Definitivno su se stvari zakomplikovale unutar ekipe Intera tokom nastupa na FIFA Svjetskom klupskom prvenstvu.
Dobro upućeni tvrde da su se odnosi među igračima pogoršali još pri kraju sezone. Gubitak Scudetta i debakl u finalu UEFA Lige prvaka, prema tim izvorima, nisu bili slučajni.
Kada je Fluminense eliminisanjem italijanskog tima okončao njegovu sezonu 2024/25, napetosti su izbile na površinu.
Lautaro Martinez je prvi progovorio, poručivši saigračima koji ne žele ostati: “Vrata su tamo.”
Zatim se oglasio predsjednik kluba Giuseppe Marotta, koji je otkrio da se te riječi odnose na Hakana Calhanoglua. Ubrzo nakon toga i sam Calhanoglu se javno oglasio putem objave na Instagramu, preuzevši odgovornost i objašnjavajući razloge zbog kojih nije igrao, ali i prozvavši svog saigrača.
„Nakon povrede koju sam zadobio u finalu Lige prvaka, odlučeno je da putujem sa ekipom u SAD. Biti tamo, podržavati ekipu iako nisam mogao igrati, puno mi je značilo. Nažalost, tokom treninga u SAD-u zadobio sam novu povredu, potpuno drugu. Dijagnoza: ruptura mišića. Ta povreda me spriječila da budem na terenu tokom turneje. Nema drugog razloga. Ništa više od toga“, napisao je turski veznjak, koji je trenutno u pregovorima sa Galatasarayem.
„Jučer smo izgubili. I boljelo je. Osjetio sam tugu, ne samo kao igrač, već kao neko kome je zaista stalo. Iako sam bio povrijeđen, odmah nakon utakmice sam uzeo telefon i nazvao nekoliko saigrača kako bih im podigao moral. Jer to je ono što radiš kada ti je stalo do svog tima. Ipak, još više me zaboljelo ono što je uslijedilo – riječi koje bole. Riječi koje dijele, a ne ujedinjuju“, dodao je Calhanoglu, te nastavio:
„U svojoj karijeri nikada nisam tražio izgovore. Uvijek sam preuzimao odgovornost. Igrao sam i kroz bol. Bio sam lider, posebno u teškim trenucima. Ne riječima, nego djelima. Poštujem svako mišljenje – čak i ono svojih saigrača, pa i predsjednika kluba. Ali poštovanje nije jednosmjerna ulica. Uvijek sam pokazivao poštovanje, na terenu i van njega, i vjerujem da, kao i u životu, prava snaga u nogometu leži u poštovanju – posebno kada emocije dostignu vrhunac. Nikada nisam izdao ovaj klub. Nikada nisam rekao da nisam sretan u Interu.“
Za kraj je poručio:
„Bilo je i ranije primamljivih ponuda. Ali ostao sam. Jer duboko u sebi znam šta mi ovaj dres znači i vjerujem da su moji postupci to jasno pokazali. Imao sam čast nositi kapitensku traku za svoju zemlju. I naučio sam da vođa stoji uz svoj tim – ne upire prst kad je najlakše. Volim ovu igru. Volim ovaj klub. I volim ove boje za koje sam se svakodnevno borio. Šta budućnost donosi, vidjet ćemo. Ali historija pamti one koji su stajali uspravno, a ne one koji su najglasnije vikali.“
