Emina Zoletić je kroz svoju fudbalsku karijeru igrala u raznim dresovima, a trenutno nosi crveno- crne boje, tačnije Slobode.
Uoči utakmice sa SFK Libero Goražde, Zoletić je govorila za fksloboda.ba o ženskom fudbalu, njenoj dosadašnjoj karijeri…
Odakle dolaziš i kakva je tvoja igračka historija?
“Dolazim iz Odžaka. Sa 13 godina sam počela igrati u Domaljevcu, odakle sam dobijala poziv za okupljanje reprezentacije U-15. Poslije sam prešla u Modriču sa kojom sam ušla u Premijer ligu, zatim sam igrala za Zvijezdu iz Gradačca, potom Gradinu iz Srebrenika, Fortunu iz Živinica te za Slobodu”.
U čemu najviše uživaš u ovom sportu?
“Uživam u druženju sa saigračicama, putovanjima, a najviše u pobjedama”.
Čime se baviš van sporta?
“Student sam četvrte godine Fakulteta za tjelesni odgoj i sport u Tuzli, a fudbal mi ispunjava slobodno vrijeme”.
Kao mlada sportistkinja, koji su najveći izazovi sa kojima se žene susreću u sportu?
“Uvijek postoji mišljenje da žene ne mogu ono što mogu muškarci. Neki skeptično gledaju na žene koje igraju fudbal. No i mišljenja sam da se u ženski fudbal malo ulaže te je s toga situacija loša”.
Kada se u tebi probudilo interesovanje za fudbal, šta te je ponukalo da to odabereš za karijeru?
“Fudbal igram od svoje osme godine. To je porodična tradicija, u porodici imam košarkaša, fudbalera, mislim da su geni učinili svoje”.
Da li biti mlada fudbalerka ima neke prednosti ili mane? Ako da, kakve?
“Postoje i prednosti i mane. Prednost bavljenja općenito sportom je prvenstveno bitno za zdravlje. Jedina mana su povrede”.
Vjerovatno da tokom treninga, utakmica postoje neke komične situacije. Da li postoji neka anegdota koju bi podijelila sa nama?
“Svaki trening je poseban. Svaki ima svoje anegdote u kojima sam u 90% slučajeva ja akter, tako da nijedan trening, nijedno putovanje, nijedna utakmica ne mogu proći bez moje “žute minute”. U razigravanju za Premijer ligu izgubili smo od ekipe Goražda sa 3:2 i naravno svi tužni ulaze u svlačionicu sjedaju na pod i plaču, ulazim ja i kažem njima “Pa i FK Vrbanjuša izgubi pa nije kraj svijeta”.
