Američki koledži postali su veoma popularna opcija za mlade evropske košarkaše u posljednjim godinama.
Jedan od glavnih razloga za to su NIL (Name, image, likeness) ugovori, prema kojima igrači mogu da zarađuju, dok se školuju u nekim od najprestižnijih svjetskih univerziteta, kao i da se spremaju za dalji nastavak sportske karijere.
Bosanskohercegovački centar Elmir Džafić, donedavni član Košarkaškog kluba Bosna, ovog ljeta se otisnuo u Sjedinjene Američke Države i postao član Univerziteta Arkansas, jedne od najboljih škola košarke u posljednjim godinama, koji s klupe predvodi legendarni John Calipari.
Sada se Džafić javio za Sport centar i podijelio iskustva u prvim mjesecima novog života na koledžu, iskustva s trenerom Caliparijem, kao i o njegovom bivšem klubu, Bosni.
“Nakon dvije godine provedene u Bosni, zajedno sa svojom agencijom sam odlučio nastaviti svoju karijeru u NCAA ligi. Univerzitet Arkansas nam je bio najprimamljiviji izbor zbog trenera Caliparija i prilike za napredak s njim.
Prvi utisak ne mogu ni opisati riječima, jer ovakve uslove nisam vidio ni na filmu. Nisam vjerovao da bilo gdje u svijetu postoji ovo. Najbolji uslovi za rad, doslovno vam mame osmijeh na lice i u najtežim momentima treninga.
Sam trening centar je ogroman, usudio bih se reći da je veći od svake sportske dvorane u BiH. U sklopu njega imamo sve najsavremenije uslove za trening i oporavak.
Također imamo oko 20 ljudi koji su zaduženi za nas. Donose nam hranu, voze nas na časove, te su svakodnevno dostupni za sve naše potrebe van košarke. Iako mi je bilo teško izaći iz zone komfora i ostaviti svoju državu, porodicu, djevojku, grad, oni su mi pomogli da se osjećam kao kod kuće“, započeo je Elmir Džafić za Sport centar.
Rad s legendom NCAA košarke
O treneru Johnu Calipariju se mogu napisati tomovi knjiga.
Preko 30 godina iskustva rada u NCAA, nacionalna titula s Kentuckyjem, osvajanje individualnih i timskih nagrada s Memphis Tigersima i UMassom, a, možda i najvažnije, nevjerovatna količina igrača koje su koledž programi, pod njegovim vodstvom, pripremili za NBA.
“Trener je legenda američke košarke. Odmah nakon prvog dana smo razgovarali. Njegov profesionalizam se osjetio već od prvog susreta, gdje mi je dao do znanja šta očekuje od mene u narednoj sezoni.
Treninzi su iznimno fizički zahtjevni, na čemu sam morao najviše raditi i na šta mi se bilo najteže adaptirati. On je trener koji teži ka perfektnom izvođenju svake vježbe. Ako se neka vježba ne izvede perfektno, ponavljamo je.
Mimo njegovog profesionalizma je pokazao i svoju ljudsku stranu, pomogao mi je da se adaptiram na potpuno novi život.
On izrazito radi na odnosu trener-igrač i veoma mu je bitno kako mu se svaki igrač osjeća psihički. Svaki vikend idemo kod njega kući, gdje nam on i njegova supruga pripreme večeru. Čak su mi za rođendan napravili američke brownije, napisali čestitku, i pomogli da se ne osjećam usamljeno.”
Kao i vjerovatno svakom 20-godišnjaku, odlazak iz domovine nije bio lak. Ipak, svjestan je da je to samo dio njegovog puta.
Osim obaveza u sportskom segmentu, Džafić je student kao i svi ostali, tako da je i to jedan segment na koji obraća pažnju.
“Prvi dani su tekli veoma teško, jer sam prvi put toliko daleko od kuće, ali, kao što sam rekao, uz pomoć ljudi iz tima poslije nekog vremena sam uspio da se prilagodim. Prvih nekoliko dana sam samo gledao treninge, dok nisam prošao sve medicinske testove.
Treninzi su mi djelovali puno lakše dok nisam kročio na parket. Pored treninga također je vrlo bitno da idete na predavanja, redovno raditi zadaću i ispite, što također smatram da je veoma značajna stavka za moj razvoj.”
Ostvariti san
Velika većina košarkaša kada počinje da se bavi ovim sportom mašta o odlasku u NBA. Put preko NCAA je uvijek bio jedan od najboljih, ali mladi bh. košarkaš ne razmišlja samo o tome.
“Prije svega cilj mi je da postanem što bolji čovjek. Također, možda i najveći cilj je postati reprezentativac naše domovine.
Što se tiče nekih individualnih ciljeva, ne gledam na dug vremenski period nego se trudim da svaki naredni trening dam 120 posto sebe. Ukoliko ostanem na tom putu vjerujem da je samo nebo granica.“
Prije nekoliko dana, KK Partizan je potpisao Miikku Muurinena, finskog košarkaša koji je srednju školu pohađao u SAD, a zanimalo nas je da li bi povratak u Evropu bila jedna od opcija, na šta nam je odgovorio:
“Naravno da jeste. Nikad ne treba reći nikad. Prije par godina sam govorio da ne želim igrati u NCAA ligi, pa se to obistinilo.
S obzirom na to kolika je žrtva da se u ovim godinama ode od kuće, mislim da ću imati još veću želju i žar da se vratim, ali naravno u što boljem izdanju.”
Za kraj, dotakli smo se i njegovog vremena provedenog u KK Bosna. Pomogao je timu da se vrati u ABA ligu, a otkrio nam je i šta je njegov najveći san.
“ABA liga, po mnogima, ove sezone je najjača do sada, s nenormalnim budžetima i euroligaškim ekipama. Stvarno mislim da će biti zanimljivo ispratiti nadolazeću sezonu. Što se Bosne tiče, i oni imaju odličan budžet, s dobrom ekipom.
Volio bih da Bosna opstane u ABA ligi ove sezone, a nekad u budućnosti da zaigra možda i Euroligu. Povratak u Bosnu i igranje Eurolige pred punom Skenderijom, za mene bi bilo ostvarenje dječačkog sna“, zaključio je Elmir Džafić za Sport Centar.
