Bosanskohercegovački nogometni klubovi uveli su novu modu – treneri više ne plaćaju ceh samo zbog neuspjeha na domaćoj sceni, nego bez posla ostaju i zbog evropskih poraza.
Tako su još prije početka ganjanja lopte na domaćim travnjacima u Wwin ligi BiH, dva vodeća kluba promijenila osobu koja sjedi na tvrdoj trenerskoj klupi.
Tako je ispadanjem od slovačkog Slovana u drugoj rundi kvalifikacija za Ligu prvaka krajem jula, okončan i mandat Marija Ivankovića u prvaku Zrinjskom.
Otišao i vojnik kluba
Dugogodišnjeg vojnika kluba, koji je učestvovao u osvajanju devet naslova prvaka sa Mostarcima, naslijedio je hrvatski stručnjak Igor Štimac.
Evropska blažama presudila je i Mladenu Žižoviću sredinom jula, nakon što je viceprvak Borac uspio ispasti od kluba iz Andore (Santa Coloma) u kvalifikacijama za Konferencijsku ligu UEFA (Evropska nogometna federacija).
Žižovića je naslijedio čovjek kojeg je upravo on zamijenio na klupi Borca godinu ranije – Vinko Marinović.
“Evropske smjene” bile su samo uvertira za trenerske sječe izazvane domaćim potresima.
Utakmica kakva se viđa “jednom u 100 godina”, u kojoj je Sarajevo protiv Radnika prosulo vodstvo od 3:0 pa gubilo 3:4 i na kraju osvojilo bod (4:4), bila je okidač za odlazak Zorana Zekića s Koševa početkom augusta.
Uslijedio je neočekivani povratak Husrefa Musemića, po šesti put u bordo klub kao trener, a potom i još šokantniji razlaz nakon samo pedesetak dana.
Nokaut na Grbavici
Nokaut na Grbavici (0:2) protiv gradskog rivala Željezničara, ukupno četvrti poraz pod Musemićem u samo sedam utakmica, bio je pretežak da bi se klupska legenda održala na klupi FK Sarajevo.
Tako je Sarajevo u oktobar ušlo već s trećim trenerom sezoni – Mariom Cvitanovićem koji je nekad vodio i zagrebački Dinamo.
Posljednji dani septembra donijeli su nastavak rezultatske agonije još jednog bh. velikana, Veleža, koji se nakon šestog poraza u devet kola odlučio rastati s Goranom Sablićem.
Poput “Rođenih”, u potragu za novim šefom struke krenulo je i Posušje čija je uprava prihvatila ostavku Marka Maksimovića nakon trećeg poraza u nizu.
Tako je nakon tačno četvrtine prvenstva (odigrano devet od ukupno 36 kola) polovina bh. premijerligaša barem jednom smijenila trenera.
Petorica sretnika koji se još drže na kormilu svojih timova s početka sezone su Admir Adžem (Željezničar), Dean Klafurić (Široki Brijeg), Perica Ognjenović (Rudar Prijedor), Duško Vranešević (Radnik Bijeljina) i Vule Trivunović (Sloga Doboj).
Od njih, najduži staž u klubu ima Dean Klafurić koji je na Pecaru stigao “još” u decembru prošle godine, što je prava vječnost za bh. klubove, poznate kao “lake na obaraču” kad treba mijenjati trenere.
