Porijeklom iz Bihaća, sa državljanstvom Austrije, Miron Muslić je glavna tema svih medija u Velikoj Britaniji.
Nakon što je prije nekoliko sedmica zasjeo na klupu engleskog niželigaša Plymouth Argylea, Miron Muslić je u dvije prvenstvene utakmice osvojio četiri boda, a jučer je u okviru četvrtog kola FA kupa napravio istinsku senzaciju.
Naime, Muslićev Plymouth, za kojeg također kao stub odbrane igra reprezentativac Bosne i Hercegovine Nikola Katić, rezultatom 1:0 savladao je veliki Liverpool i tako je ostvario plasman u naredni krug takmičenja.
Tako čuveni engleski list Guardian počinje reportažu navodeći kako misli Mirona Muslića okreću se prizorima i zvukovima proljeća 1992. u Bihaću, u Bosni i Hercegovini.. Bio je tipičan devetogodišnjak, najsretniji dok je trčao ili gledao He-Mana, još uvijek presretan jer je prije nekoliko mjeseci za rođendan dobio BMX.
“Preko noći smo postali izbjeglice. Suočili smo se s genocidom u srcu Evrope. Bojiš se za svoj život, uplašen si. Bilo je jednostavno porazno. Morali smo zgrabiti sve što smo mogli staviti u torbu i preći 700 kilometara. Mislim da zapravo nisam bio svjestan što se događa. Kako bih mogao biti?”, počinje svoju životnu priču Muslić.
Miron, njegova mlađa sestra Marinela i njihovi roditelji Ćamil i Mersada pobjegli su u Austriju preko Mađarske, da bi naposljetku, nakon nekoliko dana putovanja, raznim prijevoznim sredstvima stigli u slikoviti Pertisau am Achensee. “I tako je Austrija postala naš drugi dom”, kaže Muslić.
Uživao je u amaterskoj igračkoj karijeri i bavio se menadžmentom, rođenim iz fascinacije Borussiom Dortmund Jürgena Kloppa.
“Uvijek se činilo kao da igraju s 13 igrača. ‘Kako je ovo moguće?’, pitao sam sebe”, kaže Muslić.
Prvo je tu bio mali korak trenirajući mlađe od deset godina u Gmundenu, gradu sat vremena istočno od Salzburga, a prošle sezone doživio je velike uspejhe sa Cercle Bruggeom, kojeg je doveo do trećeg kola kvalifikacija za UEFA Europa ligu.
Ralf Rangnick, Roger Schmidt, Diego Simeone i Oliver Glasner također su utjecali na Muslića. Glasner je započeo svoju karijeru u Riedu, gdje je i Muslić prvi put okusio vođenje jednog tima.
Arne Slot, kojeg je Muslić jučer eliminisao iz kultnog takmičenja, još je jedna velika inspiracija za njega.
“Dok sam odrastao, ovaj se scenarij činio toliko dalekim da je bio gotovo nedodirljiv. S vremena na vrijeme mogao bih svojim igračima reći nešto iz svog iskustva kako bih ih podržao i pomogao. Ali kad čuju moju priču, ne moraju stajati i početi plakati ili me sažalijevati”, iskren je Muslić.
Muslićev otac radio je kao konobar u turističkim hotelima u Tirolu, majka kao čistačica. Prisjeća se žrtve koju su podnijeli njegovi roditelji i problema s kojima su se suočavali da bi platili račune za struju, mjesečnu stanarinu i školarinu. Razlog zašto nije mogao ići na skijanje sa ostatkom razreda ili prisustvovati Wienwocheu, godišnjem festivalu u Beču, shvatio je tek kad je odrastao.
“Ali imao sam sretno djetinjstvo, nikada nisam imao osjećaj da sam nešto propustio. Selili smo se 13 ili 14 puta, Marinela i ja smo mijenjali školu 10 ili 11 puta. Imali smo život nomadske obitelji jer je posao mojih roditelja bio sezonski. Baš mi je drago što mogu prepoznati pravi život, jer fudbal je kao mjehurić od pjene. Tu poruku uvijek pokušavam prenijeti mladim igračima. Većina njih zna samo za taj mjehurić. To je igra koju volimo i privilegija. Zato ga ne rasipajte, nemojte odbacivati svoj talenat. Stvarni život je puno teži od igranja fudbalske utakmice”, iskren je Muslić.
Muslić i njegova porodica morali su krenuti od nule. Dijelili su jednokrevetnu sobu u Innsbrucku, u bloku sa ostalim izbjeglicama iz Bosne, Hrvatske, Srbije i Turske.
“Valjda nam je to bilo najjeftinije rješenje da imamo krov nad glavom”, kaže opisujući raspored sa jednim krevetom, ormarom i umivaonikom, te nastavlja: “Otac je spavao na podu kako bismo Marinela, mama i ja mogli spavati na krevetu. WC i tuš smo dijelili sa strancima. Nije bilo kuhinje za pripremanje hrane. Navikao sam na majčino kuhanje: variva, supa, pita. Navikao sam pjevati pod tušem, samo sam uživao. Ali nisi mogao.”
Uselili su se zatim u jednosobni stan. Muslić i njegova sestra spavali su na kauču na razvlačenje u dnevnoj sobi.
“Za nas je to bilo kao da imamo vilu, prešli smo iz jedne sobe u mali stan. Ali prvog dana kada sam se probudio – uvijek sam bio ranoranilac, ustajao u 6:00 ili 7:00 – vidio sam žohara u kuhinji … Nikada neću zaboraviti miris. I mislili smo da se selimo na stvarno lijepo mjesto”, rekao je Muslić.
To objašnjava Muslićevo zanimanje za geopolitiku i religiju. Procjenjuje da je pročitao 150 knjiga o svemu, od bivše Jugoslavije i raspada Sovjetskog Saveza do pobune u Kini i historije Sjedinjenih Američkih Država. Nabraja dugačak popis bivših američkih predsjednika i toliko je privlačan da bi vjerojatno mogao raditi kao politički vođa. Upravo je pročitao “Sjene stabla nara” od Tariqa Alija.
“Radi se o španskoj inkviziciji”, objašnjava Muslić. Ostali favoriti su “Katedrala mora” Ildefonsa Falconesa i “Lovac na zmajeve” Khaleda Hosseinija, priča o dva mladića iz Afganistana. “Volim razumjeti zašto svijet tako razmišlja, zašto su situacije takve kakve jesu u Evropi, Americi, Aziji, na Bliskom istoku, da malo povežem stvari”, objašnjava Muslić.
Muslićev primarni zadatak nakon što je naslijedio Waynea Rooneya je oživjeti Plymouth, koji se nalazi u dnu tabele engleskog Championshipa, četiri boda od mjesta koje bi njegov tim ostavilo u drugom rangu engleskog fudbala.
“Kada sam radio u Belgiji dva puta sam putovao u Rotterdam gledati Slotov Feyenoord. Išao sam na slobodne dane gledati ih uživo jer mislim da je nevjerojatan, kompletan trener. U Feyenoordu je njegova ekipa bila vrlo dominantna u posjedu, ali vrlo intenzivna izvan toga. Tako je i u Liverpoolu. Ne daju vam ni sekunde da udahnete. U jednom trenutku pod pritiskom sve se slomi i to je trenutak kada presreću, kradu loptu i onda pronađu jednog od svojih napadača sposobnog učiniti nešto posebno”, rekao je Muslić, vidno uzbuđen zbog rezultata protiv jednog od svojih uzora.
Ovaj 42-godišnjak je bio na tribinama za Plymouthovu pobjedu kod Brentforda u prethodnom kolu FA kupa prije nego što je po prvi put otišao u Devon.
“Mislim da je ideja ljudi koji su bili zaduženi za Argyle bila zaštititi me stavljajući me u voz sa 2500 pripadnika ‘Zelene vojske’. Nudili su mi vino, votku, pivo, kolu, vodu, krofne… Prihvatio sam samo krofnu”, rekao je smiješeći se. Do tog trenutka Muslić je bio dobro upućen u svoj novi klub. U potpunosti je analizirao deset utakmica, zaronio u podatke i oduševio rukovodstvo Plymoutha detaljnom prezentacijom tokom razgovora u Londonu.
Ali niti jedna strana nije mogla dotjerati brojke: nijedna ekipa nije primila više golova u prve četiri divizije ove sezone, a Plymouth je osvojio 51 bod u svojih posljednjih 50 ligaških utakmica. Ali pobjeda protiv West Bromwich Albiona prošlog vikenda prekinula je niz od 15 utakmica bez pobjede u ligi i Muslić je odlučan u namjeri da izbjegne ispadanje u niži rang.
“To je vraški težak zadatak, ali nije nemoguć. Cijeli život jurim za izazovima, nikad ne bježeći od stvari”, kaže Muslić.
Muslić, čija su supruga Ensada i troje djece Benjamin, Lejla i Hamza u Austriji, ne želi gubiti ni trenutka. Stisak mu je čvrst, riječi uvjerljive. Čak i mrtvi zrak igra ulogu. Snimka Muslićevog dirljivog obraćanja Plymouthovim igračima njegovog prvog dana postala je viralna. Inzistira da nije uvježbano nego iz srca.
“Mislim da moja prošlost definiše osobu koja sam danas. Isti sam trener kao što sam i osoba. Ne mogu biti jedan trener, a ujedno i druga osoba. Ne razmišljam o mojoj prošlisti svaki dan, ali je li ovo moja vožnja? Da, imam ovo u svojoj duši. Nikad to neću zaboraviti”, uvjeren je Muslić.
Ostaje još jedna poruka: “Otac mi je uvijek govorio da nikad ne idem kroz život zatvorene ruke”, kaže, stišćući lijevu šaku. “Možda na taj način možete zaštititi sve, ali ništa novo neće ući. Ako vam je ruka otvorena, izgubit ćete neke stvari, ali nove stvari će uvijek ulaziti. To je mentalitet igre Liverpoola. Sanjao sam o tome da gledam Liverpool na Anfieldu, ali biti u duelu i igrati protiv jednog od njih, to je fantazija. A ja ne čitam fantasy literaturu.”
Osvrnuo se i na vrijeme koje ga je dočekalo na Otoku.
“Moji prvi dani ovdje bili su sunčani, ali čim sam potpisao ugovor, počela je padati kiša i sve”, kaže on smijući se.
To neće zaustaviti Muslića da uroni u svoje novo okruženje, uz pomoć kartica “30 šetnji u Devonu” koje mu je dao sekretar kluba, Zac Newton, nakon što je podijelio svoju ljubav prema prirodi. “Pokušavam pobjeći, sakriti se, disati. Postoje druge stvari u životu osim pripreme plana igre za sljedećeg protivnika.”
