FK Željezničar je klub sa najviše aktivnih članova u Bosni i Hercegovini, a već godinama unazad stadion Grbavica bilježi najveću posjećenost u domaćem fudbalu. Odanost navijača dodatno potvrđuje status Željezničara kao jednog od najvoljenijih sportskih kolektiva u zemlji. Bilo da je riječ o utakmicama WWin ligi BiH ili evropskim susretima, Grbavicom redovno odjekuju pjesme i podrška na koju niko ne može ostati ravnodušan.
Osnivanje kluba
Dana 19. septembra 1921. godine, Savez je prihvatio Željezničar u svoje okrilje i uvrstio ga u takmičarski kalendar Drugog razreda za sezonu 1921/1922. Godina 1921. ostala je upisana kao godina kada je Dimitrije Dimitrijević sa svojim kolegama iz Željezničke radionice, poput Ludviga Leplea i Stjepana Katalinića, osnovao radnički fudbalski klub u Sarajevu.
Historija fudbala u Sarajevu
Fudbal se u Sarajevu organizovano igrao još od početka 20. vijeka. Sarajevski studenti i đaci su iz raznih krajeva Evrope prenosili popularnost ove igre, a ubrzo su u gradu počeli s radom i prvi klubovi. Prvi klub u Sarajevu bio je Osman, koji je, iako je vrlo brzo rasformiran, ostavio trag u historiji. Nakon njega su osnovani i drugi klubovi, poput SAŠK-a i Slavije, koji su do početka 1920-ih godina izgradili reputaciju ne samo u gradu, već i šire.
Većina postojećih klubova bila je povezana s određenim nacionalnim zajednicama. SAŠK i Slavija nezvanično su predstavljali hrvatsku i srpsku zajednicu u Sarajevu, dok su klubovi Đerzelez i Barkohba bili vezani za bošnjačku i jevrejsku zajednicu. Nasuprot njima, postojao je Hajduk, koji se generalno vezivao za radničku klasu grada Sarajeva i nije imao podršku bogatijih slojeva unutar nacionalnih struktura.
Ideja o osnivanju Željezničara
U jesen 1920. godine, mladi radnici Željezničke radionice u Sarajevu, zajedno sa sinovima nekih radnika, odlučili su osnovati novi klub. Iako su se dogovorili oko osnovnih zadataka, realizacija ideje bila je odgođena zbog zime i finansijskih poteškoća. Njihovi životi bili su usko povezani sa željeznicom, pa se ime kluba “Željezničar” nametnulo samo po sebi.
Proljeće 1921. godine donijelo je novi početak. Mladi željezničari su uspjeli kupiti loptu, ali su naišli na problem igrališta, jer su postojeći tereni pripadali drugim klubovima koji su naplaćivali korištenje. Na kraju su odlučili koristiti vojno vježbalište na Čengić Vili, popularni Egzercir, gdje su prilagodili prostor za fudbalsku igru i počeli s prvim neformalnim aktivnostima.
Prve utakmice i formalna registracija
U julu 1921. godine podnijeli su molbu za prijem kluba u Sarajevski podsavez. Mladi entuzijasti su bez problema ispunili uobičajene administrativne zahtjeve, ali su se suočili s dodatnim uslovima zbog straha nekih da će novi radnički klub predstavljati prijetnju. Nakon što su odigrali dvije uslovne utakmice, od kojih je prva bila protiv Sarajevskog ŠK-a, a druga protiv tada najjačeg bh. kluba SAŠK-a, Željezničar je zvanično postao član Podsaveza.
Prva zvanična utakmica
Prva od dvije uslovne utakmice odigrana je 11. septembra 1921. godine na Skenderiji protiv Sarajevskog ŠK-a, gdje su naši momci poraženi rezultatom 5:1. Drugu utakmicu su odigrali 17. septembra protiv SAŠK-a na stadionu u Kovačićima. Za ovu priliku su u Zagrebu kupljene bijele majice na kojima se nalazio točak lokomotive sa željezničkim krilima, što je bio prvi grb na dresu Željezničara. Uprkos porazu 1:5, klub je ispunio posljednji uslov za punopravno članstvo u Savezu.
Željezničar je tokom svoje bogate historije postao sinonim za sportsku borbu i upornost, te jedan od najprepoznatljivijih simbola Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Danas, klub slavi svoj 103. rođendan, ponosan na svoju tradiciju i sve uspjehe koji su došli s godinama.
