Odjednom – pakao. Nakon hiljadu dana oblaka i kiše, vremenske prilike u Bosni i Hercegovine dramatično su se promijenile, uslijedilo je naglo zatopljenje. Sunce je počelo pržiti, mozak je kuhao. Prokuhala je izgleda i pamet genijalcima iz Izvršnog odbora Nogometnog saveza BiH.
Piše: Hajrudin PROLIĆ
To je jedno od mogućih objašnjenja zbog čega su jednog vrelog dana donijeli vjerovatno najgoru odluku otkako postoji ta institucija. Na jučerašnjoj sjednici prošao je suludi prijedlog da se nogometašima iz zemalja regiona, odnosno bivše SFRJ, ukida status stranog igrača u Premijer ligi BiH. Igrat će kao domaći.
Preciznije, kako je navedeno na stranici Saveza, to se odnosi na fudbalere iz Slovenije, Hrvatske, Sjeverne Makedonije, Crne Gore i Srbije. Ne pominje se Kosovo i odmah vam postaje jasno odakle vjetar puše.
Prije nekoliko dana predsjednik FK Borac Milan Tegeltija požalio se kako je broj od pet dozvoljenih stranaca u bh. premijerligašima “ograničavajući faktor” i da svakako treba razmisliti o promjeni ovog propisa. I gle čuda. Kvrcnu bivši čelnik VSTV-a prstima poput Thanosa, a 15 bestidnika iz Izvršnog odbora kao po komandi donese odluku koju kao da je Tegeltija lično pisao krojeći vlastitu listu želja. Uključujući i izostavljanje Kosova sa tog spiska.
Kome je imalo stalo do budućnosti bh. fudbala, dobro zna da je potez IO NSBiH istinska katastrofa, vulkanska erupcija čije će posljedice biti nesagledive. Nemjerljiva šteta.
Zbog čega ili koga sada rade škole fudbala i nogometne akademije u BiH? Ima li smisla da više klubovi ulažu u omladinske pogone? Zašto bi naši klinci trenirali? Da sutra budu rezerve isluženim “domaćim” igračima iz Hrvatske i Srbije?
Postat ćemo groblje slonova za “polovnjake” koji u ligama svojih zemalja ne mogu naći pristojniji angažman. Jer da nešto vrijede, igrali bi za Dinamo, Hajduk, Zvezdu, Partizan, Olimpiju… Ovako, Premijer liga BiH bit će im luka spasa. Ovdje će ih Tegeltija i još neki klupski predsjednici dočekati raširenih ruku, smatrajući da su ispali pametni trošeći novac na njih nego na vlastitu djecu, za koju jednostavno nemaju strpljenja.
Istovremeno, logična posljedica bit će dramatičan pad primanja igrača iz Bosne i Hercegovine. Ukoliko ne pristanu na novonastale uvjete i ne potpišu znatno slabije ugovore nego ranije, znaju da ih sutra mogu zamijeniti velemajstori iz Kustošije, Lokomotive, Čukaričkog ili Radničkog iz Surdulice. Izbor skoro da i neće postojati.
Ali, dobro su znali članovi Izvršnog odbora NSBiH šta rade kada su donosili skandaloznu odluku, birali su i dan kada će to uraditi. Lukavi plan je uključivao utakmicu kvalifikacija za Evropsko prvenstvo, BiH – Luksemburg.
Vjerovali su kako će Zmajevi slaviti sinoć na Bilinom polju, a zatim gusti dim euforije prekriti mjesto zločina. Radost napaćenog naroda trebala je poslužiti kao kamuflaža, maskirati 20. juni u fenomenalan dan bh. nogometa. Kako su se samo prevarili.
“Faruk odlazi”, grmio je ispunjeni zenički stadion nakon meča u koji su članovi IO polagali toliko nade. Reprezentacija je odigrala kriminalnu utakmicu, jednu od najgorih u vlastitoj historiji. Nepovezano, bezidejno, mlako.
Luksemburg je osvojio bodove iznenađujućim trijumfom od 0:2, a Zmajevi su praktično već nakon četvrtog kola izgubili ozbiljnu šansu da se preko kvalifikacija domognu Evropskog prvenstva.
I otići će selektor Faruk Hadžibegić. Ne zato što nije zaslužio da ostane, već zato što sada Izvršnom odboru NBiH treba nova predstava. Otkaz je već kovertiran i smjena šefa stručnog štaba Zmajeva zapravo je najmanja briga. Problem je što ostaju oni. Grobari bh. fudbala.
