Doping je postao neodvojiv od atletike na Olimpijskim igrama, sporta koji čini skoro polovinu takmičenja u historiji Olimpijskih igara.
Prema bazi podataka AFP, atletika ima 203 slučaja dopinga u olimpijskoj historiji, od ukupno 473 za ostale sportove, ili skoro polovinu (43 posto) od ukupnog broja svih slučajeva dopinga.
Procenat se povećava na 50 posto ako se uzmu u obzir samo Ljetne igre (203 od 407). Diskvalifikacije su dovele do izmjene dodjela medalja za sportiste, među kojima je 54 moralo da vrati osvojene trofeje.
Prva diskvalifikovana atletičarka, Poljakinja Danuta Rosani izgubila je 14. mjesto u bacanju diska 1976. godine u Montrealu, jer je bila pozitivna na steroid.
Doping je ostavio trajni trag u historiji sprinterske staze kao što je slučaj Kanađanina Bena Johnsona 1988. godine u Seulu, kojem je oduzeta titula olimpijskog šprvaka na 100 metara, ili oduzimanje pet medalja Amerikanki Marion Jones sedam godina nakon njenih podviga u Sidneju 2000. godine.
Broj slučajeva se znatno povećao u proteklih 16 godina, uz umnožavanje kontrola i usaglašavanje antidoping sistema na globalnom nivou.
Atletika je na čelu borbe protiv dopinga od stvaranja Jedinice za atletski integritet (AIU), opremljene sredstvima za praćenje najboljih svjetskih sportista.
Takozvani “Ruski državni“ doping skandal doveo je do uvećanja broja registrovanog dopinga, posebno na Olimpijskim igrama u Londonu, “najprljavijim u historiji“, sa 104 slučaja za atletiku, što je bilo znatno više od 37 slučajeva otkrivenog dopinga u Pekingu 2008. i samo osam u Tokiju 2021. godine.
Pratite Olimpijske igre u Parizu uživo na platformi Moja TV i budite dio svakog sportskog trenutka – powered by BH Telecom!
