Prije tačno pola stoljeća je Čelik upisao historijsku prvu pobjedu u Sarajevu, a pogodak odluke, jedini u prvoligaškoj karijeri, s udaljenosti od 40 metara postigao je Kemal Šljoka!
Piše: J. Mržljak
Tokom prve polovine ’70-ih, zlatnih godina Čelika, jedan od stubova kluba s Bilinog Polja bio je Kemal Šljoka (1947-2012). Britki defanzivac je ponikao u redovima Tekstilca iz rodne Dervente, da bi 1972. prešao u redove Čelika. Iako je samo tri sezone bio standardni prvotimac, Šljoka je svojom markantnom pojavom i beskompromisnim stilom ostavio ogroman trag, odigravši 95 prvoligaških utakmica za Crveno-crne. Na današnji dan, prije tačno pola stoljeća, postigao je jedini gol za Čelik. I to kakav!
Nakon najbolje prvoligaške sezone u klupskoj historiji (1973-74), Čelik je u naredni šampionat ušao značajno oslabljen. Šef stručnog štaba Dragoljub Milošević je otišao u Velenciju, kapiten Alojz Renić prekinuo igračku karijeru, a tokom ljetne pauze Bilino Polje su napustili i Petar Mićić i Radovan Bokan. U potrazi za zamjenama, Čelik se okrenuo Rudaru iz Kaknja, iz kojeg su tokom ljeta 1974. stigla trojica fudbalera – Kemal Hafizović, Marin Bloudek i Hajrudin Kulović. Iz visočke Bosne je došao Radomir Dubovina, dok je za šefa stručnog štaba imenovan Marsel Žigante.
Potpuno obnovljeni Čelik je 18. augusta 1974. godine uspješno startovao u sezonu 1974-75 i golom Rajka Prodanovića u gostima pobijedio novajliju – ekipu kragujevačkog Radničkog (1:0). No, šest dana kasnije uslijedio je hladan tuš: na Bilinom Polju su Zeničani poraženi od zagrebačkog Dinama (0:2). Na redu je bio susret 3. kola, u “vanrednom” terminu – u srijedu 28. augusta. Crveno-crni su gostovali kod Željezničara, koji je također startovao polovičnim učinkom – pobjedom protiv Partizana na Koševu (4:1) i porazom od OFK Beograda na Karaburmi (0:1).
Najveća promjena u igračkom kadru Plavih desila se odlaskom reprezentativca Envera Hadžiabdića u belgijski Charleroi, a Zeničane je dočekao tim u kojem je bilo šest standardnih prvotimaca iz šampionske ekipe iz sezone 1971-72: Slobodan Janjuš, Dragan Kojović, Velija Bećirspahić, Josip Katalinski, Blagoje Bratić i Boško Janković. Najveći adut Plavih bila je tradicija: od kako se Čelik 1968. vratio u Prvu jugoslovensku ligu, za Crveno-crne su pravu noćnu moru predstavljala gostovanja na Koševu, gdje su u to vrijeme igrali i Sarajevo i Željezničar. Na 12 dotadašnjih gostovanja na najvećem bh. stadionu su Zeničani upisali dva mršava remija i 10 poraza.
Jaka kiša, koja je pogodila Sarajevo na današnji dan prije tačno pola stoljeća, prorijedila je posjetu, ali i utjecala na igru. Domaćin je imao inicijativu, Zeničani se uspješno branili, a golmani Janjuš i Alempić nisu imali mnogo posla. Najbolju šansu za Čelik je imao Dubovina, ali je bio neprecizan. I kada se činilo da će duel bh. rivala završiti remijem bez golova, Velija Bećirspahić je šest minuta prije kraja napravio prekršaj na 40 metara od gola Plavih. Golman Janjuš je svoju i pažnju odbrane usmjerio na lukavog strijelca Mehmeda Buzu, no Kemal Šljoka je odlučio pucati na gol. Uslijedio je strahovit udarac, lopta je udarila u stativu od koje se odbila u mrežu (0:1).
Kakav šok za igrače i navijače Željezničara, nezapamćena radost Zeničana! Prva pobjeda Čelika u Sarajevu ostvarena je prvim i jedinim golom Kemala Šljoke u elitnom rangu! Na kraju prvenstva je Željezničar zauzeo deveto, Čelik 11. mjesto, a Kemal Šljoka se vratio u Derventu, u redove matičnog Tekstilca. Ratni vihor odveo ga je u Švedsku, gdje je radio kao trener i preminuo na terenu u 65. godini…
Željezničar – Čelik 0:1 (0:0)
Sarajevo, 28. august 1974. Stadion Koševo. Gledalaca: 1.500. Vrijeme kišovito, teren klizav. Sudija: Josip Slaviček (Zagreb).
Strijelac: 0:1 Šljoka (84).
ŽELJEZNlČAR: Janjuš, D. Kojović, Bećirspahić, B. Spasojević, Katalinski, Bratić, M. Marić, B. Janković, S. Kojović, Đorđić (Berjan), Odović. Trener: Milan Ribar.
ČELIK: Alempić, Tripković, Brdarević, Šljoka, Hajduk, R. Lukić, R. Prodanović, R. Radulović (Gradinčić), Buza, Isović, Dubovina. Trener: Marsel Žigante.
