Selektor fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine Sergej Barbarez održao je press konferenciju pred meč kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo na Kipru, te prijateljsku utakmicu protiv Malte.
Barbarez se na početku izvinio zbog kašnjenja – a kao razlog naveo je pomoćnika Zlatana Bajramovića koji nije htio prekinuti trening jer je bio odličan:
“Moram se prvo izviniti zbog kašnjenja. Nije bilo zbog saobraćaja, nego jednostavno zbog Zlatana Bajramovića – nije htio da prekine trening, jer je bio predobar. Bili smo jako zadovoljni onim što smo vidjeli, pa smo odlučili malo produžiti. To je suština svakih priprema – srijeda je prvi dan kada su svi na okupu, svi spremni za trening 100%, i zato se posebno koncentrišemo na taj dan. Tada pokušavamo da uigramo neke stvari, da sprovedemo ideje i zamisli u kratkim, ali intenzivnim dijelovima treninga. Na kraju krajeva, trudimo se da postavimo ekipu koju želimo imati. S te strane mogu reći da smo danas bili vrlo zadovoljni – i onim što smo vidjeli, i s nekoliko taktičkih detalja. Mislim da ono što nas čeka na Kipru već imamo u glavama.”
Nije sretan zbog izostanka povrijeđenog Ermedina Demirovića, ali mora se ići dalje:
“Pa sigurno da je to vrlo loša vijest. Mi smo već ranije imali indicije u kojem pravcu ide njegova povreda, a jutros se, nakon konsultacija s više doktora, to i potvrdilo. Zato nisam htio ranije govoriti o tome, jer smo čekali još neke informacije. Naravno, riječ je o igraču koji je u mojoj eri postao izuzetno važan za nas i to je pokazivao iz sedmice u sedmicu i u svom klubu. Takve je igrače teško zamijeniti, ali, kako se kaže, koga nema – bez njega se mora dalje. Imamo jasnu ideju i plan, imamo igrače koji mogu pokriti taj njegov intenzivni dio – trku, pressing, pa i golgeterski doprinos. Mislim da ćemo sa tom idejom biti potpuno spremni za Kipar. Nismo željeli pozivati nikoga naknadno, jer je vrijeme prekratko. Fokusirali smo se na ovu grupu i ideja je već dugo bila da pokušamo nešto i u varijanti s jednim napadačem. Zato smo ostali u ovom sastavu i zadovoljni smo time.”
Osvrnuo se na prvi meč u Zenici, Zmajevi su slavili, ali bilo je i poteškoća:
“Naravno da smo imali problema, posebno u prvom poluvremenu. I kad smo analizirali tu utakmicu, vidjeli smo da je možda i pristup bio pogrešan u određenim momentima. Ali, imali smo konstruktivan razgovor na poluvremenu i drugo poluvrijeme je bilo jako dobro – pokazali smo karakter i kvalitet. Gledamo pozitivne stvari iz te utakmice, ali naglašavamo i ono što nije bilo dobro. Sigurno će nam ta utakmica poslužiti kao lekcija – i zbog njihovog sistema igre i načina na koji pristupaju meču. Mislim da smo sada mnogo dalje nego tada, u boljem zaletu, sa ekipom koja duže igra zajedno i pokazuje da se može nositi i s najboljima. Rekao bih da smo sada barem dvije stepenice iznad onoga što smo bili u to vrijeme.”
Selektor je zadovoljan što je Bosna i Hercegovina od “nagazne mine” stigla do uloge u kojoj druge reprezentacije čekaju kiks Zmajeva:
“Vidite, nas su do sada mnogi smatrali ‘nagaznom minom’, a sada smo mi u ulozi onih koji jure. I drago mi je da smo došli do te pozicije. U pravu ste – na Kipru se svašta može desiti. Od prvog dana govorim da to nije bezazlena ekipa, pogotovo otkad su promijenili selektora i podigli intenzitet igre. Kao što je Ivan rekao, oni imaju taj južnjački mentalitet – ako im dopustite da se razigraju, mogu biti vrlo neugodni.”
Bosna i Hercegovina ima jedan od najmlađih timova u Evropi. To je zalog za budućnost, a selektor tvrdi da je njihova ideja bila hrabrost i vjera u takav put:
“Baš tako – to je taj sljedeći korak: zrelost i mirnoća koju želimo da pokažu. Rekao sam im da će ova utakmica biti, da tako kažem, “ne baš atraktivna”, ali će rezultat biti jedino što se računa. I, kao što uvijek kažemo, to je samo jedna utakmica – život se ne završava poslije nje. Nakon toga nas čekaju još dvije i sigurno nova prilika da pokažemo šta možemo. Od početka je ideja bila da s mladom reprezentacijom napravimo nešto novo – da stvorimo svježe lice ovog tima, uvedemo nove ljude, promijenimo malo mentalitet. Znali smo da to neće biti lako. Radimo s momcima koji su tek zakoračili u seniorski fudbal. Pogledate li fudbalsku historiju, teško ćete naći selektora koji je u jednoj godini pozvao 20 debitanata ili novih igrača. To nije uobičajeno, ali naša ideja bila je hrabrost i vjera u taj put. Želio sam da, kada mi jednog dana odemo, iza nas ostane sistem, da ovi momci nastave zajedno i grade kontinuitet. To je najveće bogatstvo – kada generacija igra zajedno, sazrijeva kroz ovakve utakmice i raste zajedno s reprezentacijom i državom.”