Nijedan okršaj starih bh. rivala ne može se porediti s utakmicom odigranom 27. juna 1976. godine: Tuzlaci su tri gola zaostatka pretvorili u trijumf.
Piše: J. MRŽLJAK
Osim 35 međusobnih utakmica u Premijer ligi BiH, Čelik i Sloboda su u periodu od 1969. do 1989. godine odigrali i 30 susreta u Prvoj jugoslovenskoj ligi. Nijedan okršaj Zeničana i Tuzlaka ne može se porediti s utakmicom odigranom na današnji dan prije 49 godina, u 31. kolu šampionata u sezoni 1975-76. Prethodno su sredinom mjeseca, od 16. do 20. juna, Beograd i Zagreb bili domaćini završnice Evropskog prvenstva, zbog kojeg je Prvenstvo Jugoslavije prekinuto nakon 30. kola.
Poslije velikog razočarenja, poraza Plavih (2:4) u polufinalu od SR Njemačke, zvaničnog svjetskog prvaka, potom i neuspjeha u susretu za treće mjesto protiv Nizozemske (2:3), šampionat je nastavljen 27. juna, kada je na programu bio bh. derbi šestoplasiranog Čelika i Slobode na devetom mjestu. Razočarenje javnosti zbog poraza reprezentacije i činjenica da utakmica nije bila rezultatski bitna za oba kluba prilično je prorijedilo posjetu pa se te nedjeljne večeri na Bilinom Polju okupilo svega 5.000 gledalaca.

Oni koji su došli nisu zažalili jer su vidjeli sjajnu fudbalsku predstavu u 14. međusobnom prvoligaškom susretu Čelika i Slobode. Igralo se obostrano otvoreno, a već u 5. minutu je domaćin poveo. Centarhalf Slobode Nedžad Verlašević nespretno je reagovao i postigao autogol za vodstvo Čelika 1:0. Samo što se krenulo s centra, golman gostiju Ranko Cakić je ponovo vadio loptu iz mreže. Mehmed Buza, legenda Čelika, sjajnu akciju svog tima krunisao je efektnim pogotkom (2:0).
Kada je u 33. minuti Mato Gavran pogodio prečku Cakićevog gola, a odbijenu loptu Rajko Prodanović sproveo u mrežu (3:0), činilo se da je bh. derbi odlučen. Čak ni pogodak Jovana Gece u 38. minuti, za rezultat (3:1) kojim se otišlo na odmor, nije stvorio rezultatsku neizvjesnost. I dalje je malo ko sumnjao u trijumf Zeničana, pogotovo ako se zna da u 13 dotadašnjih prvoligaških utakmica dva kluba nikad nije slavio gost. No, u nastavku se desilo čudo…

U 60. minuti, nakon akcije u kojoj su učestvovali Šećerbegović i Hukić, lopta je došla do Jovana Gece, koji svojim drugim pogotkom vraća rezultatsku neizvjesnost (3:2). Fudbaleri Čelika nakratko uspijevaju konsolidovati odbranu, zahvaljujući rezervnom golmanu Draganu Đuriću drže vodstvo do posljednjih sedam minuta. Tada kreće završni juriš Tuzlaka. U 83. minutu Ešef Jašarević jakim udarcem poravnava rezultat (3:3). Tu nije kraj: Tri minute prije kraja Fuad Mulahasanović postiže pogodak odluke za potpuni preokret i veliku pobjedu Slobode (3:4).
“Utakmica s Čelikom u Zenici podsjećala je na susret naše i njemačke reprezentacije u polufinalu EP u Beogradu. Prvih 45 minuta, pogotovo sâm početak, bio je po nas nesretan. Ali po igri i događajima na terenu mogao se očekivati preokret. Čak i kod rezultata 2:0 za Čelik imali smo nadu za konačan uspjeh. Prvo poluvrijeme kao da smo se ‘zagrijavali’. A onda u drugih 45 minuta svaki igrač dao je sve od sebe. Svaki naš igrač je želio pobjedu i zato ne bih nijednog posebno izdvojio, jer svakom od njih pripada zasluga za ovaj vrijedan uspjeh”, nakon nezaboravne utakmice je rekao Josip “Mićo” Duvančić, trener Slobode.

Šokantni poraz utjecao je na fudbalere Čelika koji do kraja sezone nisu osvojili nijedan bod i prvenstvo su završili na 13. mjestu sa 30 bodova. Sloboda je nakon trijumfa u Zenici upisala tri remija i osvajanjem šestog mjesta (33 boda) ponovila najveći dotadašnji uspjeh iz sezone 1972-73. Bila je to najava sezone 1976-77, u kojoj će Crveno-crni osvojiti treće mjesto i izboriti plasman u Kup UEFA.
Čelik – Sloboda 3:4 (3:1)
Zenica, 27. Juni 1976. Stadion Bilino Polje. Gledalaca 5.000. Vrijeme sparno, teren pogodan, igrano pod svjetlošću reflektora. Sudija: Radmilo Gajić (Beograd).
Strijelci: 1:0 Verlašević-autogol (5), 2:0 Buza (6), 3:0 Prodanović (33), 3:1 Geca (38), 3:2 Geca (60), 3:3 Jašarević (83), 3:4 Mulahasanović (87).
ČELIK: Alempić (Đurić), Preldžić, Talić, Bajrambašić, R. Lukić, Tripković, R. Prodanović, Radulović (Karač), Gavran, Bloudek, Buza. Trener: Alojz Renić.
SLOBODA: Cakić, I. Hadžić, Jovičić, Hatunić (Mulahasanović), Verlašević, Alibegović, Jašarević, Geca, M. Kovačević, Hukić, Šećerbegović. Trener: Josip Duvančić.
