Prekrasne majske večeri, dok se dim iz banjalučke ćevabdžinice “Kod Muje” nadvijao iznad dvorane Obilićevo, koja se nalazi pored ovog kultnog ugostiteljskog objekta, desila se – košarka.
I to ženska košarka. Koja je posljednjih godina apsolutni hit u našoj zemlji zahvaljujući fenomenalnim rezultatima reprezentacije BiH predvođene najboljom igračicom planete Jonquel Jones.
Ovog puta, nacionalna selekcija nije tema, već obračun dva najbolja ženska košarkaška kluba u Bosni i Hercegovini. Predstavljao je istinsku poslasticu za sve ljubitelje sporta ispod obruča.
Finalna serija između braniteljica titule iz ekipe Orlova i sarajevskog Play Offa otišla je do kraja, pete utakmice. Državni šampion se postaje s tri pobjede u tom nizu.
Svaki meč na svoj način je bio poseban, specifičan, nijedan nije protekao bez nekoliko preokreta, a četvrti je čak ponudio infarktnu završnicu uz ubačaj Tamare Rajić za 59:60, sekundu prije kraja susreta, za trijumf Banjalučanki u Skenderiji.
Peti duel je naprosto bio šlag na torti, dvorana Obilićevo ispunjena do posljednjeg mjesta i izmjenjivanje timova u vodstvu tokom 40 minuta borbe. Na koncu je Play Off slavio sa 56:66, Sarajke su ostvarile dovoljno čistu pobjedu da im niko ne može reći da su nešto dobile na poklon. Trofej su zaslužile svakom kapljicom znoja i, na kraju krajeva, kvalitetom.
Orlovi mogu žaliti zbog nekih stvari, možda ih je iscrpila i bitka na tri fronta (Prvenstvo, Kup i WABA liga), ali što se tiče samog finala, košarkašice iz grada na Vrbasu mogu tek stisnuti ruku jedinoj ekipi koja ih je pobijedila ove sezone u domaćem šampionatu. I to tri puta, od toga dva u Banjoj Luci.
Play Off je, sada je to lako konstatovati, jednostavno povlačio prave poteze. Posljednji je zaista bio “specijalitet kuće”. Pred sami kraj ligaškog dijela prvenstva, sarajevski kolektiv doveo je tri pojačanja u likovima Josipe Silov, Samanthe Roscoe i Jamie Cherry, koje je trener Armin Šećerović uspio uigrati za kratko vrijeme. I one su zaista bile prijeko potrebni upgrade, ako se već razmišljalo o povratku naslova prvaka u vitrine kluba koji se još 2016. i 2017. okitio epitetom šampiona.
No, ključ je bila igračica koja je tu od početka sezone. Stub oko kojeg se sve ostalo moglo lakše graditi. Nikolina Džebo.
Reprezentativka BiH, koja obično u tandemu sa Jonquel Jones štiti reket Zmajica, mjesecima je podnosila najveći teret. U petoj utakmici jedva je stajala na nogama prilikom izvođenja slobodnih bacanja u samoj završnici meča. I pogodila. Kao što je i ranije pogađala, kada je bilo najpotrebnije. Sa svih pozicija. Trojka, ulaz, penali… You name it. Bez trunke sumnje, MVP finalne serije.
“Došle smo pune energije i elana da u Banjoj Luci osvojimo titulu. Presudila je naša rotacija, zatim pojačanja koja su nam zaista trebala u ovoj seriji. Hvala svima, hvala i ovoj publici na fer i korektnom navijanju”, kazala je Džebo i naglasila vrlo važnu činjenicu.
Publika u Banjoj Luci je zaista bila izvrsna. Maksimalna podrška svom timu, ali nijedne ružne riječi prema protivniku.
Kemal Alispahić, nogometni trener čije kćerke igraju za Play Off, bio je impresioniran.
“Ne mogu da vjerujem šta sam ovdje doživio. Kakva publika, kakav ambijent. Prelijepa priča, volio bih da ovako nešto češće viđamo i na fudbalskim stadionima”, konstatuje Alispahić.
Na kraju, vratimo se na početak. Zaista je pobijedila ženska košarka. Uspjesi reprezentacije i ovakve serije klupskih utakmica vraćaju nadu. I još važnije. Bude zanimanje djevojčica da se bave košarkom. Veliki broj curica je pratio susrete u Skenderiji i Banjoj Luci, neke su vjerovatno i preko TV ekrana gledale onu sjajnu četvrtu utakmicu finala.
I ne moraju sutra postati Jonquel Jones. Neka jednostavno nauče biti kao Nikolina Džebo. Da se nikad ne predaju. Njihovim roditeljima veća nagrada neće trebati.
