasciniralo. Da ima i takvih ljudi, da kada nekoga hoće da dovedu, da ga detaljno analiziraju, a ne samo na preporuku i neko poznanstvo. U Kragujevcu sam odlično primljen, Adnan Jahić i ja. Imam samo riječi hvale. Satisfakcija za moj rad je da je već nekoliko putu poslije utakmice bilo skandiranje navijača u znak dobre igre i zahvale. Kada smo došli, imali smo 3 boda i bili 16. na tabeli. Polusezonu smo završili na 10. mjestu sa 23 boda, što je sigurno jedan veliki pomak. Moramo biti zadovoljni”, podvukao je naš sagovornik.
Izdvojio je najbolju, ali i najlošiju utakmicu polusezone.
”Najponosniji sam na pretposljednju utakmicu protiv Partizana u Beogradu gdje smo zaista igrali izuzetno lijepo i efikasno. Na kraju mi izgubili dva boda kad se sagleda cijeli dvoboj. Bilo je 3:3. Najlošije smo izgledali u domaćoj utakmici protiv Novog Pazara. Mada rezultat nije realno stanje na terenu, jer je Pazar iz četiri šuta, postigao četiri gola. Ipak, to je bio loš dan cijele ekipe. Kada smo Jahić i ja stigli u klub, jedini cilj koji je bio postavljen pred nas je – opstanak. Međutim, moj lični cilj je da budemo u prvih 8 i igramo play- off, a u kupu da prođemo bar do polufinala. To bi bio najveći uspjeh u tom takmičenju u historiji kluba”.
Povukao je paralelu lige u BiH i Srbiji.
”Što se tiče usporedbi, kada smo igrali sa malo slabijim ekipama – mislio sam da je kvalitet kao i kod nas. No, kada samo igrali pred kraj prevenstva sa ekipama iz vrha vidio sam razliku prije svega u individualnom kvalitetu, gdje ima fantastičnih igrača. Timski najbolje mi izgleda TSC. Zaista je teško igrati protiv njih. Kompaktna su ekipa i kolega Lazetić ih sjajno vodi. Bilo mi je zadovoljstvo taktički parirati takvom treneru i takvoj ekipi. Superliga je više u fokusu interesovanja i lakše je za odlazak dalje. Evo primjer, Luković iz IMT-a bi treb otići u Strasbourg za 5 miliona eura. E kada će to kod nas moći ekipa da uradi? Recimo, GOŠK, Sloga, Posušje, jer je IMT taj rang u svojoj ligi”.
Naglasio je kako pomno prati dešavanja u bh. prvenstvu.
”Naravno da pratim Premijer ligu BiH. Kada god mogu gledam i putem TV-a. Liga se podijelila na prve četiri ekipe, pa onda Sloga i Široki koji su negdje u sredini i nemaju nekih rezultatskih ambicija. Sve ostale ekipe će se do posljednjeg kola boriti za opstanak jer razlika u bodovima je mala”.
O Rođenima i Bordo timu, klubovima koje je vodio s klupe, kaže.
”Drago mi je za Velež da je opet na pravom putu. Trener Klafurić radi izuzetno dobar posao. Igraju dobro, pogotovo na domaćem terenu, a imat će sada vremena i da porade na boljim izdanjima i na gostujućim stadionima, što je bio mali minus ove polusezone. Što se tiče Sarajeva očekivao sam puno više kako bodovno, tako i izvedbom na utakmicama. S obzirom na igrački kadar kao i ulaganje u ekipu. Za mene najbolja utakmica Sarajeva je nekih 70-ak minuta sa Zrinjskim na Koševu gdje su fenomenalno izgledali i bili ono kako bi svaki navijač Bordo tima volio da gleda. Velika mana su gostovanja gdje se znalo dešavati na nekim utakmicama da ekipa za 90 minuta ne uputi šut u okvir gola. Što ne bi smjelo da se dešava ekipi renomea FK Sarajevo. Pogotovo što su neke utakmice bile sa ekipama iz donjeg dijela tabele”, kazao je atuelni trener Radničkog iz Kragujevca.
Feđa Dudić imao je veliku podršku navijača tima sa Koševa u vrijeme dok je vodio Bordo tim. Sada kaže kako sa aktuelnim šefom struke FK Sarajevo treba biti strpljiv.
”Rožmanu treba dati podršku da odradi pripeme sa ekipom i da odradi sezonu do kraja. Tek da se onda gleda šta je uspio napraviti ili nije. A tada ne smije biti opravdanja da je ekipa idalje u stvaranju”, istakao je.
Na kraju smo ga pitali da li bi nešto promijenio na Koševu kada bi mogao vratiti vrijeme.
”Ko god ne napravi željene stvari u klubu i ode, a pitaju ga bi li nešto mjenjao iz ove perspektive i kaže da ne bi – taj onda ne uči na svojim greškama. Nema samokritike i ne može da napreduje dalje. Naravno da bih promjenio. Prije svega, kopao bih i nogama i rukama da ostanemo još nekoliko utakmica na Koševu. Duša me je bolila kad smo u srijedu morali igrati u Zenici sa Tuzla Cityjem, a dan prije na najveći bh. stadion došao je bager i napravio samo jednu rupu da bi se uslikali nadležni. A onda 15 ili 20 dana nikoga nije bilo na stadionu, niti je iko išta radio. Druga stvar, kada smo prodali Mujakića trebao sam istrajati da se dovede Aleksandar Vukotić i plati odšteta od 100 hiljada eura za koju bi ga Beveren pustio. Jer kada pogledam poslije mog odlaska dovedeno je desetak grača za koje je plaćena odšteta pa za neke čak i više od ove koja se trebala izdvojiti za Vukotića. On je želio doći i sigurno bi sa njim spasili tu polusezonu i imali još 5 ili 6 bodova više. Time bi bili sigurno na drugom mjestu, odmah iza Zrinjskog. Također, sigurno da sam kod selekcije nekih igrača napravio pogrešku i slabo procijenio njihov kvalitet. Jednostavno, ispostavilo se da nisu imali kapacitet da nose dres Sarajeva. Tako da ima stvari koje bi se sigurno promjenile. Međutim, to je sve prošlost. Ja sam sad u drugom klubu i sve misli su mi vezane za njega, a Sarajevu sretno u nastavku prvenstva. Zaista bih volio da dođu do bar jednog trofeja prije svega radi predsjednika Ismira Mirvića koji je veliki čovjek. Na mene je ostavio dubok trag”, zaključio je Dudić.
