Navijači Sarajeva koji 1. septembra 1985. godine nisu došli na derbi protiv Hajduka sigurno su zažalili jer su propustili jednu od najboljih partija svojih ljubimaca, igru neviđenu čak i u šampionskoj sezoni.
Piše: J. MRŽLJAK
Dok su 30. juna 1985. godine proslavljali drugu titulu prvaka Jugoslavije, navijači Sarajeva nisu ni slutili da će u narednih 12 mjeseci doživjeti brojna razočarenja, sve po onoj staroj “od sjaja do očaja”. Umjesto da se etablira u vrhu jugoslovenskog fudbala, Sarajevo je nakon osvajanja titule počelo tonuti… Već narednog dana, 1. jula, dok je još trajalo slavlje, stigla je šokantna vijest da je Husref Musemić, centarfor i najbolji strijelac šampionske ekipe, potpisao za Crvenu Zvezdu.
Osipanje šampionskog tima nastavljeno je dva dana uoči starta narednog prvenstva (1985-86), kada je, nakon kompletno odrađenih priprema, Faruk Hadžibegić odlučio napustiti Koševo i preći u redove španskog Betisa. Oslabljeni tim Sarajeva nije bio ni sjena ekipe iz prethodne sezone. Novi udarac je zadao finski Kuusysi Lahti, koji je u prvom kolu Kupa evropskih prvaka, s dvije pobjede eliminirao pulene Boška Antića (1:2, 1:2).
Nakon eliminacije iz Evrope, uprava kluba je kapitenu i najboljem igraču Predragu Pašiću dala zeleno svjetlo da ode u inostranstvo i obuče dres Stuttgarta. Naredni šok bila je eliminacija u Kupu maršala Tita od drugoligaša Rada iz Beograda (0:1). Ipak, do 21. kola prvenstva je Sarajevo držalo solidnu petu poziciju na tabeli, da bi onda uslijedio “raspad sistema”, okrunjen debaklom (0:4) na Koševu protiv Crvene Zvezde u posljednjem kolu. Ovaj poraz je Sarajevu, zbog sumnje u regularnost utakmice, donio kaznu oduzimanja šest bodova u narednom prvenstvu.
U očajnoj sezoni 1985-86, jedan od rijetkih svijetlih trenutaka bila je pobjeda nad Hajdukom, ostvarena na današnji dan prije 39 godina. Bordo tim i Bijeli su u prethodnom šampionatu vodili mrtvu trku za titulu, borbu koja nije uvijek bila u sportskom duhu. Dok su ostali članovi “Velike Četvorke” redom otpadali iz borbe za naslov, Splićani nisu krili da će do titule znatno lakše doći preko Bordo tima. No, Sarajevo je branilo i odbranilo lidersku poziciju, što je izazvalo omalovažavanja kluba s Koševa, pri čemu je malo ko spominjao činjenicu da su puleni Boška Antića odlučujuće bodove osvojili u međusobnim susretima s Hajdukom (1:0, 0:0).
Stoga je meč Sarajeva i Hajduka, 1. septembra 1985, godine, bio više od derbija 5. kola. Na Koševu se očekivala veća posjeta od 20-ak hiljada prisutnih gledalaca, uz 11.607 prodatih ulaznica. Navijači Sarajeva koji nisu došli na utakmicu sigurno su zažalili jer su propustili jednu od najboljih partija svojih ljubimaca, igru kakva nije viđena čak ni u šampionskoj sezoni. U glavnoj ulozi bili su kapiten Predrag Pašić i centarfor Muhidin Teskeredžić. Popularni “Paja” se poigravao s mladim Stjepanom Andrijaševićem, dok je “Dido” nagovijestio da odlazak Musemića možda i neće biti prevelik hendikep.
Već u 3. minuti je Pašić izlomio Andrijaševića, sjajno ubacio u sredinu, gdje je bio Teskeredžić, koji je u padu loptu zahvatio glavom i savladao Ivana Pudara (1:0). U narednih 20-ak minuta još dvije stopostotne šanse za domaćina: najprije je Pudar bravurozno odbranio udarac Mirze Kapetanovića, da bi potom Senad Merdanović pogodio prečku. Tek u 27. minutu je Hajduk ozbiljnije zaprijetio iz prekida: Blaž Slišković je šutirao s 30-ak metara, ali je Đurković bio na mjestu.
Uslijedila je još jedna sjajna šansa za Sarajevo: Pašićeva žrtva ovaj put je bio Konjičanin Jerko Tipurić, čiji je sugrađanin Dragan Jakovljević glavom šutirao preko gola. Sve dileme oko pobjednika riješene su u 37. minutu. Pašić se izvukao u sredinu, poziciju na lijevom krilu prepustio Kapetanoviću, koji je još jednom prevario Andrijaševića, a sjajan centaršut Teskeredžić je završio svojim drugim golom (2:0). U nastavku je tempo opao, Splićani su se otvorili, što je ostavilo dosta prostora za kontre Bordo tima.
Pašić, Merdanović, Jakovljević i Teskeredžić bili su oči u oči s Pudarom, na suprotnoj strani šanse su imali Zoran Vulić, Blaž Slišković i Zlatko Vujović, ali je rezultat ostao nepromijenjen. Tako su fudbaleri Sarajeva slavili u derbiju i cijeloj jugoslovenskoj javnosti dokazali da nisu slučajno osvojili titulu u prethodnoj sezoni. Čak četvorica igrača Sarajeva su zaslužila mjesto u timu kola splitske “Slobodne Dalmacije”: Pašić, Teskeredžić, Kapetanović i Janjoš. Nažalost, bio je to samo rijetki bljesak u neuspješnoj sezoni.
Sarajevo – Hajduk 2:0 (2:0)
Sarajevo, 1. septembar 1985. Stadion Koševo. Gledalaca 20.000. Vrijeme toplo, teren pogodan za igru. Sudija: Ilijevski (Skoplje). Žuti kartoni: Radeljaš i Kapetanović (Sarajevo), Zl. Vujović i Čelić (Hajduk).
Strijelci: 1:0 Teskeredžić (3), 2:0 Teskeredžić (37).
SARAJEVO: Đurković, Radeljaš, Kapetanović, Janjoš, Jozić, Milak, Jakovljević, Vukičević (D. Božović), Teskeredžić, S. Merdanović, Pašić. Trener: Boško Antić.
HAJDUK: Pudar, Andrijašević, M. Petrović (Španjić), Tipurić, Kalinić, Čelić, Zl. Vujović, B. Slišković, Jerolimov (Miše), Asanović, Vulić. Trener: Stanko Poklepović.
