Anes Bostandžić je još jednom potvrdio svoj kvalitet i odličnu formu osvajanjem bronzane medalje na Evropskom prvenstvu održanom u Zadru. Za Bostandžića je ovo bio tek drugi nastup na seniorskom prvenstvu u karijeri, a na prethodnom šampionatu Starog kontinenta zauzeo je deveto mjesto.
Nakon osvajanja medalje, Bostandžić je dao intervju za portal Sport Centar, gdje je podijelio svoje utiske o takmičenju i planovima za budućnost.
Kako ste se prvi put zainteresovali za karate i šta vas je motivisalo da se počnete baviti ovim sportom?
Moj prvi komšija tada je bio moj trener. Živjeli smo u istom haustoru. Ja sam uvijek volio kao mali gledati razne borilačke vještine i ne tako rijetko sam sa ocem po kući radio razne sparinge.
Jednog dana, prilikom povratka sa posla moj trener se vraćao kući i sreli smo se u haustoru gdje je on iz šale sa nekim tehnikama krenuo na mene što sam ja nekako uspio izblokirati i automatski krenuo u kontranapad prema njemu, što mu se (poslije će se ispostaviti) veoma svidjelo.
Rekao mi je da sačekam tu u haustoru i otišao je do stana. Vratio se sa kimonom moje veličine, prislonio mi ga na prsa i rekao: „Večeras u 7 dođi na trening“. Naravno, tu noć su me odveli na trening i to je bio moj početak .
Odmah sam zavolio karate i jedva sam čekao svaki naredni trening. Danas je to već moja ljubav, moj smisao, moj život.
Kako ste se nosili s dijagnozom Guillain-Barréovog sindroma u tako mladoj dobi?
Sa dijagnozom Guillian-Barre syndromom sam se nosio kao odrastao čovjek u koži djeteta. Tako to moj otac opisuje u knjizi koju je napisao i koja nosi naziv “Šampion sam, jer ne odustajem”.
Svakako preporučujem za čitanje onima koji nisu do sada imali priliku pročitati je. Među njenim koricama se nalazi neizmjerno mnogo motivacije , borbe i emocije na koje niko neće moći ostati ravnodušan. Šalje ljudima poruku koja može biti od velike koristi onima koji se bore sa nekim iskušenjima pa i onima kojima nedostaje samopouzdanja.
Ko je bio vaša najveća podrška tokom oporavka i kako su vam oni pomogli da ostanete motivisani?
Moja najveća podrška u tom periodu bili su moji roditelji i trener. Oni su mi davali svakodnevno tu snagu i motivaciju da svaki dan iznova krenem u borbu za svoje zdravlje, pa mogu slobodno reći i svoj život.
Možete li nam opisati kako izgleda jedan vaš „običan“ dan?
Moj dan od prilike mogu opisati u par riječi: ustajanje, trening, odmor, trening, spavanje..
Ujutru nakon ustajanja idem sa trenerom u teretanu gdje radimo na usavršavanju nekih komponenti koje su mi potrebne za dobru fizičku spremu i explozivnost. Nakon treninga praktikujem kvalitetan doručak koji je mnogo bitan za jednog vrhunskog sportistu.
Onda popodnevni dio dana koristim za odmor, druženje sa prijateljima i u večernjim satima na redu je trening karatea. Prije svog večernjeg treninga imam trening sa djecom, polaznicima karate kluba Champion gdje u ulozi trenera vodim jednu grupu u kojoj, vjerujem ima budućih istinskih šampiona. Pošto je karate klub Champion mjesto gdje se stvaraju šampioni, ne sumnjam da neće biti i u ovoj mojoj grupi djece za koje će se nadaleko čuti. Ne tako rijetko pred neko bitno takmičenje ubacimo i treći trening popodne.
Koliko su važni mentalni aspekti pripreme za vas i kako ih integrišete u svoje treninge?
Pa mišljenja sam da je mentalni sklop podjednako bitan kao i onaj fizičke spreme. U svakom meču je neizmjerno važno da budete skoncentrisani na svaki sekund meča i da vas prati samopouzdanje. Dakle fizička sprema, samopouzdanje i koncentracija su osnovni recept za pobjedu. Ukoliko jedna od nabrojanih stvari izostane, imate problem i vjerovatno taj meč gubite.
Kakav je bio osjećaj osvojiti evropsku medalju sa samo 19 godina?
Prije par dana na pressu Olimpijskog komiteta BiH izjavio sam da sam sretan i počašćen ovom medaljom. Pogotovo kad uzmemo činjenicu da BiH nije imala medalju sa Evropskog prvenstva dugi niz od šest godina.
Međutim , nije ova medalja ono što mislim da će me zadovoljiti. Nedavno sam postao U21 prvak Evrope, isto to želim postići i u seniorskoj konkurenciji. Vjerujem u sebe i molim Boga samo za zdravlje i da ne bude nekih povreda. U tom slučaju mogu obećati da će Anes Bostandžić donijeti svojoj BiH, svojim Bosancima i Hercegovcima zlatnu medalju sa Evropskog prvenstva.
Koji vam je dosadašnji uspjeh u karijeri najdraži?
Ima tih medalja koje sam osvojio i koje su zaista mnogo vrijedne tako da bih izdvojio broncu sa Svjetskog U21 prvenstva, zlato sa Evropskog U21 prvenstva, srebro sa karate1 Premier lige seniori u Parizu i upravo osvojena seniorska bronca sa Evropskog prvenstva u Zadru.
Šta bi poručili mladim sportistima koji se suočavaju s teškim izazovima ili bolestima?
Mladim sportistima koji se suočavaju sa teškim izazovima i bolestima, povredama, poručio bih da samo vjeruju u sebe, da odustajanje nije opcija u borbi za svoje snove. Da vjeruju u sebe i svoj maksimum daju na svakom treningu i rezultat će doći. Snovi će uz Božiju pomoć postati java.
Ja sam sanjao i dosanjao svoje snove. Put je bio mnogo težak u nekim momentima nemoguć ali pobijedila je želja, vjera u sebe i neodustajanje.
Koji su vaši ciljevi za narednu sezonu i dugoročno u karijeri?
Moji ciljevi za narednu sezonu su uvijek isti. Dati sve od sebe da svaka naredna sezona bude što bolja.
Imate li neke hobije ili interese van karatea koji vam pomažu da se opustite i regenerišete?
Već sam trener u karate klubu Champion, vodim grupu polaznika i čini mi veliko zadovoljstvo svoje znanje i iskustvo prenositi na mlađe generacije. Student sam prve godine Burch univerziteta.
Sa njihove strane imam podršku i razumijevanje što mi mnogo znači i na tome sam im mnogo zahvalan.
Kako gledate na budućnost karatea u Bosni i Hercegovini i koje promjene smatrate da bi doprinijele razvoju ovog sporta?
Pa mislim da karate u BiH lagano raste u očima ljudi i onih velikih Evropskih i svjetskih sila.
Zadnje Evropsko prvenstvo mlađih uzrasta nam je pikazatelj da BiH ima jaku generaciju talenata čije vrijeme tek dolazi.
Mislim da su sada na čelu saveza pravi ljudi na pravom mjestu i da dolaze zaista lijepi dani-godine za Bosanskohercegovački karate sport.
