Svojim golom protiv beogradskog Radničkog donio Plavima opstanak u sezoni 1965-66, a pogotkom na Maksimiru srušio ekipu Dinama za ključnu pobjedu na putu do titule 1972.
Piše: J. Mržljak
U Sarajevu je u 79. godini preminuo Branimir Jelušić, legendarni fudbaler Željezničara, član šampionske ekipe kluba s Grbavice. Od 1964. do 1977. godine odigrao je 332 prvenstvene utakmice za Željezničar i postigao 21 gol. Jelušić je karijeru počeo u juniorima Sloge iz Ilijaša da bi 1962. zaigrao u podmlatku Plavih, pod komandom Milana Ribara, s kojim će deceniju kasnije ostvariti najveći uspjeh karijere.
Godine 1964. je potpisao profesionalni ugovor s Željom i 23. augusta upisao prvi prvenstveni nastup u plavom dresu – u susretu 3. kola Prvenstva Jugoslavije, u kojem je Željezničar na Grbavici remizirao sa Sutjeskom (0:0). No, pravu afirmaciju je legendarni “Brane” doživio u narednoj, nikad težoj sezoni za Želju. Bilo je to čuveno prvenstvo 1965-66, kada su Plavi, zbog “Afere Planinić” kažnjeni oduzimanjem šest bodova zbog čega su do posljednjeg kola vodili grčevitu borbu za opstanak.
Pokazalo se da je prvjenac Branimira Jelušića bio jedan od najvažnijih golova za opstanak Želje. U susretu 8. kola, 24. oktobra 1965. godine, na Grbavici je gostovao beogradski Radnički. Igrao se 88. minut, kada je pri rezultatu 1:0 za Plave, Jelušić savladao rezervnog golmana gostiju Jocu Živanića. Beograđani su ubrzo smanjili rezultat (2:1), ali nije bilo vremena za preokret. Na kraju je Željezničar opstao s 26 bodova, Radnički ispao s 25, da nije bilo gola Jelušića dva kluba bi zamijenila mjesta na tabeli.
Željezničar – Radnički (Beograd) 2:1 (1:0)
Sarajevo, 24. oktobra 1965. Stadion Grbavica. Gledalaca 6.000. Vrijeme i teren pogodni za igru. Sudija: Petrošić (Split).
Strijelci: 1:0 Bratić (7), 2:0 Jelušić (88), 2:1 Rogić (90).
ŽELJEZNIČAR: Radović, Jovanović, Mi. Mujkić, Zemko, Matić, Katalinski, Bratić, Bračulj (Jelušić), Bukal, Đ. Smajlović, Kadrić. Trener: Josip Babić.
RADNIČKI BEOGRAD: Ljujić (Živanić), Rogić, Ivetić, Popović, Đukić, Cvetičanin, Jovanović, Samardžić (Glavinić), Milošev, Čabrinović, Lj. Ognjanović. Trener: Aleksandar Tomašević.
U narednim sezonama je Jelušić postao nezamjenjiv član “Dinamit boysa” Milana Ribara, koji su se, malo po malo, penjali u vrh jugoslovenskog fudbala, sve dok u sezoni 1971-72 nisu osvojili titulu. Brane Jelušić je s 32 nastupa bio jedna od najvažnijih karika u šampionskom timu. Vezista Plavih je loptama hranio napadače Josipa Bukala i Boška Jankovića i postigao jedan, ali vrijedan gol.
Desilo se to 16. aprila 1972. na Maksimiru, kada je Željo ostvario jednu od najvažnijih pobjeda. U susretu s Dinamom su Plavi nakon isključenja Jankovića ostali s igračem manje i činilo se da će teško izdržati napade Modrih. No, Željo je izdržao, da bi u 80. minutu Bukal centrirao, a Brane Jelušić savladao Željka Stinčića za vodstvo gostiju (0:1). Kao i sedam godina ranije protiv beogradskog Radničkog, drugi gol za Plave je postigao Blagoje Bratić za veliku pobjedu Željezničara (0:2).
Dinamo – Željezničar 0:2 (0:0)
Zagreb, 16. april 1972. godine. Stadion Maksimir. Gledalaca 15.000. Vrijeme kišovito, teren klizav. Sudija: Popov (Titov Veles). Žuti kartoni: Lalić (Dinamo), Bećirspahić, Bukal (Željezničar). Crveni karton: Janković (Željezničar).
Strijelci: 0:1 Jelušić (80), 0:2 Bratić (89).
DINAMO: Stinčić, Valec, Gračanin, Pirić (Novak), Ramljak, Gucmirtl, Senzen, Lalić (Kafka), Kovačić, Miljković, Vabec. Trener: Dražen Jerković.
ŽELJEZNIČAR: Janjuš, Hrvat, Bećirspahić, B. Bratić, Katalinski, E. Hadžiabdić, Jelušić, B. Janković, Bukal, Sprečo, Deraković. Trener: Milan Ribar.
