Fudbalski klub Radnički iz Kragujevca se zvanično rastao sa Feđom Dudićem koji je u protekle dvije godine obnašao funkciju šefa stručnog štaba.
Prekid saradnje došao je nakon eliminacije iz kvalifikacija za UEFA Evropsku konferencijsku ligu od Klaksvika s Farskih Otoka, što je bio jasan signal za bosanskohercegovačkog stručnjaka da je njegovoj priči u Radničkom došao kraj.
Feđa Dudić se emotivnom objavom na društvenim mrežama oprostio od Radničkog, a objavu prenosimo u cijelosti.
“Bio je 23.09.2023. Sunčan dan, preko 30 stepeni.
Adnan Jahić i ja dolazimo u Kragujevac, u FK Radnički – mjesto koje prvi put vidimo, i na posao pun pitanja. Klub koji je u tom trenutku bio posljednji na tabeli, sa manjkom optimizma kod svih zaposlenih, i s nadom da ćemo se spasiti od ispadanja te što prije doći u sigurnu luku spasa.
Ono što smo sebi obećali prije polaska bilo je da ćemo dati cijelog sebe – biti posvećeni i predani radu, a zatim se uzdati u Božiju pomoć i nadati se najboljem. Sve poslije toga postala je historija…
Nažalost, došao je trenutak za rastanak. Trenutak o kojem nisam sanjao i koji nisam želio, ali tako je to u ovom poslu – nekada moraš reći: “Dosta.”
Kada sam produžavao ugovor, najveći sportski motiv bio je to što smo dobili drugu šansu od Boga – da ponovo izađemo u Evropu. Znali smo da ovog puta to moramo iskoristiti jer neki u životu nikada ne dočekaju svoju drugu priliku.
Nažalost, nismo bili pravi kad je bilo najvažnije, i onda je moralo doći do ovoga.
U dvije utakmice protiv Klaksvika stvorili smo devet odličnih prilika za gol, i po svim parametrima morali smo proći dalje – ali nije bilo suđeno.
Da kažem da nam je falilo sreće – sigurno jeste, ali sreća se mora zaslužiti. Očigledno je nismo zaslužili. (Isto tako, u nekim utakmicama kroz prvenstvo, kad se “lomilo” oko konačnog plasmana – zaslužili smo je, i pratila nas je.)
Dakle, sreća nije bila presudan faktor.
Ali to ne može promijeniti ono što smo zajedno ostvarili – historiju i rezultat koji smo upisali u stranice kluba. Mislim da će proći još mnogo vremena prije nego neko ponovi rezultate koje je ostvarila ova generacija.
Dva puta smo izborili izlazak u Evropu, a po prvi put u historiji kluba igrali polufinale Kupa.
Igrali smo dopadljiv i lijep fudbal za oko, pobrali mnogo simpatija i navijača u Srbiji, posebno od onih neutralnih – a najviše u mojoj BiH, gdje su pratili Radnički kao da je neki veliki klub iz lige petice.
Hvala im svima na tome!
U ova tri dana otkako smo se vratili sa Farskih Ostrva – plakao sam barem pet puta kao malo dijete, čitajući poruke, tekstove i gledajući video-snimke naših navijača koji su mi pisali i željeli da ostanem.
Najviše sam plakao zbog djece – one koju smo vratili na stadion.
A znate svi – za kim plačemo? Za onima koji su nam ušli u srce i koje volimo.
A Kragujevac i Radnički su ušli u moje srce – i tu će ostati do kraja života.
Ovim putem se izvinjavam svima jer nisam mogao ispuniti vaše molbe. Nešto jače u meni odlučilo je da moram krenuti dalje.
Na što sam najponosniji jeste da smo postali simbol mira i poštovanja različitosti, u ovom vremenu kada se i to gleda.
Zbog toga je moj Kragujevac evropski grad – i hvala vam na tome.
Želim se zahvaliti, prije svega, Igoru Konotaru i Slavku Peroviću – ne mojim nadređenima, već mojoj porodici.
Zaista sam ih zavolio kao da su mi najbliži. Naše porodice – i moje i Igorove – postale su nerazdvojne, od naših žena do naše djece, koja su se zbližila i družila.
A sa mojim Slavkom – nedostajat će mi naša dopisivanja u gluho doba noći, kad svi spavaju, a mi razmjenjujemo mišljenja kako i šta možemo bolje da bismo podigli Radnički na viši nivo…
Hvala mom stručnom štabu – Jahi, Jasi, Švabi, Lazi, Đekiju i Voji – koji su zaslužni koliko i ja za sve što smo zajedno napravili.
Svim igračima u ove dvije sezone koji su prošli kroz klub, a posebno me dirnuo Stojke nakon sinoćnje utakmice s Partizanom – iako smo zajedno proveli samo mjesec dana.
Hvala svim zaposlenicima u klubu: Ivanu, Marku, Braći, Trifketu, Iliji, Mati, Saletu, Banetu, Željku, Nikoli, Milici, Maji, Daci, Muti, Marku, Šišketu, Đoletu, Vlajku, Srđanu, Brani, Radetu, Damjanu, Aci – i izvinjavam se ako sam nekoga zaboravio.
Naravno, našim navijačima Đavolima, kao i onima sa ostalih tribina – Zapada i Istoka – s kojima sam imao poseban odnos.
I da odmah kažem – nikad i nikakvih nesuglasica nije bilo među nama, a pogotovo ne nakon zadnje utakmice, kako su neki pokušali predstaviti kao razlog mog odlaska.
Njihovo skandiranje mog imena – ostat će vječna uspomena za moje uši i srce.
Jedno veliko hvala na tome što ste prepoznali da sam dao sebe cijelog, i branio ovaj klub kao da je moj rođeni – a zauzvrat dobio vaš aplauz.
Ovo je samo doviđenja, a ne konačno zbogom.
Do nekog novog druženja i igranja na Čika Dači,
voli vas i pozdravlja vas Feđa
P.S.
Stavio sam ove tri slike koje su ispisale moj život u ove dvije godine.
Prve dvije – sreća i slavlje koje sam doživio, i koje nosim sa sobom.
Pamtit ću ovaj period u Kragujevcu samo po tim trenucima.
Treća – prikazuje kako je ekipa disala jedan za drugog. Mi s klupe smo se više radovali nego oni na terenu – i to je bila naša dobitna formula.
Nažalost, toga je nestalo u zadnjim utakmicama – i zato se sve ovako završilo”, stoji u objavi Dudića.
