Bokser koji je na mala vrata, u kategoriji koja nije njegova, došao na Olimpijske igre u Los Angelesu osvojio je zlatnu medalju. Nevjerovatna priča o Antonu Josipoviću.
Piše: J. Mržljak
Olimpijske igre u Parizu donijele su novo razočarenje bh. ljubiteljima sporta jer ni u devetom učešću na najvećoj sportskoj smotri – takmičari iz naše zemlje nisu osvojili toliko željenu medalju. Stoga ne treba čuditi što su uvijek “aktuelni” i čitani tekstovi na temu “vremeplova”, kada su sportisti iz BiH osvajali titule i medalje na najvećim takmičenjima. Igra datuma je htjela da se Olimpijske igre u Parizu završe na isti dan kada je prije tačno 40 godina u BiH stigla pojedinačna zlatna olimpijska medalja. Da li je ili nije jedino pojedinačno zlato – ovisi od toga da li se Slobodan Kačar, pobjednik s Olimpijade u Moskvi (1980), tretira kao bh. sportista jer rođen i do 14. godine živio u Perućici (Jezero) pored Jajca, nakon čega je preselio u Novi Sad.
Treba objasniti da su brojni sportisti iz BiH osvojili olimpijsko zlato kao članovi reprezentacije Jugoslavije u ekipnim sportovima – ali je 11. augusta 1984. godine sportista rođen u BiH, član bh. kluba, postao olimpijski pobjednik u pojedinačnoj konkurenciji. To je zasluga Antona Josipovića, boksera rođenog u Banjoj Luci 22. oktobra 1961. godine, člana Slavije, koji je nastupao u srednjoj kategoriji. Nakon što je postao prvak Jugoslavije (1982), nastupio je na Svjetskom prvenstvu u Münchenu i zbog povrede morao predati meč turskom bokseru Selami Karakellenu. Kruna karijere trebale su biti Olimpijske igre u Los Angelesu 1984. godine, ali se pojavio “problem”: Jugoslavija je imala još jednog sjajnog boksera u srednjoj kategoriji – Damira Škaru iz Zagreba.
Dok je stručni štab bokserske reprezentacije Jugoslavije, kojeg je predvodio legendarni Mate Parlov, “vagao” kome ukazati povjerenje, Josipović i Škaro su uoči Olimpijade u međusobnim borbama imali omjer 1:1. Pitanje putnika u Los Angeles trebala je riješiti “majstorica” na državnom prvenstvu. U odlučujućoj borbi je Josipović bio bolji i kada se činilo da će zabilježiti trijumf – sijevnuo je udarac Škare i Banjalučanin je završio nokautiran na podu! Dilema više nije bilo: Škaro je rezervirao kartu za Los Angeles, s odličnim šansama za zlato jer su bokseri iz Kube i istočnoevropskih zemalja bili odsutni zbog bojkota, a Amerikance je u srednjoj kategoriji predstavljao neubjedljivi Virgil Hill.
Tada se sudbina poigrala s Antom Josipovićem. U “klasi više”, poluteškoj kategoriji, nezamjenjivi reprezentativac Jugoslavije bio je Pero Tadić, rođeni Tomislavgrađanin (tada Duvnjak), koji je tih godina osvojio bronzane medalje na Evropskom i Svjetskom prvenstvu, ali se povrijedio uoči Los Angelesa. Mate Parlov je odlučio Tadićevo mjesto u poluteškoj kategoriji prepustiti Anti Josipoviću. Banjalučki bokser morao je dobiti nešto kilograma da bi se mogao suprotstaviti težim rivalima, u kategoriji u kojoj je apsolutni favorit bio Amerikanac Evander Holyfield.
Kada je žrijeb odredio da u Los Angelesu prvi protivnik Josipovića bude Nijemac Markus Bott, banjalučki bokser bio je već prežaljen. Bott, koji će 1993. godine postati svjetski prvak u teškoj kategoriji, bio je osjetno teži, ali je Josipović krenuo “fajterski”. Takav pristup bio je mač sa dvije oštrice, što je pokazao jedan žestok udarac Botta, nakon kojeg se Ante našao u “knock-downu” u prvoj rundi. Međutim, Banjalučanin je ustao, nastavio rešetati favorita i zabilježiti neočekivan trijumf odlukom sudija (4:1).
Samopouzdanje Ante Josipovića je toliko poraslo da je u četvrtfinalu Rumun Georgică Donici bio nemoćan i poražen jednoglasnom odlukom sudija (5:0). Ante je prošao u polufinale i osigurao barem bronzu, dok je njegov ljuti rival Damir Škaro ostao bez medalje nakon poraza od Virgila Hilla. U polufinalu je čekao Mustapha Moussa, osvajač prve alžirske bokserske medalje, koji je, igrom slučaja, prije osam dana preminuo u 63. godini. Ponovo je Josipović sjajno boksovao, slavio jednoglasnom odlukom sudija (5:0), potvrđujući prognozu velikog Mate Parlova – “Mali, ti ćeš otići do kraja”.
Ko se tome nadao! Bokser koji je na mala vrata, u kategoriji koja nije njegova, došao na Olimpijadu osigurao je srebro, nastavljajući sjajni niz jugoslovenskih poluteškaša – osvajača medalje na tri prethodne Olimpijade: Mate Parlov zlata (1972), Tadija Kačar srebra (1976), Slobodan Kačar zlata (1980). Činilo se da je Josipović napravio maksimum jer je u finalu očekivao “strašnog” Holyfielda, koji će kasnije godinama biti apsolutni svjetski profesionalni prvak, proslavljen pobjedama nad Mikeom Tysonom. Do meča s Josipovićem u Los Angelesu je Holyfield nokautirao i prekidom borbe pobijedio sve protivnike i do finala je imao još jednu laganu prepreku – Novozelanđanina Kevina Barryja.
Holyfiled je dominirao polufinalnom borbom kada se u drugoj rundi desio jedan od najkontroverznijih trenutaka u historiji ameterskog boksa. Nakon što je sudija dao znak “stop”, američki bokser je raspalio Barryja i poslao ga na pod. Nozelanđanin nije mogao nastaviti borbu, a sudija je, poštujući pravila, diskvalifikovao Holyfileda! Ionako kontroverzan završetak borbe dodatno je “raspalila” činjenica da je sudija u ringu bio Jugosloven Gligorije Novičić, što je razbjesnilo Amerikance je su smatrali da je diskvalifikacijom Holyfielda želio pomoći Josipoviću. Domaćini su uložili žalbu koju je odbila Međunarodna bokserska federacija. Pošto je Barry nokautiran nepropisnim udarcem – pravilima je predviđeno da mora pauzirati 28 dana.
To je značilo da je Anton Josipović bez borbe u finalu osvaja zlatnu medalju! Kakva senzacija! Proglašenje bokserskih pobjednika, 11. augusta 1984. godine, izazvalo je dosta bure. Uz zvižduke američkih navijača, Anto Josipović je primio zlatnu medalju, a onda, uz ovacije te iste publike, pozvao Evandera Holyfileda da mu se pridruži na najvišoj stepenici postolja. Slavni Don King mu je nudio milione da odmah pređe u profesionalce i odmjeri snage s Holyfieldom, ali je Ante više volio svoju Banja Luku. A kada je u novembru 1997. godine ranjen u rodnom gradu, javio se i pomoć ponudio Evander Holyfiled, kojem je upravo “zarastalo” uho nakon ugriza Mikea Tysona…
