Svaki bokser duboko u sebi nosi skriveni rok trajanja. Nevidljiv, nedodirljiv – sve dok se u jednom trenutku ne pokaže kroz neumoljivu stvarnost.
Njihova brada, nekada granitna i nepokolebljiva, polako gubi čvrstoću pod teretom konstantnih udaraca. Svaki primljeni udarac, koji se činilo da prolazi bez posljedica, na kraju naplaćuje svoj dug. Jednom kada brada popusti, ona se više nikada ne oporavi.
Joe Joyce možda bolje od bilo kojeg boksera današnjice simbolizira tu snagu i ujedno krhkost granitne brade. Marvin Hagler imao je legendarnu čvrstoću, no istovremeno posjedovao je i vrhunske vještine poput preciznog “switch-hittinga” i besprijekorne taktike. Prije par godina su Saul “Canelo” Alvarez i Gennady Golovkin demonstrirali impresivnu otpornost na udarce, ali obojica su uz to donosili izvanredne tehničke vještine.
Joyce, iako ne bez vještina, oslanja se prvenstveno na svoju izdržljivost. On poput tenka prolazi kroz protivničke udarce, primajući najbolje što njegovi rivali nude, dok ih metodički razbija direktima i lijevim krošeima. Kada je u najboljem izdanju, takav pristup djeluje zastrašujuće. Čak ni razorni Daniel Dubois nije mogao zaustaviti Joyceov napredak, uprkos brutalnim kombinacijama koje su završavale tačno na Joyceovoj glavi. Dubois je postao tek još jedna žrtva Joyceovog neumoljivog pritiska, kao i Joseph Parker, što danas izgleda još impresivnije.
No, takav stil starenjem ne oprašta. Ni najčvršća brada ne može trajno odolijevati toliko štete. Joyce je to jasno osjetio protiv Zhileija Zhanga, koji je preciznim lijevim direktima zaustavio njihov prvi meč liječničkom intervencijom, dok ga je u revanšu demolirao monstruoznim desnim overhandom koji je Joycea ostavio bez mogućnosti nastavka.
Nedavno, protiv Dereka Chisore, Joyce je ponovno pao na pod. Iako se radilo više o gubitku ravnoteže nego o pravoj boli, u tom meču apsorbirao je dodatnu porciju štete koja je ostavila jasne znakove oštećenja. Brada možda još nije sasvim popustila, ali šteta je vidljiva.
Njegov protivnik 5. aprila, Filip Hrgović, također posjeduje iznimnu otpornost. Godine 2022. preživio je prvi krug rušenja i izdržao do kraja meča protiv istog Zhanga koji je kasnije dvaput teško porazio Joycea, te čak pobijedio jednoglasnom odlukom sudaca.
U dvoboju s Duboisom 2024., Hrgović je primao teške desne udarce koji su izgledali kao da bi mogli srušiti svakoga, no nije pokazao ni najmanji znak slabosti. Iako je na kraju pretrpio tehnički nokaut, impresivna je bila činjenica da je njegovu bradu nemoguće potpuno slomiti te noći. Ipak, jasno je kako ni njegova izdržljivost neće trajati zauvijek.
U aprilu će tako snage odmjeriti dva boksera koji su pretrpjeli ogromne količine štete, a karijere im ovise o izdržljivosti koja polako, ali sigurno blijedi. Na prvi pogled, meč ima smisla: obojica se pokušavaju vratiti u igru, obojica su negdje između izazivača i elitnih teškaša.
No, historija nas uči da bokseri sa nekada nesalomljivim bradama rijetko imaju sretan kraj. Izdržljivost često znači dodatne runde kažnjavanja, što u konačnici vodi još gorim posljedicama. Upravo zato je Chisoru sve teže gledati danas; njegova vanjska otpornost u suprotnosti je s unutarnjim stanjem koje zasigurno trpi ozbiljne posljedice.
Isti scenarij mogao bi snaći Hrgovića za koju godinu, a možda je već stigao za Joycea. Bez obzira na ishod, ostaje samo nada da njihove brade u aprilu neće iznevjeriti – bilo potpunim lomom ili još gore, držeći ih na nogama predugo, navodi se u analizi objavljenoj na portalu Fight Site.
Komentari fanova ispod analize više naginju na stranu Filipa Hrgovića: “Hrgović će okončati njegovu karijeru”, “Ovo je 70-30 meč u korist Hrvata”…
