Dok svjedočimo startu “jubilarne” 15. sezone bez sarajevskih klubova u Prvoj ABA ligi, podsjećamo se nastupa Bosne i Željezničara na početku Prvenstva Jugoslavije prije nepunih pola stoljeća.
Piše: J. Mržljak
Krajem septembra je krenuo je novi šampionat regionalne ABA košarkaške lige – “jubilarna” 15. sezona kako u eliti nema kluba iz Sarajeva. Tužna realnost je da je glavni grad BiH već duže vrijeme košarkaška provincija, a nekada je bio dom evropskog šampiona i svjetskog viceprvaka. Ne samo to, tokom 70-ih godina prošlog stoljeća Sarajevo je imalo dva kluba u jugoslovenskoj prvoj ligi, tada jednoj od najjačih u Evropi.
Prije 49 godina, za vikend 11. i 12. oktobra 1975. je startovalo Prvenstvo Jugoslavije u sezoni 1975-76, posljednja u kojoj je Sarajevo imalo dva prvoligaša – Bosnu i Željezničar. Doduše, i naredne sezone (1976-77) u Skenderiji su igrala dva prvoligaša, ali bi Igman s Ilidže, koji je tada pravio društvo Bosni, po današnjoj geografsko-političkoj podjeli bio predstavnik Kantona Sarajevo, ne i i Grada Sarajevo.
Vratimo se događajima na startu šampionata prije 49 godina, nostalgičnom podsjećanju na snagu sarajevske košarke. Iza Bosne je bila neuspješna sezona 1974-75, tek sedmo mjesto u domaćem šampionatu, koje je donekle kompenzirano uspješnim nastupima u prvom evropskom nastupu u Kupu Radivoja Koraća. “Studentima” je zamalo pobjeglo polufinale poslije dramatičnog dvomeča sa slavnom Barcelonom, a u pauzi između dvije sezone na klupu se vratio mladi trener Bogdan Tanjević, koji je bio na odsluženju vojnog roka.
Gradski rival Željezničar se 1975. vratio u elitu, 12 mjeseci nakon šokantnog ispadanja neočekivanom porazom od OKK Beograda (86:89) u posljednjem kolu šampionata u sezoni 1973-74. U narednoj sezoni (1974-75) su Plavi bili najbolji u Drugoj ligi Sjever, nakon čega su s prvacima ostale tri drugoligaške grupe igrali kvalifikacije za Prvu ligu. Željezničar i zagrebačka Industromontaža su bili ubjedljivo bolji od Mladosti iz Zemuna i titogradske Budućnosti i tako izborili plasman u najviši razred.
Prvo kolo Prvenstva Jugoslavije u sezoni 1975-76 je donijelo okršaje sarajevskih i beogradskih klubova. Bosna je dočekala ekipu OKK Beograda, koja je nosila sponzorsko ime Beko (Beogradska konfekcija), dok je Željezničar gostovao kod KK Radnički FOB, popularnih “Krstaša”, također s dodatkom naziva sponzora (Fabrika odlivaka Beograd).
Bosna – Beko Beograd 91:79 (35:47)
Sarajevo, 11. oktobar 1975. Mala dvorana Skenderija. Gledalaca 1.500. Sudije: Pur (Žalec) i Fišić (Skoplje).
BOSNA: Krvavac (4), Đogić (1), Bubalo, Bosiočić, Ostojić, Radovanović (12), J. Terzić, Varajić (20), Delibašić (36), Čečur (8), Milavić, Pešić (10). Trener: Bogdan Tanjević.
BEKO BEOGRAD: B. Stojanović (21), Žižić (8), N. Nikolić (17), Veljović, Marojević, Kotarac (23), Simendić (4), Kvrgić (4), Gavrilović, Dr. Ivanović, S. Đurić (2), Bosnić. Trener: Branislav Rajačić.
Bosna je u ulozi favorita dočekala Beograđane, ali je prvo poluvrijeme donijelo dominaciju gostiju. Blažo Stojanović i rođeni Banjalučanin Blaž Kotarac, jedina dvojica iskusnijih igrača Beka, uz 17-godišnjeg Nebojšu Nikolića i mladog reprezentativca Rajka Žižića, rešetali su koš Bosne i na odmor otišli s velikih 12 poena prednosti (35:47).
U nastavku se desio potpuni preokret. Beograđani su platili danak neiskustvu, razigrao se Mirza Delibašić, svoj doprinos je dao i Žarko Varajić, pa je drugih 20 minuta Bosna dobila 56:32 za konačnih 91:79. Nakon susreta su oba trenera istakla neiskustvo Beograđana i sjajnog Delibašića. Pobjeda nad Bekom najavila je najbolju dotadašnju sezonu pulena Bogdana Tanjevića, koji su šampionat završili na trećem mjestu, iza Partizana i Jugoplastike.
Radnički FOB – Željezničar 83:80 (52:37)
Beograd 11. oktobar 1975. Hala sportova na Novom Beogradu. Gledalaca 1.000. Sudije: Pastor i Stevanov (oba Novi Sad).
RADNIČKI FOB: P. Živanović, Vučinić (12), D. Živanović (7), Z. Prelević (7), Stanković, Banjanin (2), Damjanović (26), S. Jarić (9), Ž. Zečević (6), M. Đorđević (2), Tasić (12). Trener: Slobodan Ivković.
ŽELJEZNIČAR: Tolj (30), Maravić (18), Maroević (2), Stanković, Perišić (5), Pilindavić (3), M. Terzić, Mijović, Bjelica (4), Bogunić, Bojanić (16), Marković (2). Trener: Čedomir Đurašković.
Košarkaši Željezničara, povratnici u društvo najboljih, na startu šampionata željeli su što skuplje prodati kožu kod velikog favorita. Ekipe Radničkog i Željezničara su predvodili košarkaški velemajstori – Srećko Jarić i Vjećeslav Tolj – koji su se tek vratili s odsluženja vojnog roka. Na klupi Želje je debitovao Čedomir Đurašković, koji je prehodno s košarkašicama Bosne bio prvak Jugoslavije (1973-74). Početak je prošao u znaku “Romantičara” koji su stekli 20-ak poena prednosti, na poluvremenu imali +15 (52:37).
Misleći da je utakmica riješena, Slobodan “Piva” Ivković, trener Radničkog, je sredinom nastavka odlučio poštedjeti najbolje igrače Srećka Jarića, Miroljuba Damjanovića, Dragana Vučinića i legendarnog Milovana Tasića (okušao se i kao glumac, najpoznatiji po sceni “Djecooooo” u filmu “Ko to tamo peva”). Plavi su to iskoristi i na krilima svojih čuvenih strijelaca – Vjećeslava Tolja i Rajka Maravića – zamalo preokrenuli rezultat. Na kraju je Radnički FOB sačuvao prednost i stigao do pobjede 83:80.
Trener Đurašković je izrazio žaljenje što su njegovi puleni odigrali prvo poluvrijeme s previše respekta prema favoritu. Željo je šampionat okončao na diobi tri posljednja mjesta s Industromontažom i čačanskim Borcem. Tri kluba su u Srbobranu odigrala epski baraž za opstanak, na kojem su imali po jednu pobjedu i poraz. U Prvoj ligi je ostala Industromontaža zbog koš-razlike +1, ispred Željezničara (0) i Borca (-1)!
