Deveta emisija treće sezone serijala “(Ne)uspjeh prvaka: Specijal sa Slavenom Bilićem” koja se emituje na Arena sport kanalima donijela je drugi dio razgovora sa teniskim velikanom Novakom Đokovićem.
Novak je otvoreno govorio o rivalstvu sa Rogerom Federerom i Rafaelom Nadalom, izazove sa kojima se susretao, pogotovo na početku, pa do današnjih duela sa Jannikom Sinnerom i Carlosom Alcarazom, za koje je priznao da u njemu ne izazivaju ono što su nekoć izazivali Federer i Nadal.
Govorio je i o tome kako uspijeva održati fokus i motivaciju nakon čak 24 osvojena Grand Slama, o krizama kroz koje je prolazio te o povratku koji svjedoči njegovoj mentalnoj snazi. Poslao je snažne poruke i podijelio lekcije koje je naučio kroz godine profesionalnog sporta – iskreno, inspirativno i poticajno.
Na početku drugog dijela razgovora Slaven Bilić se dotaknuo tri velikana – Novaka Đokovića, Rafaela Nadala i Rogera Federera. Istaknuo je kako je taj odnos na početku bio čak i toksičan i to ne toliko od strane Nadala koliko od strane Federera, pogotovo medija. Jednostavno nisu htjeli Đokovića primiti u tu savršenu tenisku priču. Upitan je li ga to frustriralo Novak je potvrdio i dodao:
“Čovjek sam koji sigurno ima puno mana i puno sam grešaka pravio, ali sam se uvijek trudio živjeti kroz srce, biti sa dobrom namjerom. To što je meni netko najveći rival i što ja hoću njega pobijediti ne znači da mu želim zlo u životu ili da ga mrzim. Na terenu, kako se kaže, viteški se borimo jedan na jedan pa ko pobijedi, pobijedi.”
Dodao je kako tu ima još puno toga što nije za dijeljenje, što je osjećao i doživljavao kroz ta rivalstva.
„To je stvarno tako, njih dvojica su već razvili rivalstvo prije nego što sam ja došao jer se Nadal probio par godina prije mene. Oni dolaze iz Švicarske, iz Španije, znači zapadne sile. Jednostavno, koliko god mi željeli vidjeti ovaj svijet, ne teniski već općenito, da je demokratski, pacifistički, ipak postoje, na žalost, i rasizam i postoje te, kako bih rekao, i dalje granice koje se postavljaju i u tom kontekstu. Ne mislim rasizam na mene nego općenito gledam, generalno promatram društvo i politiku i sve što se dešava u svijetu. Postoje ta opredjeljenja i postoje pripadnosti”, rekao je Novak Đoković i nastavio:
“Ja nisam pripadao tome. I po nacionalnosti i po mnogim drugim stvarima jednostavno i karakterno bio sam mali koji je došao i koji je rekao – ja ću biti broj jedan. To se njima nije svidjelo u momentu. Nije im se svidjelo uopće što sam tu i što izazivam ovu dvojicu. Poštujem i cijenim njih dvojicu kao što sam uvijek to radio, jednu lošu riječ za njih dvojicu nisam rekao niti ću reći, ali drugo što sam rekao, jednostavno – bit ću bolji od njih, ja to znam i nemam problem to reći i to sam govorio. Ali moraš biti politički korektan u tim njihovim atmosferama i onda naravno kreću, prvo mediji, pa ovi, pa sponzori, pa cijela ta mašinerija… Ideš protiv Golijata i pokušavaš se nekome svidjeti. Trudio sam se na toj nekoj ljudskoj relaciji da se ne samo sa njima, nego sa ljudima povežem, ali sam vidio da je to surovo takmičenje, surova borba…”
Osvijestio je da mora u tom smislu očvrsnuti i krenuti svojim putem. Međutim, potvrdio je kako se pokušavao svidjeti ljudima dok nije shvatio “što on glumi?”.
“Pokušavam plesati kako oni sviraju i priznajem, tako je bilo. Onda mi se i to obilo o glavu i onda sam rekao da moram jednostavno prihvatiti da me neki dio populacije i teniske i sportske neće jednostavno prihvatiti, voljeti zbog mojih stavova, ponašanja i ne znam ni ja čega, ali barem sam svoj i onda mirno spavam”, rekao je Đoković.
A na temu gdje je sebe vidio u toj priči i koja je njegova prednost u odnosu na njih i obratno, između ostalog, rekao je:
“Kada usporedimo mene, Federera i Nadala, Federer je taj koji je najtalentovaniji, najljepši za gledanje, najefikasnije je trošio energiju, tako lagano se kretao, tako elegantno, tako efikasno, dok je Nadal drugi kontrast, druga krajnost. Fizikalija maksimum, a ja sam negdje tu između, ali više prema Nadalu. Znači više klizanja, trčanja, osnovna linija bazirana itd. Svako od nas je imao neke svoje karakteristike i kako je vrijeme odmicalo i naša rivalstva su se dopunjavala i jačala. To stalno govorimo nas trojica da smo kroz ta rivalstva doprinijeli jedni drugima i trećima da se razvijamo u tenisere i osobe suštinski i takmičare koji smo postali. Bez dileme govorim, rivalstva sa njih dvojicom su najviše utjecala na moj razvoj, pogotovo u drugom dijelu moje karijere.”
Novak je otkrio je li otišao i dio njega nakon što su se Nadal i Federer povukli ili i u Sinneru i Alcarazu vidi dio njih dvojice.
“Ne. Nije to ‘to’. Sinner i Alcaraz su stvarno vanserijski, izvanredni teniseri, nevjerojatni. Siguran sam da ćemo ih viđati u godinama koje dolaze kao nositelje sporta tenisa, ali ne, ne. Za mene su Federer i Nadal nezamjenjivi i dobar dio mene je otišao sa njima”, iskren je Đoković.
Đoković je odgovorio na pitanje kako ostati fokusiran toliko da čak nevjerovatnih 24 puta osvoji Grand Slam. Rekao je da, između ostalog, čovjek treba imati sreću da prije svega bude okružen pravim ljudima koji će te usmjeriti, pokazati, ukazati, ali i koji će ti dozvoliti da padneš pa naučiš.
“Da imaš ljude koji ti uljepšaju život, ali ne olakšaju. Zato mislim da je možda tajna uspjeha, ne samo moga, u tome da pronađeš neku formulu koja funkcioniše za tebe. A u mom slučaju sam zbog spleta okolnosti, odrastanja itd. bio primoran kompletno prilagoditi svoj život tenisu. A kada kažem kompletno, stvarno mislim kompletno. 95 posto vremena kako ga provodiš? Kako provodiš vrijeme kada si u karantinu, u pripremnom periodu? Radiš li stvari koje ispunjavaju tvoj život, tvoju psihu i emocije dobrim vibracijama ili ne? Mislim da svaki sportista to treba sebe zapitati. Fokus se vježba. To se vježba kao što se vježba šut ili se vježba udarac”, rekao je Đoković.
2016. godine prvi put je osvojio Roland Garros, ali i nakon toga je na tren izgubio motivaciju.
“Wimbledon nakon osvajanja Roland Garrosa, Wimbledon je opet došao nedugo poslije, par sedmica poslije. To je i blagoslov i kletva tenisa da uvijek imaš jako brzo novu veliku šansu, ali samim time što tako nešto veliko dolazi odmah iza ugla je kletva jer na neki način ne možeš proslaviti ovo što si napravio”, rekao je Đoković te je dodao da, iako su mu i predlagali da preskoči Wimbledon on to nije napravio, izgubio je meč protiv Sam Querreyja, doživio prazninu, dogodili su mu se neki novi osjećaji, postigao je gotovo sve što je mogao i, kako je objasnio, morao je proći tranziciju kako bi se ponovno vratio:
“Možda je taj cjelokupni proces trajao od kraja 2016. godine do sredine 2018. godine. Sa porodicom sam bio na Dominikani, bio je teniski teren, oni su krenuli igrati, poslije ne znam koliko dana pauze nisam se htio približavati terenu. Onda je moja žena igrala sa sinom i pitao sam – mogu li ja? Ona je rekla – ne, igramo Stefan i ja pa ti na kraju. Oni završe i ja onda na kraju. Uzmem korpu, onako bos, u kupaćem i krenem servirati, jedna, druga, peta, ostanem dva sata i vrati se polahko to. I onda na kraju s tog 20 i kojeg mjesta na prvo mjesto do kraja godine. To je bio vjerojatno najveći moj povratak ikada. Svaka faza ima svoje zašto, samo trebaš nekako dati, to je moja lekcija iz života, priliku i životu i Bogu da ti uredi stvari da ponekad je bolje pustiti pa onda dobiti.”
Plazma Sportske igre mladih, najveća evropska amaterska sportska manifestacija za djecu i mlade, kao vlasnici i nositelji prava emisije (Ne)uspjeh prvaka, nakon Stanića i Džombe, kroz saradnju sa Slavenom Bilićem nastavljaju graditi još jednu platformu koja će inspirisati mlade generacije. Razgovor sa novim gostom pogledajte 23. juna a na Arena Sport 1 kanalu od 20 sati.
