Budući da Pele nikad nije igrao na Starom kontinentu, malo se Evropljana može pohvaliti da su dijelili svlačionicu s velikim Brazilcem.
Jedan od tih sretnika je Ante Tony Đonlić (66), riječ je o bivšem hrvatskom nogometašu koji je u drugoj polovici 70-ih godina prošlog stoljeća tri sezone bio saigrač upravo Peleu u New York Cosmosu.
“Došao sam sezonu prije njega u Cosmos. To je tada bio gotovo nepoznat klub. A onda na jednom treningu vidimo spušta se helikopter na teren i iz njega izlazi Pele. Njegov je dolazak promijenio sve po pitanju publiciteta nogometa u SAD-u”, priča Đonlić za Sport Klub.
Rođen je u Vrbanji pored Vinkovaca, a roditelji su mu porkijeklom iz Sinja. S porodicom je kao dijete emigrirao u Rim da bi se potom svi smjestili u Njujorku. Posljednjih godina živi u Podstrani pored Splita. Vratila su mu se u Hrvatsku i djeca. Vode restoran i mali hotel. Sve ide dobro, Đonlići uživaju.
Naš sagovornik rado se prisjećao godina proživljenih s Peleom.
“Bio sam vrlo iznenađen kad je došao. Pričalo se da će doći George Best, a na kraju je došao Pele. Bio je toliko dobar da je prijateljima podijelio novac, pa je više-manje ostao bez ičeg. To je valjda bio jedan od razloga njegova dolaska.“
Na pitanje je li Pele najveći, Đonlić će k’o iz topa:
“Apsolutno! Kako je bio građen, imao je sve, šut s obje noge, glavom… Bio je daleko najveći.“
Budući da je i Đonlić bio napadač poput Pelea, konkurencija mu je bila najteža moguća.
“Haha, da. Nisam puno igrao, ali sam bio tu u sastavu. Znali smo nekad igrati i zajedno u postavi. Godinu dana trebalo nam je da shvatimo kako je sve što nam se događalo bila stvarnost. Bilo je samo pitanje tko će od nas ostati u momčadi jer se radilo o mahom manje poznatim igračima. Na kraju sam ostao tri godine. Čak sam jednu sezonu igrao i s Beckenbauerom koji je došao odraditi sezonu s Peleom, a kratko nam je suigrač bio i Cruyff, doduše samo kao gostujući igrač.”
A kakav je Pele bio privatno, izvan travnjaka?
“Bio je toliko skroman, ‘humble’, nježan. Recimo, Talijan Chinaglia bio je prepotentan, a Pele smiren i jednostavan. Tako je i igrao.“
Bilo je tu još anegdota, puštamo Đonlića da vodi riječ…
“Budući da su vlasnici kluba bili bogati te vodili i filmsku kuću Warner Brothers, često smo se družili s Rodom Stewartom, Eltonom Johnom, Peterom Framptonom, Mickom Jaggerom…“
Bilo je tu i izlazaka u provod.
“Pele je imao zaštitara koji je radio za CIA-u i kaže meni i njemu da se potučemo. Tko pobijedi, bit će Peleov zaštitar. A ja sam bio 190 cm, 95 kg, trenirao sam karate i pobijedio! I tako smo izlazio van s Peleom, ali nikad nije imao novčanik ni novca. Ja sam mu plaćao piće!”, smije se Đonlić koji je ukupno desetak godina igrao u SAD-u, a predstavljao je i reprezentaciju te zemlje.
Pele je, ističe Đonlić, pratio i nogometaše s naših prostora. Idemo redom, prvo Jurica Jerković.
“Jerkovića je spominjao jer mu je bio na oproštaju od reprezentacije i čak mu je zabio gol s 35 metara. Nije mu bilo jasno zašto Jure ne igra češće za reprezentaciju pa sam mu morao pričati kako se tada Srbe više guralo u reprezentaciju nego Hrvate.“
A onda – Sead Sušić. Safetov stariji brat.
“Na kraju karijere, kad je Pele vidio Seada koji je igrao u Metros Croatiji, nije mogao vjerovati da postoji takav igrač. Toliko mu je komplimentirao. Sead je bio puno bolji igrač od Safeta, ali je bio baraba.“
Tek je naknadno Đonlić, kao i njegovi tadašnji suigrači, postao svjestan s kime je dijelio dres. Jedna epizoda iz Brazila posebno mu se urezala u pamćenje.
“U Americi ga neki nisu ni poznavali jer nogomet nije još bio toliko popularan, pa bi Pele mogao slobodno taksijem ići u restoran. No kad smo u Brazilu bili s njim i vidjeli u hotelu milijun ljudi i kamera, shvatili smo koliko je velik.“
Dodat će Đonlić za kraj i ovo:
“Pa, jednom je u Nigeriji tamošnji građanski rat bio prekinut kako bi Pele mogao nastupiti u jednoj prijateljskoj utakmici za Santos, a veliki Muhammad Ali došao mu je na oproštaj. To mogu samo najveći.“
