Uprkos prohladnom vremenu, radnoj srijedi i ranom početku meča, 10-ak hiljada navijača nije zažalilo zbog dolaska na Koševo jer su vidjeli jednu od najboljih utakmica Sarajeva u sezoni 1976-77
Piše: J. MRŽLJAK
Od sjaja do očaja, tako bi se mogli opisati nastupi fudbalera Sarajeva u sezoni 1976-77. Nakon solidnog sedmog mjesta u prethodnoj sezoni (1975-76), od pulena Vukašina Višnjevca se očekivao novi korak ka vrhu, no klub s Koševa je upao u grčevitu borbu za opstanak. U odbrani je “curilo na sve strane”, pa su tokom jesenje prvenstvene polusezone golmani Fahrija Dautbegović i Savo Ekmečić čak 35 puta vadili loptu iz mreže. U tom periodu je Bordo tim doživio nekoliko katastrofalnih poraza – Rijeka (1:5), Velež (0:5), Vojvodina (0:3) – koji su narušili samopouzdanje.
Za divno čudo postojala je i druga strana medalje, nekoliko bljeskova, koji su pokazali da Sarajevo vrijedi više od donjeg dijela tabela. U gradskom derbiju ubjedljivo je savladan gradski rival Željezničar (5:0), na Koševu je pao i zvanični viceprvak Hajduk (3:1), a najviše radosti navijačima su donijeli nastupi u Kupu maršala Tita. U prvoj rundi su igrači Sarajeva napravili podvig i na Koševu eliminirali te sezone dominantnu Crvenu Zvezdu. U prvom međusobnom duelu braće Sušić, 14. oktobra 1976. godine, uspješni je bio Safet, koji je postigao vodeći gol, da bi Srebrenko Repčić donio pomalo neočekivani trijumf Sarajevu (2:1).
Žrijeb je odlučio da u osmini finala protivnik Sarajevu bude ponovo beogradski velikan – ekipa Partizan. Poput Sarajeva, i Crno-bijeli nisu bili ni sjena ekipe koja je u prethodnoj sezoni u velikom stilu, s čak 50 osvojenih bodova, došla do titule. Tokom ljetne pauze ekipu su napustili Nenad Bjeković, strijelac odlučujućeg gola za titulu, koji je prešao u francusku Nicu, te kapiten Momčilo Vukotić (odsluženje vojnog roka), ali su na Stadion JNA stigli golman Petar Borota iz OFK Beograda i britki defanzivac Jusuf Hatunić (Sloboda).
Dok su u šampionskoj sezoni u gostima osvojili čak 22 od moguća 34 boda, igrači Partizana su u jesen 1976. na strani bilježili poraz za porazom. U oktobru je Tomislav Kaloperović, trener šampionske ekipe, napustio Partizan i otišao u Fenerbahce, a na klupi ga je zamijenio Jovan Miladinović. Zanimljivo da je, poput Sarajeva, i Partizan do drugog kola kupa stigao pobjedom u sarajevsko-beogradskom duelu – na Stadionu JNA protiv Željezničara (1:0) golom Pavla Grubješića.
I Sarajevo i Partizan imali su uspješnu uvertiru u međusobni susret u kupu. Bordo tim je u 16. kolu savladao ekipu Zagreba (3:2), dok su Crno-bijeli osvojili bod na neugodnom gostovanju na riječkoj Kantridi (1:1). Tri dana nakon ovih prvenstvenih utakmica, 1. decembra 1976. godine, na redu su bile utakmice osmine finala Kupa maršala Tita. Za susret s Partizanom je Vukašin Višnjevac napravio samo jednu izmjenu u ekipi koja je slavila protiv Zagreba: Branko Bošnjak je uskočio u tim umjesto Nihada Milaka.
Uprkos prohladnom vremenu, radnoj srijedi i ranom početku utakmice, na današnji dan prije 48 godina na Koševu se okupilo 10-ak hiljada navijača. Oni koji su došli nisu zažalili jer su vidjeli jednu od najboljih utakmica Sarajeva u sezoni 1976-77. Igrao se 17. minut kada je nakon dobre akcije Sarajeva lopta došla do Zlatka Dupovca, koji je matirao Borotu i doveo domaćina u vodstvo (1:0). Popularni “Ćuza” je do odmora bio najopasniji igrač Sarajeva, našao se u nekoliko dobrih šansi, ali se na pauzu otišlo minimalnim vodstvom Sarajeva.
U nastavku Crno-bijeli zaigrali bolje, golman Dautbegović je imao više posla i kada se očekivalo izjednačenje – Bordo tim je nokautirao protivnika. Najprije je u 72. minuti Dragan Simić primio loptu blizu centra, pretrčao skoro pola terena i preciznim udarcem savladao istrčalog Borotu (2:0). Slavlje navijača se nije ni stišalo, a na scenu je stupio 21-godišnji Safet Sušić. Nakon kornera, “Pape” je iskoristio zbunjenost odbrane Partizana i treći put ubacio loptu u mrežu gostiju (3:0). Pobjeda nad Partizanom je kod navijača Sarajeva probudila sjećanje na sezonu 1966-67, kada je Bordo tim preko Crno-bijelih došao do dotad jedinog finala najmasovnijeg fudbalskog takmičenja u Jugoslaviji.
Međutim, historija se nije ponovila. Deset dana kasnije, u četvrtfinalu su fudbaleri Sarajeva poraženi u burnoj utakmici u Titogradu (2:3). Na terenu koji je ličio na oranicu, igrači Budućnosti su dva puta vodili, puleni Vukašina Višnjevca stizali golovima Sušića i Dupovca, da bi u osmom minutu produžetka utakmicu riješio Anto Miročević. Između utakmica osmine i četvrfinala kupa su Partizan i Sarajevo još jednom odmjerili snage, ovaj put na zaključenju jesenje prvenstvene polusezone. Četiri dana nakon debakla na Koševu, Crno-bijeli su se revanširali istom mjerom i Bordo tim ispratili “tricom” (3:0) golovima Miodraga Radovića (2) i Nikice Klinčarskog. Od sjaja do očaja…
Sarajevo – Partizan 3:0 (1:0)
Sarajevo, 1. decembar 1976. Stadion Koševo. Gledalaca 10.000. Vrijeme oblačno i hladno, teren blatnjav. Sudija: Manojlovski (Tetovo).
Strijelci: 1:0 Dupovac (17), 2:0 Simić (72), 3:0 Sušić (76).
SARAJEVO: Dautbegović, Ž. Vidović, B. Bošnjak, Pirić (R. Savić), Tešan, Hadžibegić, Sušić (Bešović), D. Simić, Dupovac, N. Merdanović, Repčić. Trener: Vukašin Višnjevac.
PARTIZAN: Borota, T. Kovačević (A. Trifunović), Kozić, Hatunić, B. Đurović, Kunovac, Zavišić, Grubješić, S. Paunović, R. Antić, Boš. Đorđević (S. Nikolić). Trener: Jovan Miladinović.
