Iza nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine je izuzetno turbulentna godina, a nakon konstantnih promjena selektora u posljednje vrijeme, ovaj put je zadržan kompletan stručni štab. U reprezentaciji s njima ostaje i sportski direktor Emir Spahić.
Legendarni bh. nogometaš je u razgovoru za portal Klix.ba govorio o svim gorućim temama vezanih za reprezentaciju BiH i naš nogomet, a na početku je otkrio kako se nisu nadali brojnim problemima kada su tek došli na svoje pozicije.
“Ne znam da li nas je nosio entuzijazam ili ljubav, ali, iskreno, mislili smo da ćemo ovo brzo posložiti i krenuti naprijed. Ipak, nakon mjesec dana shvatili smo gdje smo zapravo došli. Postalo je jasno koliko problema postoji, koliko je stvari nedorečeno, i koliko toga nedostaje. U hodu smo počeli sastavljati tim i tačno smo uočili šta nam nedostaje. Tako smo nagrađivali ljude i taj broj se povećao na devet članova koji su danas dio užeg stručnog štaba. Kada smo krenuli rješavati stvari, otkrili smo nevjerovatan broj problema. Nalazimo se u slobodnom padu posljednjih sedam, osam godina. To je strašno. Trenutno smo na 74. mjestu FIFA-ine rang liste, što je dovoljan pokazatelj koliko smo loše radili. Čak ni moja ekipa, tim koji je bio na Svjetskom prvenstvu, nije napravila ništa značajno. Živjeli smo na starim zaslugama sa Svjetskog prvenstva, ali to je bio potpuno pogrešan način razmišljanja. Tek sada to jasno vidim. Posebno sada, kada sam u kancelariji, a ne više na terenu. Dok sam bio tamo, nisam primjećivao mnoge stvari, ali sada znam šta je nedostajalo, šta smo pogrešno radili i šta smo mogli bolje…”, započeo je razgovor Spahić.
Ističe kako je 2024. godina za njega bila veoma stresna i izazovna s puno posla, putovanja, obilazaka, nagovaranja, pregovaranja…
“Ogroman dio posla je već odrađen, ali pred nama je još dosta toga, i to će ostati tema i za sljedeću godinu. Svaka godina sa sobom donosi nove odgovornosti i nove zadatke. Teško mi je zanemariti tih osam utakmica koje smo odigrali. Naši protivnici su bili na visokom nivou, kako na papiru, tako i na terenu. Moram otvoreno priznati da to trenutno nije naš nivo. Težimo tome da dostignemo taj nivo, ali za sada još uvijek nismo tamo. Znali smo da će biti teško i izazovno, ali nismo očekivali da će biti ovako teško. To nas je pomalo iznenadilo, ali dobro, idemo dalje. Radimo na stvaranju jake ekipe, rostera od 30-35 igrača na koje možemo računati. Zato nam je Liga nacija bila korisna, da vidimo na koga možemo ozbiljno računati, ko se može uključiti, a ko ne. Naravno, uvijek se pojavi neki novi igrač, pa ga možda povučemo iz omladinskih reprezentacija, ako Bog da. Sada posvećujemo puno pažnje omladinskim selekcijama, jer to su igrači koji kucaju na vrata ‘A’ reprezentacije”, rekao je Spahić, te dodao:
“Sve u svemu, ovo je bila teška godina, puna izazova i upoznavanja. Mi smo svi novi, da se razumijemo, ovo su za nas neke nove pozicije. Upoznavanje, razgovaranje, usmjeravanje naše ekipe iz utakmice u utakmicu. Moram spomenuti Njemačku, to je za nas bio ogroman šok. Bio je to težak udarac, praktično nokaut. Nisam mogao gledati drugo poluvrijeme. Ostao sam u svlačionici jer sam znao šta se događa. Takav strah u ekipi nisam odavno vidio. To je za mene bilo porazno, ali onda je došla utakmica protiv Nizozemske. Neko će reći da je to bila nebitna utakmica za njih, ali velike ekipe nemaju nebitnih utakmica. One se uvijek bore za svoje mjesto u ekipi i pristupaju maksimalno koncentrirano. Naša reakcija na tu utakmicu bila je odlična, jer je došla nakon tog teškog udarca od Njemačke, praktično nokauta. Neko ti broji. Jedan, dva, tri… Ti ustaneš i odigraš pravu utakmicu. Želja, iskrenost, zalaganje…”
Smatra kako je to ujedno najveći dobitak u protekloj godini.
“Reakcija igrača nakon takvog udarca nas je zaista vratila na pravi put. Razmišljali smo o tome gdje smo pogriješili. Gdje smo to pogriješili da smo od Njemačke primili takav udarac. I onda te igrači sami vrate na pravi put i kažeš si, ne, nismo. Dogodilo se što se dogodilo, svi smo toga svjesni. Ta tri dana niko ni s kim ne priča u ekipi. Taj strah, ta frustracija. Jer si pogođen, osjećaš se nemoćno. Neko ti postigne sedam golova, osjećaš se beznadežno. Ne možeš reagirati, ne možeš se braniti, postaviti u gard. To je takva snaga, to je Njemačka, a to je trenutno naše stanje. U tom trenutku si izašao s mladom ekipom za koju si računao da će trkački biti vrhunska, s fajterima si izašao, misleći da to neće biti tako lako probiti. Međutim, dogodilo se suprotno. To je iz mog ugla”, rezimirao je.
Još tražimo idealan sistem i najbolji tim
Među kritičarima reprezentacije učestao je bio stav da Barbarez i ekipa nisu ništa novo donijeli u našoj selekciji.
“Imamo tu deset novih igrača. Novi sistem je u pitanju. Probali smo jedan, nije išlo. Probali smo drugi, već se malo pomiče prema boljem. Pokušamo treći i on stvarno funkcioniše. Očigledno je da imamo problem u ekipi jer pola igrača igra jedan sistem u svojim klubovima, a mi u reprezentaciji drugi. Još uvijek nemamo jasnu sliku o kadru koji bi mogao igrati u određenim sistemima. Još uvijek se tražimo. To je moje mišljenje. Ne ulazim u tehničke detalje, za to postoje selektor i njegovi pomoćnici. Oni su ti koji sa skauting timom i analitičarima analiziraju što bi bilo najbolje za nas. Međutim, prema mom mišljenju, još uvijek tražimo taj sistem, tražimo najboljih 11. To je moje mišljenje i mislim da će to uskoro biti riješeno”, optimista je.
Spahić do sada nije komentarisao kvalifikacionu grupu za Svjetsko prvenstvo, a rekao nam je da je želio vidjeti kako to sve izgleda u javnosti.
“Imamo nositelja grupe Austriju, ekipu koju nazivaju ‘Mala Njemačka’, i to nije slučajno. S jednim stručnjakom na klupi. Posljednjih šest, sedam godina oni su u usponu i uglavnom ne propuštaju Euro, iako u pravilu rijetko učestvuju na svjetskim prvenstvima. To je dovoljno za reći da se zna zašto su oni nositelji grupe. Favoriti su i na papiru i van papira. Odlično je što u našoj grupi nema Njemačke, Francuske, Španije, Engleske… Očekujemo i u Austriji da igramo na domaćem terenu. Naši navijači su nam uvijek bili 12. igrač. Nadam se da će tako i sada biti. A i mi da ćemo biti pravi pa ćemo odgovoriti toj Austriji. I stvarno mi je to želja, da vidimo gdje smo. Želim da napravimo rezultat. To nam je svima cilj. Ono što mi smeta je stav prema Rumuniji. Odnosno kako ljudi pričaju o Rumuniji. Posebno gledam sada naše neke stručnjake koji javno izlaze i izjavljuju da se mi moramo prošetati grupom. Kakva bi trebala to biti grupa, realno gledajući, da se mi prošetamo kroz nju. Nismo više ona ekipa iz 2010. godine gdje imaš 20 igrača u ‘ligama petica'”, prisjetio se Spahić.
Nastavio je pričati o razlici između čuvene generacije koja je igrala Svjetsko prvenstvo i današnje.
“Kada malo razmislim o profilu sadašnje ekipe, brzo bismo izgradili pet, šest igrača u našoj generaciji. Zašto je ta ekipa bila dobra? Zato što si u toj ekipi brzo izgradio igrača, stvarao si ga. Imali smo jako dobru grupu, odličnu ekipu, iako su nas neki zlobnici pretvarali u babaroge. Jednom su me pitali o klanovima. Rekao sam im da imam svoj klan u reprezentaciji. Pitaju me da ih nabrojim, ja navedem 20 igrača. Kažu: ‘Vi ste nabrojali sve’, a ja odgovorim: ‘To je naš klan, bez obzira što vi želite prikazati nekome, jer ste zlobni.’ I to se i danas događa. Ljudi iznose mišljenja o neprovjerenim stvarima. Danas je najlakše to učiniti, a izgleda da nam je to danas u krvi, da nekoga ocrnimo. Tako je u svim sferama života, da nekoga ocrnimo, da nekome naštetimo. Izgleda da nam je to danas glavni cilj. Ne znam zašto, ne znam iz kojeg razloga. Mi smo jednako mala država i sve bi trebalo biti obrnuto. Trebali bismo puhati u isti rog, ići prema cilju, ali očito još nismo napredovali u tom segmentu,” rekao je Spahić i ponovno se osvrnuo na ekipu iz Brazila:
“U našoj ekipi je bilo pet pravih vođa – pet istinskih frajera, žargonski rečeno. Zbog toga nikada niste osjetili nedostatak Ibiševića, Džeke, Spahića, Pjanića ili Misimovića… Njihov izostanak nije bio primjetan, jer je svaki od njih bio pravi borac, i u privatnom i u profesionalnom životu. Mi smo funkcionisali kao prava porodica. Kada pijemo kafu, zajedno nas je petnaest, što je često iritiralo selektora. Bili smo veoma povezani. Iako smo imali grešaka, važno je spomenuti ovu ekipu jer je ona bila spremna da izgradi igrača za samo dva mjeseca, zahvaljujući svom kvalitetu. Kako bih volio da danas imam igrače poput Medunjanina, Mujdže, Ibiševića, Salihovića… To je zaista bila naša najjača generacija. Ne smijemo zaboraviti ni ekipu s Konjićem, Hibićem, Salihamidžićem, Bolićem, Baljićem – i oni su bili izvanredni. Žao mi je što ta generacija nije imala više uspjeha. Sjećam se utakmice protiv Danske na Koševu kao da je bilo jučer. Atmosfera je bila fantastična, ali smo, po mom mišljenju, izgorjeli u tom vatrenom ambijentu. Ostao je veliki žal.”
Stručni štab je odmah po izvlačenju kvalifikacione grupe za Mundijal napravio sastanak i plan.
“Već smo isplanirali sve obaveze koje su, prije svega, vezane za skauting protivničkih reprezentacija s kojima ćemo se susresti, posebno u martu. Obavezan dio našeg rada je praćenje forme naših igrača – želimo biti sigurni ko će u martu biti najbolje pripremljen, na koga možemo od samog početka računati, a koga možda treba dodatno štedjeti. Taj plan je izrađen odmah, tog istog dana. Pred nama je puno putovanja, obilazaka, skautiranja i analiza protivnika, kao i analiza naših vlastitih performansi”, dodao je Spahić.
Gotovo nezaobilazna tema u razgovoru je odnos sa čelnicima Nogometnog saveza BiH, odnosno predsjednikom Vicom Zeljkovićem koji ne kotira baš najbolje u bh. javnosti.
“Od početnog razgovora s predsjednikom, potpredsjednicima i članovima Izvršnog odbora pa sve do danas, imam samo riječi zahvalnosti za naš odnos. Sve što smo zatražili, to smo i dobili. Izražavam veliku zahvalnost na toj podršci i nadam se da će ona trajati. Zaista imamo slobodu u djelovanju, sve što nam je potrebno, oni su tu da pomognu, od predsjednika i potpredsjednika do Izvršnog odbora i generalnog sekretara, koji nam znatno pomaže, kao i cijeli tim iza nas. Stalno su nam na raspolaganju i, kao što ste mogli vidjeti, brzo smo radili i rješavali probleme, čak i one vezane za promjene sportskih državljanstava, što je izgledalo kao nemoguća misija. Ovim putem želim se zahvaliti i ministarstvima koja su nam pomogla. Bili su nesebični u tim trenucima, unatoč ostalim problemima i izazovima u državi koji su i više nego mi bili na listi njihovih prioriteta. Zaista, velika hvala”, rekao je Spahić, a potom se osvrnuo na Zeljkovića:
“On je predsjednik Nogometnog saveza BiH. Zeljković je naš nadređeni. Dok reprezentacija funkcioniše ovako dobro, nemam nijedan razlog da se distanciram od predsjednika, potpredsjednika koji su veoma važni, Izvršnog odbora, sekretara… Nemam razloga, sve dok je situacija takva kakva jeste. Uvijek će biti ljudi koji su za i protiv vas. Spuštanje na nivo komunikacije poput one na društvenim mrežama je nepotrebno. Menadžeri su posebna priča. Prema mom mišljenju, još iz vremena kada sam bio aktivan kao igrač, menadžerski lobi je bio vrlo prisutan u reprezentaciji i navikao je tokom godina da završava neke svoje lične poslove i mešetari unutar reprezentacije. Sada se pojavljujemo mi, koji nismo zainteresovani za taj aspekt posla i ne želimo tako funkcionisati. Imaju pravo izražavati svoje mišljenje. Šta znači biti pravi menadžer? Svjetski menadžeri nisu ljudi koji pišu po društvenim mrežama. To su ljudi koji komuniciraju efikasno i profesionalno.”
Prisjetio se potom situacije kada je jednom prilikom u Njemačkoj gledao utakmicu s legendarnim Rudijem Völlerom.
“Gledam oko Rudija 15 menadžera i oni mu se javljaju, javljaju se i meni. Pitam, ‘Ko su ovi ljudi?’, a Rudi mi kaže, ‘Sve su to menadžeri.’ Pitam ga dalje, ‘Dobro, Rudi, kako ti ovo sve podnosiš?’ On kaže, ‘Mi znamo kako je to. Oni su menadžeri igrača i želimo kontakt s njima, ali znaju dokle mogu ići.’ To je problem kod nas. Naši nemaju te granice. Navikli su svoje probleme rješavati preko društvenih mreža, kroz ‘kafanske priče’. Ja to ne volim, niti ću ikada voljeti. Svako ima pravo na svoje mišljenje i svi ti menadžeri imaju pravo izraziti nezadovoljstvo. To je sastavni dio ovog posla. Ali dok sam ja ovdje, igrači se neće prodavati preko reprezentacije na taj način. Već sam to mnogo puta ponovio, dok sam ja ovdje, takve stvari se neće događati u reprezentaciji. Igrač dolazi u reprezentaciju zaslugama, svojom formom i odnosom prema reprezentaciji, i tako će i ostati. Ovdje u Savezu možete provjeriti na stotinu načina zašto sam ja ovdje. Ja sam neko ko je svoju igračku karijeru gradio i izgradio, te završio. Tu sam da pomognem u kapacitetu direktora reprezentacija, da budem na raspolaganju selektoru, da krenemo naprijed. To je jedini moj cilj. Nijedna druga vrsta poziva ili karijere me ne zanima”, ističe Spahić.
Za reprezentaciju BiH su u planu dvije prijateljske utakmice u 2025. godini.
“Imamo dva slobodna termina, u junu i u oktobru. Sigurno ćemo insistirati na nekim prijateljskim susretima gdje bismo mogli ponovo bolje vidjeti pojedine igrače. Za sada još nemamo ništa na papiru, ali se nadam da ćemo to već na početku nove godine definisati”, poručio je.
Kao kandidat za selektora jednog od protivnika naše reprezentacije Kipra spominje se i bivši bh. reprezentativac Dušan Kerkez.
Stav vezan za Ahmedhodžića ostaje isti
“Baš sam nedavno dobio informaciju od našeg generalnog sekretara da se spominje Kerkez. Bilo bi mi veoma drago zbog njega, jer je on zaista dobar dečko. Bila bi sjajna priča da budemo zajedno u grupi”, rekao je Spahić.
I prošle godine je ekipu kao kapiten predvodio Edin Džeko, a iskusni napadač bi trebao biti lider tima i do Svjetskog prvenstva.
“Niko ne bi bio sretniji od mene da ga vidim na Svjetskom prvenstvu sa 40 godina, baš kao što je to nekad bio Roger Milla. Sve ovisi o Edinu. On je zaista primjer profesionalizma, dobrote i iskrenosti, i ja ga zbog toga volim. Već dvadeset godina na terenu priča o sebi kao profesionalcu i nogometašu. A izvan terena zaista mogu samo reći riječi hvala. I ne želim više pričati o Edinu, jer on govori sam za sebe. O njegovom daljnjem angažmanu odlučit će svakako selektor i on sam. Za sada ne vidim razloge zašto Edin ne bi bio tu, osim ako, ne daj Bože, nešto ne krene po zlu, ali ne vjerujem da hoće”, naglasio je Spahić.
Sportski direktor smatra kako ima tu nekih igrača koji mogu biti lideri, a dotakao se i tehničkog problema koji se desio uoči utakmice s Nizozemskom pa su Nikola Katić i Nihad Mujakić završili na tribinama.
“Imamo nekoliko igrača koji mogu biti lideri, ali za to su potrebni rezultati. Stoga je važno graditi ovu ekipu. Demirović, Kolašinac, Dedić… To su igrači tog profila. Katić također, zaista je profil igrača koji me oduševljava. Doživjeli smo propust našeg tim menadžera koji je završio na način na koji je završio. Ali, kako kažem, to je bilo i prošlo, i nešto dobro smo iz toga izvukli. Dobra škola, tri dana uigravaš ekipu u jednom sistemu, obaviš sve pripreme, analiziraš. Pripremiš se za dan utakmice. I onda se ujutro na dan utakmice dogodi problem. Ponavljam, to je bilo i prošlo, greška se dogodila, neki su sankcionirani što je normalno. To je život profesionalca. Moraju se preuzeti određene odgovornosti”, bio je kategoričan Spahić, koji se kratko osvrnuo na “slučaj Ahmedhodžić” zbog kojeg štoper više nije u planovima reprezentacije BiH.
“Stav vezan za Ahmedhodžića ostaje isti i on se neće mijenjati!”
Dodaje da je u stalnom kontaktu s većinom naših igrača, baš kao i ostatak stručnog štaba.
“Tu smo se malo podijelili. Neki imaju pet igrača, neki četiri. Želimo ostati u kontaktu s igračima, kako bismo, ako se, ne daj Bože, nešto dogodi, odmah znali šta se dogodilo. Slično kao u nedavnom slučaju sa Zlomislićem, koji je bio šokantan. Mi smo bili na tribinama i kad sam vidio kako je pao, odmah sam otišao u svlačionicu. Imam prijatelje u Hajduku, pa sam odmah pitao i njegovog trenera šta se dogodilo. Rečeno mi je da je u bolnici, ali da je sve u redu. Želimo u svakom trenutku znati šta se događa s igračima. Tražimo od njih odgovornost, da budu odgovorni u tom smislu i da nam jave ako imaju neki problem, bilo kakav, kako bismo pokušali pomoći. Želimo stvoriti ambijent porodice, i to zasad stvarno funkcionira”, otkriva nam Spahić.
U protekloj godini reprezentacija BiH je dobila nekoliko novih igrača koji bi trebali biti velika pojačanja u budućnosti.
“Moram spomenuti malog Bajraktarevića u toj priči. Tu bih se zahvalio Esadu Darmanu, čovjeku iz SAD-a, koji nam je stvorio taj kontakt i koji ga je skautirao sve vrijeme te nam slao informacije. Neka nam oprosti što smo čekali ovoliko dugo da mu se zahvalimo, ali evo sada je prava prilika. Imamo još skauta po Evropi koji zaista rade dobar posao, onako u tišini. To su ljudi koji nam donose vrlo bitne informacije. Hvala Bogu, imamo ogroman bazen igrača u dijaspori. Bajraktarević je evo danas i kompletirao transfer u PSV. Baždar se oporavlja i to je bio zaista veliki posao koji je trajao pola godine. Zatim, imamo Ivana Šunjića i Luku Kulenovića, koji su me stvarno iznenadili svojim reakcijama kada smo ih prvi put kontaktirali. To su neki pozitivni primjeri. Sve je to dio mog posla i ja to stvarno čuvam u tajnosti koliko god mogu. Pripremamo još neke projekte. Ono što smo zacrtali za prošlu godinu, to smo odradili. Sada imamo za ovu godinu novi plan i očekujemo da ćemo ga ostvariti. Možda dobijemo još tri ili četiri kvalitetna igrača”, najavio je sportski direktor.
Spahić često boravi na utakmicama u domaćem prvenstvu, a pitali smo ga i za bolnu tačku svih ljubitelja nogometa u BiH – suđenje.
“Drago mi je što u decembru mogu pogledati utakmicu u BiH, bilo to u Mostaru, Sarajevu, Banjoj Luci, Zenici, Tuzli ili Bijeljini. To mi je zaista sjajna priča. Vratite se nekoliko godina unazad, u oktobru niste mogli pogledati utakmicu u BiH. Ako padne kiša, kolo se prekine. Dakle, uloženo je i ulaže se u taj dio i to mi je odlično. Kvalitet lige je porastao. A posljednje dvije godine smo konačno imali i predstavnike u grupnoj fazi evropskih takmičenja, što je fantastična priča. Ove godine Borac je ‘prezimio’ u Evropi, što jača koeficijent za BiH. Bilo bi sjajno da recimo Sarajevo krene tim putem. Sarajevo ima ogroman potencijal, žao mi je što nemaju kontinuitet. To je ekipa koja u pet kola bljesne, ne možete im prići koliko su kvalitetni i dobri. A onda dožive neobjašnjivi pad. Ne znam do čega je”, priča nam Spahić, a zatim se osvrnuo na naš komentar da je to i zbog suđenja:
“Ne želim komentarisati suđenje jer nisam komptetentan u tom segmentu. Pogledao sam nekoliko utakmica, uglavnom derbije, gdje je suđenje bilo korektno. Greške su uvijek moguće, kao što su situacije gdje je sporno da li je bio prekršaj ili ne. Uvijek može bolje i trebamo težiti tome. Uveden je VAR koji treba potpuno implementirati i usavršiti. Nadam se da će se to desiti. Istovremeno, vidim mnogo napredovanja različitih klubova u različitim kontekstima. Drago mi je što Željezničar napreduje. Kad idem na utakmicu na Grbavicu, osjećam se kao na evropskom meču. Tribine su pune, atmosfera je fantastična, što je sjajno. Velež gradi novu tribinu iz svog budžeta, dobili su novog predsjednika, direktora. Zrinjski je vrlo kvalitetan, s uređenim okruženjem. Njihov rad je godinama na visokom nivou, kao i Borac u posljednje dvije do tri godine.”
Povećava se i kolonija bivših reprezentativaca BiH na funkcijama u bh. klubovima pa je tako Zvjezdan Misimović postao generalni direktor u Borcu.
“Mislim da je to pozitivno za nogomet u BiH. Bilo bi sjajno da imamo još naših bivših reprezentativaca uključenih. Rahimić iz Željezničara je zaista posebna priča, osoba koju uvijek želiš vidjeti zbog njegove prijatnosti i komunikativnosti. Često se čujem s njim. Mravac je u Veležu. Te stvari zaslužuju pohvalu.”, naglašava Spahić.
Za kraj razgovora Spahić se osvrnuo na nogomet u cjelini.
“Primjećujemo određene promjene u evropskom nogometu. Često uživamo gledajući Atalantu, posebno zbog našeg Kolašinca. Oni su odlični i igraju taj neobičan sistem koji je pravi spektakl, jedan luđački sistem. S druge strane, imamo Pepa Guardiolu koji se suočava s velikim izazovima u Manchester Cityju. Očito je da je nogomet u fazi tranzicije. Često se raspravlja i o broju utakmica. I sam sam to iskusio, dok sam bio igrač, igrao sam 60 utakmica godišnje, što je zaista zahtjevno, pogotovo u mojim srednjim tridesetim. Zbog toga današnje ekipe moraju imati širi roster od preko 30 igrača”, istakao je Spahić na kraju razgovora
