Sjećanje na put do finala i utakmicu odluke u italijanskoj Gorici, 22. septembra 1971. godine, kada se Čelik upisao na probranu listu pobjednika SE kupa.
Piše: J. Mržljak
Popis 16 učesnika Mitropa ili Srednjoevropskog kupa u sezoni 1970-71 bio je više nego impresivan. Mađarsku su predstavljala tri od četiri najbolja tima iz prethodnog prvenstva (vicešampion MTK, trećeplasirani Vašaš i četvrtoplasirani Diósgyőr), Italiju jaki sastavi Torina, Vicenze i Catanije. Predstavnici Jugoslavije bili su Čelik, kragujevački Radnički i Maribor, čast čehoslovačkog fudbala branili su Slavia Prag, Lokomotiva Košice i Škoda Plzen, dok su iz Austrije dolazili Austria Salzburg, GAK i LASK.
Malo ko je davao bilo kakve šanse Čeliku, pogotovo kada je žrijeb odredio da u osmini finala prvi protivnik Zeničana bude Catanija, tek promovisani novi član italijanske Serije A. U prvom susretu, odigranom 14. oktobra 1970. godine na Stadionu Blatuša, Zeničani su razbili jakog protivnika. Već u prvom poluvremenu su mrežu Italijana zatresli Midhat Mujkić (32) iz jedanaesterca i Alojz Renić (39), da bi u nastavku Petar Mićić (65) pogodio za konačnih 3:0 i veliku prednost Zeničana uoči revanša. U uzvratnoj utakmici, 4. novembra 1970. na Stadionu Cibali u Cataniji, domaćin je ostvario Pirovu pobjedu 1:0, a jedini strijelac bio je Maurizio Cavazzoni (31).
Naredni rival pulena trenera Muje Mujkića u četvrtfinalu je bio mađarski Diósgyőr, jedan od najboljih mađarskih klubova, koji je u prvoj utakmici u Miškolcu, 31. marta 1971. godine, stigao do minimalne pobjede (1:0) golom Andrása Horvátha u 5. minuti. Sedam dana kasnije odigran je revanš u kojem je Čelik zabilježio veliku pobjedu (4:1) za plasman u polufinale. Mrežu golmana Jánosa Benczea prvi je zatresao Renić u 5. minuti (1:0), isti igrač je u 25. minuti povećao na 2:0, da bi do odmora Mato Gavran postigao i treći gol (3:0). Kada je Petar Rašić sredinom drugog poluvremena s bijele tačke povećao na 4:0 nestale su sve dileme, a jedino što su Mađari napravili bio je počasni gol Ferenza Sikore u 77. minutu (4:1).
Na redu je bio polufinalni obračun s još jednim mađarskim predstavnikom – slavnom ekipom MTK, zvaničnim vicešampionom države. Prvi susret, odigran 5. maja 1971. na prepunoj Blatuši, riješio je ko drugi nego Alojz Renić. Legenda Čelika je u 40. minutu savladao golmana Bélu Brünyija i donio Zeničanima minimalnu prednost (1:0) za revanš u Budimpešti. U revanšu, tri sedmice kasnije na velikom NEP stadionu, puleni trenera Muje Mujkića znalački su odolijevali napadima Mađara. U 57. minuti sijevnula je kontra Zeničana koju je Renić završio pogotkom (0:1). Briljirao je Momčilo Vujačić, golman Čelika, koji je kapitulirao tek u 89. minutu: Rezervista Lajos Koritár je pogodio za konačnih 1:1 što je Čeliku donijelo plasman u finale Srednjoevropskog kupa.
Protivnik u finalu, planiranom da se odigra u ljeto 1971. godine, bila je SV Austria Salzburg, čiji je pravni nasljednik današnji Red Bull Salzburg, skoro redovni učesnik Lige prvaka. Ljubičasti iz rodnog Mozartovog grada su bili blagi favorit u finalu jer su iza sebe imali sezonu u kojoj im je za samo jedan bod umakla titula prvaka Austrije. Uz to, Čelik je u ljetnoj pauzi ostao bez prve zvijezda i najboljeg strijelca SE kupa, Alojza Renića, koji je prešao u zagrebački Dinamo.
Domaćin prve utakmice, odigrane 11. augusta 1971. godine, bio je Salzburg. Na tamošnjem SAK-Platzu, pred 8.000 gledalaca, Zeničani su se dobro branili, iako je italijanski sudija Fabio Monti u 40. minuti pokazao crveni karton napadaču Zeničana Refiku Bajriću. Na odmor se otišlo s rezultatom 0:0, koji je stajao na semaforu do 57. minuta, kada se desio neobičan “incident”. Salzburg su zahvatili mračni olujni oblaci i grmljavina, vidljivost je toliko smanjena da je sudija Monti morao prekinuti utakmicu! Iako su Zeničani bili spremni dan kasnije nastaviti susret, Monti je napustio Salzburg jer je imao sudijske obaveze u svojoj domovini.
Uslijedilo je natezanja oko nastavka ili poništenja prekinutog meča, pronalaska novih termina utakmica, pri čemu je dodatni problem stvaralo učešće Austrije Salzburg u novopokrenutom Kupu UEFA. Na kraju je Takmičarska komisija SE kupa poništila meč u Salzburgu i odredila da se igra samo jedna utakmica finala, i to 22. septembra 1971. na neutralnom terenu u italijanskoj Gorici (Gorizia).
Zeničani, koji su u prvom susretu u gostima skoro sat vremena imali povoljan rezultat, bili su pogođeni ovakvim epilogom, pogotovo odlukom da Refik Bajrić nema pravo nastupa u finalu zbog isključenja u poništenoj utakmici!? Uprkos nedaćama, Crveno-crni su stigli u Goricu neopterećeni ishodom, tri dana nakon remija s Željezničarom u prvenstvenom bh. derbiju (1:1), dok je Salzburgu finale “upalo” između dvije utakmice 1. kola Kupa UEFA s rumunskim UTA Aradom.
Od samog početka finala, fudbaleri Čelika su dominirali terenom i bilo je samo pitanje trenutka kada će doći u vodstvo. To se desilo u 28. minuti: Mehmed Buza je pobjegao Hannesu Winklbaueru i centrirao, Wilhelm Kaipel, golman Austrijanaca, nije uspio uhvatiti loptu nego je kratko odbio do Petra Mićića, koji je raspalio iz punog trka i zatresao mrežu (1:0).
Tri minuta prije odlaska na odmor Crveno-crni su povećali vodstvo. U kaznenom prostoru je Gerhard Mairhuber oborio Radeta Radulovića, a italijanski sudija Paolo Toselli je pokazao na bijelu tačku. Siguran izvođač jedanaesterca bio je Midhat “Medo” Mujkić koji je neodbranjivim udarcem pogodio lijevi gornji ugao (2:0). U nastavku su Austrijanci zaigrali bolje i sredinom drugog poluvremena se vratili u meč. Nakon kornera, najspretniji u kaznenom prostoru Čelika bio je kapiten Artur Kibler i savladao Vujačića (2:1).
Slabašna nada pulena Ericha Hofa, budućeg austrijskog selektora, tinjala je samo pet minuta. U 72. minuti je Svetozar Andrejić prevario Josefa Larionowsa, ubacio u sredinu gdje je bio Rade Radulović i postavio konačan rezultat (3:1). Kada je sudija Toselli odsvirao kraj, nastupilo je neopisivo slavlje igrača Čelika, ali i jugoslovenskih navijača koji su na finale stigli iz susjedne slovenske Nove Gorice.
“Zaslužen trijumf ekipe iz Zenice, koja je bila bolja u svim elementima igre i protivniku nijednog trenutka nije dala bilo kakve šanse”, napisao je izvještač dnevnog lista “Salzburger Nachrichten”, ističući nevjerovatnu želju za pobjedom igrača Čelika. Austrijski izvještač je među Crveno-crnim istakao Golubovića, Mićića, Radulovića, Gavrana i Buzu. Trener Erich Hof se žalio na nervozu i nedostatak samopouzdanja kod njegovih pulena.
Bio je to prvi europski trofej nekog bh. kluba, najveći uspjeh Čelika u dotadašnjoj historiji. Čelik se pridružio europskim velikanima koji su osvojili SE kup, upisao se na listu pobjednikla na kojoj su bili, između ostalog, Fiorentina, Bologna, Sparta Prag, Ferencváros, Rapid Beč, Slavija Prag, a od jugoslovenskih klubova samo Crvena Zvezda. Iako je propustio finale, Alojz Renić se okitio titulom najboljeg strijelca SE kupa u sezoni 1970-71. Već naredne godine Čelik će ponoviti uspjeh u legendarnom finalu s Fiorentinom…
Čelik – Austria Salzburg 3:1 (2:0)
Gorizia, 22. septembar 1971. Stadio Comunale. Gledalaca 5.000. Vrijeme sunčano, teren pogodni za igru. Sudija: Paolo Toselli (Italija).
Strijelci: 1:0 Mićić (28), 2:0 Mujkić (42), 2:1 Kibler (67), 3:1 Radulović (72).
ČELIK: Vujačić, Dogandžić, Golubović, Dim. Mitrović (Ćerimagić), Talić, Mid. Mujkić, Mićić, Radulović, Andrejić, Gavran, Buza. Trener: Mujo Mujkić.
AUSTRIA SALZBURG: Kaipel, Winklbauer (Larionows), Kibler, Mairhuber, Filzmoser, Hirnschrodt, Libuda, Blutsch, Hala, Stadler (Janson), Weidinger. Trener: Erich Hof.
