Muhamed Buljubašić, mladi reprezentativac Bosne i Hercegovine i trenutni član Rizespora, u razgovoru za portal Sportske podijelio je svoje utiske o dosadašnjoj karijeri i planovima za budućnost. Bivši fudbaler Sarajeva, koji je ostvario jedan od najzapaženijih transfera iz WWin lige BiH, prokomentirao je svoju adaptaciju u Turskoj, razliku u kvaliteti takmičenja te ulogu u reprezentaciji.
“Nogomet sam počeo trenirati sa šest godina u školi, u mjestu gdje sam proveo djetinjstvo, selu pored Gračanice, a nastavio sam u tuzlanskom Bambiju gdje sam proveo pet godina i nakon toga prelazim u Fudbalski klub Slobodu. Tamo sam proveo godinu u pionirima i pola godine u kadetima. Nakon toga dobijam poziv iz Akademije FK Sarajeva”, počinje razgovor za Sportske.ba Muhamed Buljubašić.
Kadetima Sarajeva priključio se 2019. godine i ubrzo je nastupila pauza korona virusa. Nakon te pauze počela je sezona i priključen je kao mlađi kadet u juniore na poziv rahmetli Dženana Uščuplića.
“Prvi profesionalni ugovor sam potpisao kao kadet što mi je bila jedna zaista velika motivacija i jedan pokazatelj da ljudi u akademiji vjeruju u moj kvalitet. Priključen sam prvom timu sa 16 godina, a debitovao sam sa 17 kod trenera Sablića, kojem dugujem veliku zahvalnost jer u tom turbulentom periodu u Sarajevu je, ipak, mislio na mene i dao mi priliku da pokažem svoj talenat. Imao sam dosta povreda nakon toga tako da nisam mogao da uhvatim kontinuitet rada sa prvom ekipom. Sve najljepše stvari su mi se desile poslije moje operacije nakon velike povrede, u tom trenutku sam bio kao invalid, ali je to ipak trenutak koji je mene kao osobu i kao igrača najviše izgradio, sazrio sam u pravom smislu i naučio zapravo šta je nogomet, koliko moram početi cijeniti zdravlje i brinuti o svom tijelu. Nakon toga sam počeo igrati kod trenera Simona Rožmana kojem se puno zahvaljujem što je moj rad, talenat i kvalitet prepoznao i pružio mi priliku da svima pokažem ono što znam.”
Prelazak u Rizespor u velikom transferu za naše prilike, učinio je Muhameda ponosnim, ali i motivisanim da opravda povjerenje i svoj kvalitet pokaže na većem nivou.
“Kako sam došao u Rize, osjetio sam pozitivnu energiju koja zrači klubom i, samim tim, ja sam se osjećao mnogo prijatnije i ljepše u novoj sredini. Igrači i ljudi oko kluba su me primili na odličan način i unatoč tome što sam jedan od najmlađih igrača, osjećam se poštovano i prihvaćeno od svih ljudi koji ovdje rade.”
Kakav je klub, kakav je grad koji se nalazi na na obali Crnog mora?
“Rizespor je veoma organizovan klub i iznenadio sam se mnogim stvarima, prije svega infrastrukturom, ali i sistemom koji je uspostavljen u klubu što je i najbitnije. Svi unutar kluba dišu kao jedan i to se može osjetiti na svakom koraku. Grad je mali, nije atraktivan poput Istanbula ili drugih nekih većih gradova u Turskoj, leži na obali Crnog mora. Najpoznatija stvar koju vezuju za grad Rize jeste čaj jer su najveći proizvođači čaja, prije svega za Tursku, ali dosta i izvoze u cijeli svijet.”
Šta ste prvo primjetili da je drugačije u Turskoj u odnosu na nogomet u BiH?
“Infrastruktura je najveća razlika između našeg i turskog nogometa. Svaka ekipa ima odlične uslove za rad, svoj kamp, fitness, odlične terene. Razlika je velika i u finansijama tako da svi mogu dovesti odlične igrače, posebno strance, zbog čega liga postaje dosta kvalitetnija. Te su me stvari najviše i iznenadile pri mom dolasku u Tursku, odlični stadioni, navijači, travnjaci…”
Kakvi su navijači?
“Turska je veoma fanatična nacija, njihov glavni i najgledaniji sport je nogomet. Stadioni su odlični, sa dobrim uslovima tako da navijači mogu da uživaju tokom gledanja utakmice. Stadioni budu uglavnom puni tako da se i igrači osjećaju odlično dok su na terenu.”
Da li ste počeli da učite jezik i kako napredujete?
“Turski jezik razumijem oko 60-70 posto tako da sam došao sa finom podlogom oko jezika, svi se iznenade kada im kažem da ih razumijem, ali ipak ne mogu da pričam. Da bih naučio turski jezik, treba mi vremena i možda dodatnih časova kako bih to ubrzao. Uglavnom su tu prevodioci, koji nama strancima olakšavaju svakodnevnu komunikaciju sa stručnim štabom i ljudima oko kluba.”
Koliko Vam je olakšalo adaptaciju na novu sredinu to što je u klubu već bio Dal Varešanović?
“Prije mog dolaska u Rize znao sam da je tamo Dal tako da sam i njega kontaktirao oko nekih detalja vezano za sam klub. Olakšao mi je zaista puno, sve stvari idu lakše kada imaš nekoga pored sebe da te pripazi i da ti pomogne sa nekim stvarima dok se ne adaptiraš na novu sredinu. Poslije mene, ubrzo je došao i Amir Hadžiahmetović i s njim je to, da tako kažemo, sve leglo kako treba. Dugo godina je u Turskoj, poznaje turski jezik i onda mi je on dodatno sve stvari olakšao.”
Da li se jače trenira u Turskoj ili u BiH i na šta se najviše polaže pažnja?
“Moj prvi mjesec u klubu je bio pretežak što se tiče treninga i intenziteta. Iznenadio sam se da se toliko brine o detaljima na treningu i na oporavku van njega. Fizički dio je nešto na šta se ovdje najviše obraća pažnja jer moderan nogomet to iziskuje. Onaj koji nema snagu da iznese utakmicu i ovaj ritam treninga ne može da bude na visokom nivou tako da sam se brzo morao na te stvari naviknuti.”
Kako Vam izgleda turska liga i da li se uopće može povući paralela sa bh. ligom?
“Turska liga svake godine napreduje i dobija na kvaliteti. Kada pogledate ekipe poput Galatasaraya, Bešiktaša, Fenerbahčea, Trabzonspora i njihov roster igrača onda vam je sve jasno. Imaju odlične uslove i mogu finansijski da privuku i dovedu igrače odličnih kvaliteta iz najjačih liga u Tursku.”
Koja je, po Vama, najjača turska ekipa? Protiv koje Vam je bilo najteže igrati, a koji igrač Vas je impresionirao?
“Galatasaray je najbolja ekipa protiv koje sam igrao do sada. Protiv njih sam debitovao na njihovom stadionu tako da sam vidio koliko je to zapravo velik klub, odnosno kakve igrače i navijače imaju. Igrači poput Gabriela Sarre, Osimhena, Icardija, Ziyecha zaista prave veliku razliku na terenu i ostavili su veliki utisak na mene.”
Kako provodite slobodno vrijeme? Da li ste stigli upoznati grad?
“U slobodno vrijeme smo mi Balkanci uglavnom zajedno. Četvorica nas je tako da smo stalno zajedno, družimo se, pomažemo jedni drugima. Nemam neku posebnu aktivnost za slobodno vrijeme u Rizeu. Iskreno, nisam sreo nijednu osobu iz Bosne u gradu, vjerovatno ih ima, ali nisam bio u kontaktu s njima.”
Mladi ste reprezentativac BiH, kako Vam izgleda reprezentacija i šta očekujete u budućnosti?
“Već sam godinu dana u U21 reprezentaciji, sada sam kapiten ove generacije što mi je prije svega čast, a zatim i odgovornost da svoju državu predstavljam na najljepši mogući način. Čovjek treba uvijek da gleda pozitivno, da se nada i iščekuje najljepše i najbolje stvari i takvog sam mišljenja kada se radi o reprezentaciji. Siguran sam da će se naša reprezentacija izvući iz trenutnog stanja i krenuti u ljepše i sigurnije vrijeme za nas jer to naš narod i naša država zaslužuju.”
Da li se u budućnosti vidite u A selekciji BiH?
“Trenutni fokus mi je na nastupima u mom klubu. Radim na tome da dobijem kontinuitet utakmica kako bih počeo pružati kvalitetne partije, koje bi bile vrijedne poziva i mjesta u našoj A reprezentaciji.”
Koliko je bilo realno da potpišete za Hajduk kao što se govorilo?
“Za Hajduk sam dobio ponudu kada sam bio prvotimac Sarajeva, ali bez neke uloge u prvom timu. U tom trenutku sam trenirao sa prvim timom, a utakmice igrao za juniore akademije. Nakon toga, otišao sam u Split i razgovarao sa tadašnjim trenerom juniora Hajduka Marijanom Budimirom. On je izrazio želju da se priključim njegovoj ekipi, istoj ekipi koja je nekoliko mjeseci kasnije napravila fenomenalan uspjeh u omladinskoj Ligi šampiona. Na kraju se dva kluba nisu mogla dogovoriti oko obeštećenja tako da sam ostao u Sarajevu. Nakon nekoliko godina, počeo sam igrati standardno u prvom timu i zatim se počelo pisati i u hrvatskim i našim medijima o mom eventualnom prelasku u Hajduk. Zaista oko toga ništa nisam znao, ali uvijek je mladom igraču to neki vid motivacije kada te povezuju sa ekipama poput Hajduka.”
Pratite li svoj bivši klub Sarajevo?
“Naravno da pratim Sarajevo. Vidim da su u dobroj formi i da će se boriti do samog kraja za vrh tabele. Od srca im želim da taj kontinuitet drže i da na kraju donesu titulu prvaka Bosne i Hercegovine na Koševo. Zaslužuje to grad Sarajevo sa najboljim navijačima u našoj BiH.”
