Nakon devet godina i ere Mirze Delibašića, Bosna se 4. februara 1989. našla na prvom mjestu tabele Prvenstva Jugoslavije u košarci.
Piše: J. MRŽLJAK
Nakon očajne sezone 1987-88, u kojoj su jedva opstali u Prvoj ligi, košarkaši Bosne su s malo ambicija ušli u naredni šampionat. U pauzi između dva prvenstva, Bosnu su napustila čak četvorica košarkaša, među njima trojica članova juniorske reprezentacije Jugoslavije koja je 1987. na Svjetskom prvenstvu u Bormiju deklasirala Amerikance i osvojila zlatnu medalju. Radenko Dobraš i Teoman Alibegović otišli su na američki koledž, Samir Avdić na odsluženje vojnog roka, dok je Predrag Benaček, “Posljednji Mohikanac” iz ekipe koja je osvojila evropsku titulu u Grenobleu, prešao u grčki Panionis.
Mirza Delibašić i Ibro Krehić našli su se na trenerskoj klupi oslabljene ekipe, koja je sredinom oktobra 1988. godine novu sezonu počela s dva očekivana poraza protiv najboljih jugoslovenskih ekipe tog vremena. Najprije je Partizan bez mnogo problema savladao Studente 91:77 u odlučujućem susretu četvrtfinalne grupe Kupa Jugoslavije u Borovu. Na startu novog prvenstva Bosna je 19. oktobra 1988. skupo prodala kožu protiv branioca titule – Jugoplastike. Na splitskim Gripama su Sarajlije pružile dobar otpor Kukoču, Rađi i drugovima, briljirao je Mario Primorac s 31 poenom, ali nije mogao spriječiti poraz Bosne (73:83).
Ni najveći optimisti nisu mogli očekivati da će uslijediti serija od pet uzastopnih pobjeda Bosne, od kojih se najviše pamti trijumf nad Partizanom (74:72) pred 10.132 gledalaca u Zetri. Divca, Paspalja, Đorđevića, Obradovića, Danilovića i drugove je “trojkom” u zadnjoj sekundi srušio Miroljub Mitrović. Već tada je bilo jasno da je Ibro Krehić “utegao” odbranu Studenata, ekipa je bila odlično fizički pripremljena, Sarajevo je zahvatila košarkaška euforija. Nakon nesretnog poraza u Ljubljani od Olimpije (86:87), Sarajlije su ponovo nanizali seriju od tri pobjede. Poraz u produžetku od IMT-a (85:88) i trijumf nad užičkim Prvim Partizanom u Skenderiji (74:60) donio je Bosni diobu liderske pozicije na kraju prvog dijela prvenstva.
Sudenti su s omjerom 8-3 prvo mjesto dijelili s Jugopalstikom i upravo su Splićani bili protivnik u derbiju 12. kola, kojim je počeo drugi dio šampionata. Osim odličnih igara Bosne, mamac za gledaoce bio je i dolazak branioca titule – predvođenog asovima kakvi su Toni Kukoč, Dino Rađa, Velimir Perasović, Duško Ivanović, Goran Sobin – pa je uprava sarajevskog kluba drugi put u sezoni odlučila susret premjestiti iz Skenderije u veću Zetru. Uprkos TV prenosu u dobrom starom košarkaškom terminu “subota, 17 sati”, svi putevi su 4. februara 1989. godine vodili u Zetru. Na tribinama se našlo više od 11 hiljada gledalaca, među kojima i delegacija Splita, predvođena gradonačelnicom Gordanom Kosanović.
U fantastičnom ambijentu viđena je teška rovovska borba, s dobrim odbranama i malo poena. Početak utakmice pripao je gostima (0:6), no Studenti su brzo konsolidovali redove i u 7. minutu prvi put poveli (11:10). Te sezone je Bosna uglavnom igrala sa šest košarkaša – Zdravko Radulović na “jedinici”, Miroljub Mitrović na “dvojci”, Emir Mutapčić na “trojci”, Mario Primorac na “četvorci”, Sejo Bukva i Dževad Alihodžić na “petici” – no u susretu s Jugoplastikom je značajnu ulogu imao mladi Samir Mujanović, koji se nije prepao ambijenta i asova poput Kukoča i Rađe. Domaćin u 18. minutu dolazi do najveće prednosti (32:21), ali su “Plastičari” do odmora uspjeli smanjiti na 34:29.
Kao i na startu utakmice, tako Jugoplastika furiozno počinje i drugo poluvrijeme: na krilima sjajnog Kukoča Splićani prave seriju 1:13 i dolaze do sedam poena prednosti (35:42). Prepune tribine Zetre daju novu snagu igračima Bosne koji se vraćaju u meč, prednost ide s jedne na drugu stranu. U posljednjim trenucima gledaoci su vidjeli pravu dramu. Sedam sekundi prije kraja, pri vodstvu Bosne 68:67, fauliran je Toni Kukoč. Trostruki NBA šampion je pogodio samo jedno slobodno bacanje i derbi je otišao u produžetak. Dodatnih pet minuta donijelo je nastavak divovske borbe i uzbuđenja. U posljednjih 20-ak sekundi Bosna ulazi s minimalnom prednošću (76:74), puleni Bože Maljkovića ne uspijevaju izjednačiti, Studenti hvataju loptu i uspijevaju je sačuvati za veliku pobjedu.
U Zetri je nastupila prava ludnica: prvi put nakon devet godina i ere Mirze Delibašića, Bosna se “sama” našla na prvom mjestu tabele Prvenstva Jugoslavije u košarci. Iako su Zdravko Radulović i Miroljub Mitrović bili najefikasniji igrači Bosne, epitet junaka derbija ponio je Mario Primorac: legendarni “Garo” je sjajno šutirao iz igre (8/10), uhvatio nebrojene lopte pod oba koša. Ni sjajni Toni Kukoč nije mogao pomoći Splićanima: trener Maljković je razloge poraza pronašao u inferiornosti njegovih pulena u tri aspekta – skoku, slobodnim bacanjima i izgubljenim loptama. Ovome treba dodati i bolji procenat Bosne u šutu za tri poena – 7/16 u odnosu na 7/23 Jugoplastike.
Ibro Krehić, strateg Studenata, ključ uspjeha je vidio u odbrani, odnosno činjenici da su Splićani ostali ispod 70 poena u regularnih 40 minuta. Milioni TV gledalaca širom Jugoslavije vidjeli su uzdizanje bivšeg evropskog prvaka u meču s timom koji će tri mjeseca kasnije postati evropski prvak. “Fenomenom Bosne” pozabavio se i komentator novinske agencije Tanjug: “Uzdrman sarajevski sport je dobio ekipu koja, uprkos TV-prijenosu, može privući 10-ak hiljada gledalaca, što ne mogu ni obje fudbalske prvoligaške ekipe glavnog grada BiH”. Na kraju regularnog dijela prvenstva Bosna je zauzela treća mjesto, iza Partizana i Jugoplastike, da bi u polufinalu play-off izgubila 0-2 u dvomeču sa Splićanima.
Bosna – Jugoplastika 76:74 (68:68, 34:29)
Sarajevo, 4. februar 1989. Dvorana Zetra. Gledalaca 11.000. Sudije: Petrović i Ljuca (Beograd). Slobodna bacanja: Bosna 17/22, Jugoplastika 13/19.
BOSNA: Izić, Popivoda, Mujanović (7), Bukva (2), Primorac (17), Marković, Mutapčić (7), Alihodžić (1), Radulović (22), Mitrović (20). Treneri: Ibro Krehić i Mirza Delibašić.
JUGOPLASTIKA: Sretenović, Perasović (11), Pavićević, Kukoč (29), Sobin (7), Čizmić, Burić, Tabak, Ivanović (11), Rađa (16). Trener: Božidar Maljković.