Legendarni napadač Crvene zvezde i nekadašnja “Zlatna kopačka” Evrope, Darko Pančev, nedavno je u jednom intervjuu govorio o raznim temama.
Strijelac pobjedničkog pogotka u duelu Crvene zvezde i Olympique Marseillea, koji je beogradskom klubu donio titulu prvaka Evrope 1991. godine, nedavno je gostovao na N1 BiH TV gdje je govorio o raznim temama, a između ostalih i o bosanskohercegovačkom fudbalu i reprezentaciji naše domovine.
“Bosna i Hercegovina mi je uvijek bila draga. Kada sam išao sa reprezentacijama, uvijek sam se izvanredno provodio i Bosna i Hercegovinami je bila pri srcu”, rekao je Pančev na početku intervjua, a potom se osvrnuo na zdravlje i životne okupacije:
“Prije svega je tu porodica, druženje s prijateljima. Pratimo fudbal, utakmice, sva prvenstva. Sada imamo mogućnost pratiti sve utakmice. Inače, imam dvije kćerke. Jedna je starija od 24 godine, mlađa 19. Funkcioniramo porodično dok se ne udaju i da svako ide svojim putem. Supruga je pop pjevačica, pjeva u horu makedonske opere i balet. Baš večeras ima nastup. Svako ima svoje opredjeljenje i tako funkcioniramo”
Na samom početku osvrnuo se na nastup Crvene zvezde protiv Barcelone.
“Treba biti objektivan i realan. Ne treba pretjerivati. U ovom trenutku Barca igra najbolji fudbal u Evropi. Daju Realu četiri gola usred Madrida, Bayernu koji je uvijek odličan, također. Zvezda je primila pet i koja je to razlika? Ne treba pretjerivati i udarati glavom o zid. Treba izvući pouke, gledati da napredujete. Kada igrate protiv ovakvih ekipa to je realnost i treba prihvatiti. Prvo poluvrijeme odigrala je dobro, kao protiv Intera, Monaca… Već treći put se dešava da dolazi pad, ne znam da li je to fizička stvar, ali ne igraju kao u prvom poluvremenu. Uvijek prime još dva do tri gola i ispadne veliki poraz”, kazao je Pančev.
Osvrnuo se i na nastupe zagrebačkog Dinama u UEFA Ligi prvaka ove sezone.
“Statistički u 25 godina Dinamo je sigurno najuspješniji u bivšoj Jugoslaviji. Tu je i reprezentacija Hrvatske. U Dinamu rade sjajan posao, još od vremena pokojnog Tuđmana i gradonačelnika Bandića oni su počeli da pomažu klub. Tu je bio i Mamić, a vjerovatno i ovi koji su ga naslijedili. Uhvatili su dobar ritam i tjeraju to 10 do 15 godina. Lakše je sigurno raditi kada postavite konture koje funkcionišu. Ja bih rekao da ne možemo porediti protivnike Dinama i Zvezde. Zvezda je imala puno jače protivnike, nije imala sreće ni u žrijebu. Dinamo je imao dva protivnika koja su vjerovatno i najslabiji u ovom takmičenju. Slovan možda i najslabiji, a Salzburg više nije onaj tim. Oni su to iskoristili i ove pobjede su im možda omogućile i nastup u nokaut fazi”, kaže Pančev.
Govorio je i o napretku bosanskohercegovačkih timova. Zrinjski je napravio iskorak, a zatim Borac. Odgovorio je na pitanje prati li bosanskohercegovačko prvenstvo.
“Ja ovdje kada sjedimo u kafiću gledam utakmice, pa onda sa ovim mlađim generacijama gledaju derbi Engleske, a ja gledam Sarajevo kada igra sa Željom. Gledam i Hajduk i Rijeku. Zvezda i Vardar… Pitaju me kako to? Pa ja sam uz to uzrastao. Mene to interesuje. U naše vrijeme kade je jugoslovenska liga bila jaka, ljudi koji su pratili domaći fudbal, nisu imali potrebe pratiti inozemni fudbal. Bilo im je dovoljno pratiti našu ligu. Bilo je kvalitetnih igrača i uživali su. Ja pratim bosansku, hrvatsku, slovenačku, srbijansku. Važno je da možemo gledati i to je izvanredno. Volim vidjeti kako ko napreduje. Zadovoljan sam, ide to na bolje, ali nije to nivo kakav je imala jugoslovenska liga. Sve lige su daleko od toga, ali ja sam jedan od pobornika. Ako gledamo samo sport, bilo bi dobro da naprave zajedničku ligu. Da se napravi kombinatorika, da razgovaraju sa UEFA-om da se napravi zajednička liga”, ističe legendarni napadač.
Rekao je i koji mu je klub ostao upečatljiv iz Bosne i Hercegovine te po čemu pamti ostale.
“Sada igrače je teško upamtiti jer svi odlaze mladi. Klubovi moraju tako raditi da bi opstajali i da bi mogli da žive. Drugačije je bilo u naše vrijeme. Baždarević je igrao u Želji sedam do osam godina i znaš kako razmišlja, a ne samo kako igra. Ja kada sam bio klinac pratim Želju, znam da igra Bahtić, Paprica, Baždarević… Sarajevo je Jakovljević, Janjoš, Musemić, Pašić… Napamet smo znali ekipe, a sada se sve mijenja. Mi više saznamo o njima kada odu vani”, priča Pančev.
Odgovorio je Pančev i na pitanje da li je pravilo iz tadašnjeg Prvenstva Jugoslavije da ne može igrač napustiti ligu prije 28 godine, dalo i kvalitet ligi.
“Tada su klubovi mogli držati igrača da ispolji kvalitet. Publika je uživala i to je odlično pravilo. Ne mora biti do 28, neka bude do 25 godina. Imao bi igrač priliku otići i vani, jer su se pomjerile granice. U naše vrijeme 32 godine bio si deda, ali sada se to pomjerilo. Valjalo bi da se granice vrate, da se vrati i liga. Te jake utakmice prave odlične igrače. Zvezda igra slabe utakmice u prvenstvu. Danas igra sa Surdulicom, sutra protiv Barce. To je nezamislivo. Teško je to uklopiti i zato zaostajemo za svima u segmentima”, navodi Pančev.
Osvrnuo se i na stanje u Vardaru koji je posljednji na tabeli lige u Makedoniji.
“Nisam tamo već pet godina. Znam da kada smo bili ja i Ilija Najdovski tamo. Za dvije godine smo se plasirali u UEFA Europa ligu. Ako vam kažem da je plasman ostvaren sa tri miliona eura, to je smiješno. Mi tada izbacimo Fenerbahce koji ima 100 miliona budžet. Gledali smo ih kao Real Madrid, jer takva je bila razlika. Zbog toga je sport sjajan, jer se desilo da David pobijedi Golijata. Očekivali smo da će gazda da poveća budžet, da se pojačamo. Gazda nije poslušao, izgubili smo sve utakmice. Zenit i Real Sociedad dali su nam po četiri do pet komada. Govorili su kasnije da sam bio u pravu, ali ne zavisi to od nas. Mi radimo posao koji razumijemo u sportskom dijelu. Drugi ljudi nažalost odlučuju i to je bio razlog zašto je Vardar nakon toga došao u tu situaciju. Povukli smo se jer nije bilo ništa od toga. Nismo htjeli da radimo samo onako. Željeli smo rezultate, kao što smo ostali upamćeni da smo ušli kao prvi tim iz Makedonije koji je ušao u Europa ligu”, prisjeća se Pančev, a potom dodaje:
“Ne znamo šta se dešava, ali nije dobro. Nama bivšim igračima ovo teško pada. Nemamo snage da reagujemo, pričamo, ali ovdje je i država ta koja s rijetko pomaže sportu. Posebno ne Vardaru, koji je najveći brend i došli su u situaciju u kojoj su sada”.
Osvrnuo se i na stanje u fudbalskoj reprezentaciji Bosne i Hercegovine, te dolazak Sergeja Barbareza na poziciju selektora.
“Bosna i Hercegovina je uvijek imala dobar fudbal. Uvijek je tu bilo pet timova u jugoslovenskoj ligi. Sloboda je bila na dobrom nivou, Velež izvanredan, Željo i Sarajevo fantastični. Sve je to dokaz da se u Bosni igra dobar fudbal. Kada je Bosna i Hercegovina u pitanju najbolja je muzika tu, najbolji humor, najbolji kolači, a Boga mi i izvanredan fudba,l i to je tako. Sada, kada sam kao klinac debitovao i dolazio na Koševo. I slušao sam navijače Sarajeva koji su pjevali u Bosni i Hercegovini je škola fudbala. Imali su strašne igrače. Tu je bio Hase, Ferhatović, Musemić. Željo je također imao sjajnu generaciju”, ispričao je nekadašnji fudbaler Vardara i Crvene zvezde.
Pančev dalje ističe i listu sjajnih bosanskohercegovačkih fudbalera.
“Bio je tu Sušić koji je bio i jedan od najboljih na ovim prostorima. Bio je tu Barbarez veliki, Spahić imao sjajnu karijeru, da o Džeki ne pričamo. Moj posao je bio kao i njegov. On je odličan golgeter. Za mene su najbolji centarfori koji znaju igrati glavom. To je posebna ljepota igre, a on to odlično radi. Ima Bosna i Hercegovina odličnu ekipu, a šta se dešava ne znam. Pape ih je odveo na Svjetsko prvenstvo, nije napravio nešto više. Ne mora značiti da dobar igrač mora biti dobar trener. Igrač mora napraviti dobar rezultat. Selektor mora pratiti na stanje u svlačionici, a pojedinci moraju napraviti dobre stvari na terenu. 90% su igrači koji igraju dobro ili ne. Trener je samo 10%. Igrači su ti koji su glavni i trebaju rješavati problem na terenu”, kaže Pančev.
Govorio je ko je za njega vrh fudbala i fudbalskih dostignuća na ovim prostorima.
“Bilo je mnogo sjajnih igrača. Imao sam sreću da igram sa najboljim veznjacima sa Piksijem, Savičevićem, Sušićem, Prosinečkim, svi su znali sa loptom”, mišljenja je Pančev, pa nastavlja o velikom Safetu Sušiću:
“On je bio fantastičan igrač. Imao je ekstra dribling, znao je proturiti loptu. Opet kažem. Dobra liga, velika liga sa dobrim ekipama pravi velike igrače. Ne možete stvoriti igrače ako on igra godinu ili dvije. Talenti postoje i danas, ali sistem je drugačiji. Teže se stvaraju veliki igrači i oni tek postanu veliki igrači kada odu vani. Talenata je uvijek bilo i bit će. To je jugoslovenska liga pokazivala. Sjećam se kada je Milan Miljanić dao podatak da je u tom periodu od 20-30 godina, nakon Brazila, Jugoslavija bila najveći izvoznik igrača u svijetu. Ne trebam ništa više reći, fudbal je bio na sjajnom nivou.”
Govorio je i najboljim balkanskim fudbalerima u 21. vijeku.
“Najbolji napadač sigurno da je to Edin Džeko, a tu je bio i Mirko Vučinić koji je igrao dosta dobro u Italiji. Od veznjaka to je Modrić, Perišić se meni dosta dopada. On je bio nekada i ključni igrač te reprezentacije. U odbrani ima tu dosta igrača; Savić, Crnogorac.. Golman sigurno da je to Oblak. Jedan od najboljih golmana na svijetu. Tu je i Nemanja Vidić da ga ne zaboravimo. Puno je tu igrača dobrih”, kaže Makedonac uz opasku, da ne bi želio minimizirati nekoga ko nije trenutno na ovoj listi, te da je ostao zatečen pitanjem.
Karijeru Darka Pančeva obilježio je penal u italijanskom Bariju koji je donio titulu osvajača UEFA Lige prvaka Crvenoj zvezdi.
“Mlađe generacije ne znaju da je u zadnje dvije do tri godine u jugoslovenskom prvenstvu, kako ne bi bilo sumnjivih rezultata, ako utakmica završi neriješeno izvode se penali. Ko pobijedi dobije bod, ko ne pobijedi ne dobije ništa. Mi smo nekih 15 minuta izvodili penale te sezone. Uvijek sam pucao posljednji. I jednostavno to nam je olakšalo da budemo sigurniji u finalu. Nije isto to izvoditi u finalu Kupa prvaka ili protiv Budućnosti u Titogradu. To nam je pomoglo, bili smo mirni i pobijedili. Nismo odigrali kako je to javnost očekivala, ali jednostavno je to bio meč u kojem se nije smjelo pogriješiti. Trener je zanemario ljepotu, išli smo da pobijedimo, da osvojimo trofej. I ranije smo mi trebali se tako ponašati jer trofeji ostaju”, objasnio je Pančev, te dodao koliko je težak taj susret bio:
“Ostali smo sedam dana tamo i veoma su nas opteretili. Dejo (op.a. Dejan Savićević) i Robi (op.a. Robert Prosinečki), koji su bili strašni tehničari mučili su se stvoriti pas. Noge su bile teške, a igrači Marseillea su pravili nestvaran presing. Utakmica je bila teška. Zabranili su nam tada da navečer nakon 22:00 gledamo televizore. Malo smo se ljutili, ali sila Boga ne pita. Bila je tu i svađa na treningu kada je Džaja (op.a. Dragan Džajić) rekao da će igrače vratiti u Beograd. Sve je to u obimu normalnih dešavanja. Bili smo previše prisutni tamo, ali na kraju se sve dobro završilo i ispalo tako”, ističe Pančev.
Ispričao je kako je dobio nadima “Kobra sa Vardara”, ali i zbog čega ga neki nazivaju filozofom.
“Filozof bi prije bio Zvonimir Boban koji je završio fakultet. Čitao je knjige… Znam ja o mnogim temama da pričam i rezoniram, ali sada da filozofiram ne bih rekao. Što se tiče “Kobre” dao mi je Peđa Stanojević, možda i najbolji kondicioni trener u Jugoslaviji. On je sjedio sa strane i valjda kao što me pratio kako reagujem brzo kada treba u šesnaestercu on kaže ‘kao Kobra reaguješ’. Onda je on počeo tako da me zove i ostali su ga prihvatili. To je od njega definitivno”, pojašnjava Pančev.
Osvrnuo se i na bolnu temu za njega, ekipu Intera, gdje je želio napraviti korak dalje, ali to se nažalost nije desilo.
“Svojom karijerom sam zadovoljan. Uvijek može više, ali ponekad nemaš sreće i postigneš manje. Ne treba praviti neke stvari. Inter je bio moja greška. Znaju svi naši igrači koji su bili tamo u tom periodu. Svi su znali da je Inter slab. Tada je bio slabiji i od Milana, Juventusa, Rome, Lazija, pa i Fiorentine. Mučio se i Bergkamp, ali je on bio dosta mlađi od mene pa je imao priliku napraviti sjajne stvari u Engleskoj. Dešavaju se greške, jer nije bilo tada ni menadžera, pa je falilo informacija i savjeta. Da sam ja to imao kao danas ja bih razmislio da li da idem. Nisi imao ništa, davali smo samo golove iz prekida. To je bila naša igra, ništa više. Kasnije je tu bio i Batistuta, Klinsmann…svi su se mučili. To je bila moja greška, mogao sam birati druge ekipe. Bio je tu Mendoza, sa Crujiffom smo pričali. Bio je tu i Stoičkov. Zvao me nakon utakmice sa Sampdorijom, ali znam da napravim jednu šalu: to je kao u životu, kada imaš jedno dvije, tri, četiri djevojke, kada se zabavljaš, pa kad se ženiš, ti od njih odabereš najgoru. To sam ja uradio”, kroz smijeh priča Pančev.
Harizmatični Makedonac imao je mnogo zanimljivih ponuda, ali je na kraju završio u Italiji.
“Real Madrid je bio idealan za mene. Sa Milanom sam imao predugovor. Zvao me i Sir Alex Ferguson, odigrao sam sjajno protiv Manchester Uniteda. Oni su nas tada pobijedili u Superkupu na sreću i bilo mi je krivo. On me upamtio i pratio me nakon toga. Poslao je faks klubu da otkupi ugovor i da ja dođem. Koštao me balkanski inat, to mi je bila karakteristika koja nije bila pozitivna. Želio sam da se dokažem. Otišao sam u Inter i šta sam trebao da dokažem više. Popeo sam se na Mont Everest. To je bila moja greška, trebao sam da potpišem. Što se Manchestera tiče, Fergsuon je doveo Erica Cantonu, a onda je napravio sjajnu karijeru. Vjerovatno bih i ja napravio isto tako, ali to je čovjek živ griješi i šta da se radi”, iskren je Pančev.
Govorio je i o legendarnom Ivici Osimu, ali i generaciji reprezentacije Jugoslavije koja je bila peta na FIFA Svjetskom prvenstvu 1990. godine u Italiji.
“Mogli smo postići i više sa Ivicom Osimom. Bio je izvanredan trener. U Jugoslaviji je bila fama da nemaju povjerenje u mlađe igrače, to je bilo i vjerovatno kod njega. Da je malo više vjerovao Robiju, meni, Jarniju… možda bi mogli i više. Završili smo tada peti na svijetu, ali to je tako. Nesretno smo izgubili protiv Argentine. Tada smo igrali pet utakmica na Svjetskom prvenstvu. Na svim susetima gdje sam ja igrao pobijedili smo. Na prvoj i zadnjoj smo izgubili. Ne kažem da je zbog mene, ali statistički je čudno”, tvrdi Pančev i prisjeća se utakmice protiv Argentine u četvrtini finala na Stadionu “Artemio Franchi”, gdje su “Gaučosi” prošli na penale:
“Ima jedna zanimljiva priča, nisam to pričao ranije. Osimu, prije nego počnu penalu, posljednjih dva minuta, njemu se sloši. Veliko je uzbuđenje i doktor Galetić ga odvede u svlačionicu. Ja tada kažem pomoćniku, daj da uđem zadnji minut ionako ne ulazim i nisam igrao. Bit će penali, samo da šutam penal. I on, pošto tada nisu bili mobilni telefoni, nije želio da to uradi da se Ivica ne bi naljutio. Nije želio odgovornost, a trebao je da me pusti. Robi je dao gol, Dejo također i ja bih dao. Piksi je promašio, Brnović je rijetko kad šutao penale, Hadžibegić je bio siguran, ali znao je da promaši. To su sve detalji koji nekad prave jedan upitnik šta bi bilo kada bi bilo”, kaže bivši reprezentativac Jugoslavije.
Igrajući za Vardar i Crvenu zvezdu, Pančev je imao mnogo gostovanja u Bosni i Hercegovini. Odgovorio je gdje je bilo naljepše, a gdje najžustrije igrati.
“Kao i svuda kada dođete navijači zvižde protivničkim igračima. Zenica je imala lijep teren, Grbavica je bila dobra. Koševo je znalo biti kako kada. Tuzla je znala biti problematična. Velež je imao dobru travu. Sa Veležom je bilo nezgodno, posebno sa Vardarom. Sa Željom smo u Skoplju izgubili sa čuvenom generacijom. Nikić, Bahtić… Dobili su nas 0:5 u Skoplju. Ima jedna zanimljiva stvar da je naš golman od 20. minute počeo slabije da vidi. Dobio je šećernu bolest. Meša mu je dao gol iz kornera. I on umjesto da kaže da ga se zamijeni, rekao je bit će bolje. Nakon toga su ga jedva spasili, ali je i to doprinijelo. Naredne sezone smo im vratili sa 6:0. Fudbal je bio sjajan, mogao si da nekoga rasturiš, ali i da te rasture”, prisjeća se Pančev.
Poslije loše epizode u Interu i pozajmica u Lepzigu, Pančev je završio u Fortuni Dusseldorf. Tamo se okupila prava “jugoslovenska” ekipa, u kojoj se nalazio i Vlatko Glavaš.
“U Fortuni je tada bilo deset Jugoslovena. Trener Aleksandar Ristić je bio tada i on nam je pričao. Znao bi nam opsovati, a on kaže “pričajte njemački svi će da se naljute”. Ekonom se zvao Aca Špengler, maser isto. Deset igrača među kojima Vlatko Glavaš. Više je bilo nas nego Nijemaca, ali dobro smo funkcionisali. Fortuna je bila limitiran tim, ali korektno smo to odradili ostali u ligi i oni su bili prezadovoljni”, dodao je Pančev.
Odgovorio je kome bi dodijelio “Zlatnu loptu”.
“Ja da to radim, ja bih dao Viniciusu. Karakter na stranu, niko nije savršen, ali bez Viniciusa Real Madrid u ove tri godine ne bi vjerovatno niti jedan trofej osvojio. Toliko je bio zaslužan za osvajanje trofeja Real Madrida”, te se osvrnuo na usporedbu Lionela Messija i Cristiana Ronalda:
“Ronaldo je bio bolji golgeter, ali Messi je kompletniji igrač. Daje puno golova, ali i probija, namješta. Ronaldo je bolji strijelac”, zaključio je Pančev.
Darko Pančev je u karijeri nastupao za Vardar, Crvenu Zvezdu, Inter, VfB Leipzig, Fortunu Dusseldorf i Sion. Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 25 utakmica i postigao 18 golova. Za Makedoniju je nastupio u devet navrata i postigao jedan gol.
