Sjećanje na uspjehe bh. klubova i reprezentacije u susretima s timovima s Apenina, u periodu od 1966. do 1996. godine.
Piše: J. Mržljak
Bh. ljubitelji fudbala će s velikom pažnjom ispratiti večerašnju prijateljsku utakmicu “Zmajeva”. Puleni Sergeja Barbareza će u Empoliju odmjeriti snage sa selekcijom Italije, koja za nekoliko dan kreće u odbranu titule evropskog prvaka. Stoga je ovo dobra prilika da se podsjetimo na najveće pobjede bh. fudbala nad italijanskim klubovima i reprezentacijom.
SARAJEVO – CAGLIARI 3:1 (Mitropa kup, 1966-67)
Pored osvajanja titule i plasmana u finale Kupa Maršala Tita, fudbaleri Sarajeva ostvarili su i zapažen međunarodni uspjeh u sezoni 1966-67. U osmini finala tada jakog Srednjoevropskog kupa eliminirali su Cagliari, jedan od najboljih italijanskih klubova na prelasku iz ’60-ih u ’70-e godine.
Prvi meč, odigran 9. novembra 1966. godine na Sardiniji, završen je trijumfom domaćina 2:1. Dvije sedmice kasnije na Koševu, Sarajevo pobjeđuje 3:1 i ostvaruje plasman u četvrfinale. Pobjeda je tim veća što su puleni Mehe Brozovića skoro cijelo drugo poluvrijeme igrali bez isključenog Seada Jasenkovića.
Sarajevo – Cagliari 3:1 (1:0)
Sarajevo, 23. novembar 1966. Stadion Koševo. Gledalaca 10.000. Vrijeme oblačno. Sudija: Franz Mayer (Austrija). Crveni karton: Jasenković (Sarajevo).
Strijelci: 1:0 Musemić (24), 1:1 Greatti (69), 2:1 Prljača (70), 3:1 Prodanović (82).
SARAJEVO: Sirćo, Fazlagić, Bajić, Jasenković, Biogradlić, Muzurović, Prodanović, Šiljkut, V. Musemić, Prljača, Antić. Trener: Miroslav Brozović.
CAGLIARI: Reginato, Mortiradonna, Longoni, Cera, Vescovi, Longo, Nené, Tiberi, Boninsegna, Greatti, Visentin. Trener: Manlio Scopigno.
BOLOGNA – ŽELJEZNIČAR 2:2 (Kup UEFA, 1971-72)
Željezničar je jedini bh. tim kojem je uspjelo izbaciti neki italijanski klub u zvaničnim UEFA takmičenjima, čak i ako Plavi nisu zabilježili pobjedu u dvomeču. Desilo se to u drugom kolu inauguralne sezone Kupa UEFA (1971-72). U prvom meču na Koševu su gosti dugo vodili golom Peranija, da bi konačnih 1:1 s bijele tačke postavio Josip Bukal 15 minuta prije kraja.
U revanšu na stadionu Comunale (današnji Renato Dall’Ara), 3. novembra 1971. godine, Bologna je dva puta vodila, ali su Plavi ponovo stizali, ovaj put golovima Boška Jankovića. Remi (2:2) bio je ravan pobjedi jer su puleni Milana Ribara, zahvaljujući većem broju pogodaka u gostima, izborili plasman u osminu finala.
Bologna – Željezničar 2:2 (1:0)
Bologna, 3. novembar 1971. Stadio Comunale. Gledalaca 12.000. Vrijeme i teren pogodni za igru. Sudija: Tofik Bahramov (SSSR).
Strijelci: 1:0 Fedele (15), 1:1 Janković (59), 2:1 Fedele (71), 2:2 Janković (83).
BOLOGNA: Adani, Battisodo, Cresci, Fedele (Righi), Roversi, Gregori, Rizzo, A. Scala (Prini), Pace, Perani, Savoldi. Trener: Edmondo Fabbri.
ŽELJEZNIČAR: Janjuš, D. Kojović, Bećirspahić, Bratić, Katalinski, E. Hadžiabdić, Jelušić (S. Kojović), B. Janković, Bukal, Sprečo, Deraković. Trener: Milan Ribar.
ČELIK – FIORENTINA 1:0 (Mitropa kup, 1971-72)
Zenica je bila na nogama 4. oktobra 1972. godine. Novi stadion Bilino polje bio je domaćin revanš utakmice finala Srednjoevropskog kupa između Čelika i Fiorentine, nakon što je prvi meč na “Comunaleu” u Firenzi (budući Artemio Franchi), 23. augusta, završen 0:0.
Mreže su mirovale 88 minuta, a onda je Bilino polje proključalo: Korner za Čelik izveo je Goran Peleš, a u kaznenom prostoru najviši bio Mirsad Galijašević i glavom savladao Superchija (1:0) za pobjedu i drugi uzastopni evropski trofej Crveno-crnih.
Čelik – Fiorentina 1:0 (0:0)
Zenica, 4. oktobar 1972. Stadion Bilino Polje. Gledalaca 30.000. Vrijeme oblačno i kišovito, teren klizav. Sudija: Ferdinand Marschall (Austrija).
Strijelac: 1:0 Galijašević (88).
ČELIK: Vujačić, Peleš, Talić, Galijašević, Hajduk, Midh. Mujkić, Buza, Brdarević, Renić, Gavran, Bajrić. Trener: Mujo Mujkić.
FIORENTINA: Superchi, Galdiolo, Longoni, N. Scala, Brizi, Orlandini, Perego, Merlo, Clerici, De Sisti (Pellegrini), Sormani. Trener: Nils Liedholm.
PERUGIA – VELEŽ 2:4 (Mitropa kup, 1975-76)
Nakon dvije vicešampionske titule, fudbaleri Veleža osvojili su četvrto mjesto u Prvenstvu Jugoslavije u sezoni 1974-75. To nije bilo dovoljno za plasman u Kup UEFA, pa su se “Rođeni” morali zadovoljiti nastupom u Srednjoevropskom kupu. Prvi protivnik u Grupi B bila je italijanska Perugia, a meč je odigran 21. oktobra 1975. na stadionu Pian di Massiano (današnji Renato Curi).
Domaćin je vodio 2:1, a onda je uslijedio sjajni preokret Mostaraca u režiji neuhvatljivog Franje Vladića. Mostarci su zabilježili trijumf 2:4 koji im je otvorio vrata prvog mjesta u grupi. Plasman u finale ovjerili su remijem protiv Italijana (0:0) pod Bijelim brijegom 6 . aprila 1976. Ipak, Velež nije osvojio Mitropa kup pošto je poražen u obje utakmice finala protiv austrijskog Wacker Innsbrucka (1:3, 1:3).
Perugia – Velež 2:4 (1:1)
Perugia, 21. oktobar 1975. Stadio Pian di Massiano. Gledalaca 10.000. Vrijeme i teren pogodni za igru. Sudija: Josef Poucek (Čehoslovačka).
Strijelci: 0:1 Vukoje (8), 1:1 Amenta (14), 2:1 Marchei (48), 2:2 Halilhodžić (57), 2:3 Hodžić (71), 2:4 Vladić (75).
PERUGIA: Marconcini, Natti, Raffaeli, Frosio, Berni, Amenta, Ciccotelli, Curi, Novellino (Sollier), Vannini, Pellizzaro (Marchei). Trener: Ilario Castagner.
VELEŽ: Marić, Meter, Dž. Hadžiabdić, Čolić, A. Glavović (M. Hodžić), B. Primorac, Bilkić (Ništović), Kvesić, V. Halilhodžić, Vladić, Vukoje. Trener: Sulejman Rebac.
ISKRA – ATALANTA 2:0 (Mitropa kup, 1984-85)
U Bergamu još slave osvajanje Lige Evrope, a prije 40 godina je “La Dea” ostala bez evropskog trofeja u Bugojnu. Srednjoevropski kup u sezoni 1984-85 riješen je u 2. kolu, kada je domaća Iskra ugostila Atalantu, predvođenu Robertom Donadonijem. Meč na Jakliću je donio dominaciju domaćina, koja je krunisana tek u nastavku.
U 59. minuti je Nedžad Omerhodžić šutirao s 20-ak metara, raskvašen teren skrenuo je loptu ka Stojančetu Idiću, a legendarni “Pele” je neodbranjivo poslao u mrežu uprkos protestima gostiju da se nalazio u nedozvoljenoj ofsajd poziciji (1:0). U finišu je Anto Tolić sjajno šutirao s ivice šesnaesterca, pogodio stativu, da bi odbijenu loptu Miralem Zjajo pospremio u mrežu za konačnih 2:0. Iako je u revanšu poražena u Bergamu (0:1), Iskra je osvojila trofej.
Iskra – Atalanta 2:0 (0:0)
Bugojno, 7. novembar 1984. Stadion Jaklić. Gledalaca 8.000. Vrijeme oblačno, teren blatnjav i nepovoljan za igru. Sudija: Jan Hora (Čehoslovačka).
Strijelci: 1:0 Idić (59), 2:0 Zjajo (80).
ISKRA: Škaro, Glamočak, Čeremidžić, M. Radović, Petrinović, Omerhodžić, Idić (Tolić), Novokmet (Zjajo), Salkić, Pavlić, Mirković. Trener: Blagoje Bratić.
ATALANTA: Piotti, Osti, Codogno, Bortoluzzi, Soldà, Rossi, Fattori, Velia (Perico), Donadoni, Agostinelli, Larsson (Pacione). Trener: Nedo Sonetti.
BIH – ITALIJA 2:1 (prijateljska utakmica, 1996)
Italija je pružila nemjerljivu pomoć za poslijeratno podizanje bh. fudbala iz pepela. Osim što su omogućili “Zmajevima” da u jesen 1996. budu domaćini u Bologni, Azzurri su u novembru došli na prijateljsku utakmicu na Koševo i tako cijelom svijetu pokazali da je Sarajevo sigurna fudbalska destinacija.
Puno Koševo je vidjelo sve italijanske zvijezde i historijsku prvu pobjedu reprezentacije BiH. Iako je rezultat bio u drugom, poraz na Koševu je bio koban za italijanskog selektora Arriga Sacchija, kojem je nekoliko dana nakon utakmice uručen otkaz.
BiH – Italija 2:1 (2:1)
Sarajevo, 6. novembra 1996. godine. Stadion Koševo. Gledalaca 40.000. Vrijeme sunčano i prohladno, teren pogodan. Sudija: Robert Sedlacek (Austrija).
Strijelci: 1:0 Salihamidžić (5), 1:1 Chiesa (10), 2:1 Bolić (43).
BIH: Dedić, Konjić (Pintul), Begić, M. Jašarević, Šabić (Dadić), Glavaš, S. Halilović (S. Kapetanović), Salihamidžić, B. Beširević, Bolić (Brkić), E. Baljić (Musić). Selektor: Fuad Muzurović.
ITALIJA: Toldo (Marchegiani), Carnasciali, Torricelli (Apolloni), Albertini, P. Maldini, Padalino, Di Matteo (Giunti), D. Baggio (Lentini), Casiraghi (Ravanelli), Zola, Chiesa (Simone). Selektor: Arrigo Sacchi.
