Proteklog vikenda, na prijateljskom boksačkom kupu između reprezentacija Zagreba i Sarajeva, mladi sarajevski bokser Benjamin Abazović demonstrirao je izuzetnu snagu i tehniku nokautiravši svog protivnika već nakon deset sekundi borbe.
Ovaj nastup nije prošao nezapaženo ni izvan regionalnih okvira: renomirani portal BoxingHighs.com, koji prati najveće talente svjetskog boksa, zabilježio je njegovu pobjedu i stavio ga pod svjetla međunarodne pažnje.
U razgovoru za SC Sport, Benjamin otkriva kako je došlo do ovog spektakularnog trenutka, govori o svom putu u boksu, svakodnevnim izazovima i planovima za budućnost.
Piše: Amir Burazerović
Za početak, možeš li nam se predstaviti i reći nam kada si se počeo baviti boksom i kako je nastala tvoja ljubav prema ovom sportu ?
Dolazim iz Sarajeva, imam 23 godine i profesionalnim sam bokser i član Bokserskog kluba Željezničar. Boksom sam se počeo baviti prije devet godina, a upravo tada se rodila i ljubav prema ovom sportu. Jednom kada zakoračiš u ring i osjetiš adrenalin borbe, teško je odustati i to postane strast kojoj se stalno vraćaš. Još kao dijete sam, gledajući TV mečeve velikana poput braće Kličko i Mikea Tysona, osjetio sam tu posebnu emociju koja dolazi s borbom. Njihova odlučnost, energija i žar u ringu odmah su me osvojili. Tada sam znao da će boks biti dio mog života.
Koji bokser je bio tvoj najveći uzor i zbog čega ?
Pa rekao bih da mi je Mike Tyson veliki uzor zbog njegovog ubilačkog instinkta i agresivnog pristupa, gdje je uvijek nastojao što prije završiti borbu snažnim udarcima. To je neka njegova karizma koja mi se svidjela i zbog čega sam se zaljubio u ovaj sport, a od trenutnih boraca rekao bih da mi je najdraži Isaac Cruz Pitbull u ovim manjim kategorijama jer ima dosta sličan stil Mike Tysonu i zaista je lijepo gledati njegove borbe.
Da li si se bavio nekim drugim sportom osim boksa ?
Kao dijete sam svoju sportsku karijeru započeo u fudbalu, gdje sam proveo osam godina. Ipak, ljubav prema boksu bila je jača, pa sam na kraju odlučio da svoj sportski put nastavim upravo u tom pravcu. Želio bih podijeliti i zanimljivu anegdotu. Naime, neko vrijeme sam se bavio skijaškim skokovima na Igmanu, gdje sam bio prvi sportista nakon 26 godina koji je zvanično skočio na takmičenju na toj skakaonici, još od Olimpijskih igara. Nažalost, uslovi i infrastruktura u našoj zemlji nisu bili adekvatni, pa sam zbog toga morao odustati od ovogsporta. Ipak, ko zna šta bi bilo da sam nastavio. Sada sam fokusiran na boks i zadovoljan sam tim putem, a vrijeme će pokazati šta donosi budućnost.
Jesi li se okušao u drugim borilačkim vještinama ili samo u boksu ?
Oduvijek sam želio iskusiti MMA, jer iako je to borilački sport poput boksa, nudi drugačiji izazov i poseban adrenalin. Dobio sam priliku da nastupim u FNC-u, jednoj od najjačih MMA organizacija u Evropi. Međutim, ta prilika je došla u trenutku kada sam imao privatnih obaveza i nisam bio u najboljoj formi, pa nisam uspio pokazati svoj puni potencijal. Ipak, ne žalim zbog toga iz svakog poraza učim i koristim ga kao motivaciju za nove pobjede.
Šta tvoji roditelji kažu na tvoju odluku da se baviš profesionalnim boksom i što si se okušao u MMA kavezu ? da li se brinu ?
Pored borbe u ringu mislim da mi je najveća borba sa roditeljima što se tiče ovog sporta. Oni su ti koji se najviše brinu, sekiraju to mi je neki dodatni teret na ramenima koji mi otežava sve to znajući da ću doći mami modar kući, ali opet to je nešto što ne možemo promijeniti. Svjestan sam posljedica koje boks nosi ali ljubav prema boksu ne može se mjeriti. Uprkos svemu ne mogu to napustiti, oni su to prihvatili tako kako jest i naravno najveća su mi podrška.
Reci nam kakva je bila borba u Zagrebu, gdje si nokautirao u 10 sekundi svog protivnika i da li je to bila borba prijateljskog karaktera ili je bio turnir ?
Što se tiče mog posljednjeg meča u Zagrebu koji sam pobijedio nokautom, donio mi je medijske pažnje koji me je proslavio. Učestvovali smo kao reprezentacija Sarajeva na prijateljskom meču protiv reprezentacije Zagreba, manifestaciji koja se posljednji put održala prije 25 godina. Sada smo nastavili tu tradiciju prijateljskog kupa reprezentacije Zagreba i Sarajeva. Ukupno je bilo 14 mečeva, od kojih je 13 bilo u mlađim kategorijama i dok je moj bio jedini seniorski meč. Moj planirani protivnik protiv kojeg sam se trebao boriti povrijedio se dan pred meč, pa sam morao upasti u dvije kategorije iznad svoje. Nastupao sam protiv Daniela Šutala iz Zagreba. Očekivao sam težak meč protiv fizički većeg protivnika. Plan je bio ući malo agresivnije u meč, skratiti distancu. Iskoristio sam svoju priliku koja mi se ukazala, pobijedio sam nokautom u 10 sekundi. Video mog nokauta na mom TikTok profilu ima skoro 70 hiljada pregleda, a video je također objavila svjetska poznata stranica za najbolje momente u boksu boxinghighs.com na kojoj broji 150 hiljada pregleda.
Koje si medalje i nagrade si dosad osvojio na takmičenjima i koji je tvoj trenutni omjer pobjeda i poraza ?
Nakon višegodišnjeg iskustva u amaterskom, odnosno olimpijskom boksu na domaćim i međunarodnim takmičenjima, izdvojio bih nastup na Eurokupu u Bijeljini 2021. godine, gdje sam osvojio bronzanu medalju. Godine 2024. postao sam federalni prvak, a u februaru ove godine osvojio sam titulu viceprvaka Bosne i Hercegovine u olimpijskom boksu. Kao junior sam također nastupao na prestižnom takmičenju Zlatna rukavica u Leskovcu, Srbiji. Prošle godine sam prešao u profesionalni boks i debitovao pobjedom nokautom u drugoj rundi. Nakon toga sam doživio jedan poraz, koji smatram svojom greškom. Možda sam prerano uzeo preveliki zalogaj kada sam se borio protiv Hamsata Shadalova, boksera koji je savladao i aktuelne svjetske prvake. Ipak, ne tražim opravdanja, poraz sam prihvatio kao svoju odgovornost i iz te situacije izvukao najvažnije lekcije koje su me dodatno ojačale kao borca. Taj meč mi je zapravo, donio najveći napredak u karijeri. Prošlog mjeseca, u Podgorici, brzo sam se vratio pobjedom nokautom u drugoj rundi, čime sam ostvario svoju drugu profesionalnu pobjedu. Trenutni skor mi je 2 pobjede i 1 poraz, a oba trijumfa sam ostvario nokautom u ranoj fazi borbe. Prošlog vikenda uslijedila je i još jedna impresivna pobjeda nokautom u Zagrebu, tako da sada dolazim s dvije uzastopne pobjede. Visoko sam samopouzdan i smatram da je to ključ za dalji uspjeh u ringu. Želim iskoristiti ovaj momentum i nastaviti nizati pobjede.
Kako trenutno stoji finansijska situacija boksa u Bosni i Hercegovini i na koji način to utiče na razvoj sporta?
Što se tiče finansiranja boksera u Bosni i Hercegovini, mogu reći da situacija nije nimalo laka. Nažalost, mnogi talentovani mladi sportisti odustaju upravo zbog finansijskih prepreka. Kod nas je često ljubav prema sportu jedini pokretač, jer je teško osloniti se na stabilne izvore prihoda. Lično, uspio sam opstati zahvaljujući velikoj strasti prema boksu, ali i zbog toga što sam mnoge troškove morao sam snositi od opreme i suplemenata do putovanja na takmičenja, često bez podrške države ili sponzora. Iako se povremeno pojave solidno plaćeni mečevi, ti prihodi nisu dovoljni za život jer su ukupni troškovi veoma visoki. Bez sponzora često nisam u prilici da sebi priuštim sve potrebne suplemente, koji možda nisu presudni, ali značajno doprinose boljoj formi i maksimalnim rezultatima. Dok bokseri u nekim drugim zemljama imaju punu podršku u pogledu treninga, opreme i suplementacije, mi se moramo oslanjati prvenstveno na sebe i raditi što je moguće bolje kako bismo izgradili bolju budućnost za ovaj sport u našoj zemlji.
Da li si zadovoljan radom svojih trenera u Bokserskom klubu Željezničar ?
Imam čast da radim sa izuzetno kvalitetnim trenerima, dobrim ljudima prije svega koji su tu za mene u bilo kojem trenutku. Posvećuju posebno vrijeme za rad sa mnom i što je meni najbitnije vidim da je njima stalo do mojih rezultata koliko i meni. Posebno bih istekao Jasmina Pešteka, Armin Ramića i Mirsad Kadića, trenere sa kojim radim u Bokserskom klubu Željezničar. Velike zasluge za moje dosadašnje uspjehe pripadaju njima i mojim kolegama iz kluba koji mi konstantno pružaju podršku.
Koja je osnovna oprema potrebna za bavljenje boksom ?
Što se tiče potrebne opreme za boks trening, to je najbolje Mike Tayson davno rekao: „Boks je sirotinjski sport tu ti samo treba hrabrost i dvije šake spremne za rat.“ Naravno, što su bolji uslovi, što je bolja oprema, samim tim kvalitetnije su pripreme, kvalitetnije su i moje izvedbe na mečevima. Potrebna su dva para rukavica, jedne rukavice za trening, rad na vreći, na fokuserima i jedne rukavice za sparing. Zatim, od osnovne opreme suspenzori, guma za zube, bandaže, bokserske patike, bokserski šorc. To bi bila osnovna oprema svakog boksera.
Kako izgledaju pripreme jednog profesionalnog boksera?
Najviše se radi na kondiciji i na snazi. Kada se približava takmičenje radi se škola boksa, tehnike, sparing, rad na fokuserima što se zapravo sastoji u jednom treningu. Mogu reći da bokseri najviše napreduju i stiču iskustvo na teškim mečevima protiv boljih protivnika. Savjetovao bih svakom mladom bokseru koji je u usponu i pokušava svoju karijeru da izgradi da ne bira puno sparing partnere i mečeve da baš tu proizlazi znanje koje će steknuti u svojoj karijeri.
Benjamin nam je rekao i neke zanimljivosti u vezi bokserskih rukavica i razlike između olimpijskog i profesionalnog boksa.
Bokserske rukavice razlikujemo ih u uncama. Imamo rukavice od 8 unci pa sve do 18 unci. Manje kategorije rade sa manjim rukavicama od 8 unci, to je kategorija do 66 kilograma, a kako kategorije idu gore rastu i veličine rukavice od 10 unci pa naviše. Zato je potrebno da imamo dva para rukavica, jedne su deblje rukavice za sparing jer nam nije u cilju povrijediti svog kolegu, a manje rukavice koriste se na radu na vreći i fokuserima.“
„Razlika između olimpijskog i profesionalnog boksa je u tome, da je olimpijski boks zapravo amaterski boks kako ga ljudi vole zvati i tu stičemo iskustvo na međunarodnim turnirima, takmičenjima, uključujući i same Olimpijske igre. Koriste se dresovi, tri su runde po tri minute, pri čemu mlađi uzrasti nose zaštitne kacige, dok seniori nastupaju bez njih. Sistem bodovanja zasniva se na broju preciznih udaraca, pa sudije donose odluku prema tome ko je više pogodio protivnika, dok je u profesionalnom boksu cilj nanijeti što veću štetu protivniku, sa što snažnijim udarcima tako da pobjednika zapravo određuje nanesena šteta.
Za kraj je otkrio ciljeve i želje za budućnost ?
Želim samo da pobjeđujem, da boksam sa najboljim bokserima na svijetu na međunarodnim takmičenjima, protiv najboljih protivnika i želio bih jednog dana u našem gradu da napravimo jedan dobar event gdje će naši navijači moći doći da gledaju najbolje bokserske mečeve uživo.
