Prije tačno 50 godina su Borac i Željezničar odigrali najefikasniji bh. derbi, susret koji je donio šok Banjalučanima zbog rezultata na ostalim prvoligaškim terenima.
Piše: J. Mržljak
Bila je to “najluđa” sezona u historiji fudbalskog Prvenstva Jugoslavije, nezaboravna 1973-74, puna bizarnosti. Sezona u kojoj je šampiona i putnika u Drugu ligu dijelo samo 15 bodova, više od pola lige se borilo za opstanak, jesenji prvak se u posljednjem kolu spasio ispadanja, u niži rang je preselila ekipa s jednakim brojem datih i primljenih golova… Dinamo, dotad jedini jugoslavenski klub s evropskim trofejom, u pretposljednjem kolu se ispadanja spasio pobjedom u direktnom duelu nad gradskim rivalom Zagrebom…
Ništa manje čudan bio je kalendar – zbog Svjetskog prvenstva u SR Njemačkoj, na koje je Jugoslaviju odveo Josip Katalinski nezaboravnim golom u majstorici protiv Španije 13. februara 1974. Druga polusezona je počela 24. februara, a završena 2,5 mjeseca kasnije, 14. maja 1974. godine, utakmicama dramatičnog posljednjeg kola. Kao šlag na torti: posljednja dva kola odigrana u razmaku od dva dana – u nedjelju 12. i utorak 14. maja!?Posljednje kolo, odigrano na današnji dan prije 50 godina, donijelo je veliku tugu bh. ljubiteljima fudbala.
Već smo pisali kako je Velež, nošen podrškom 20.000 svojih navijača, na Koševu zabilježio Pirovu pobjedu nad Sarajevom (3:1). Mostarci su se morali zadovoljiti vicešampionskom titulom jer su imali slabiju gol-razliku od prvaka Hajduka. Bez titule, one za najboljeg strijelca, ostao je i Duško Bajević, jer ga je u posljednjem kolu prestigao Danilo Popivoda (Olimpija), postigavši tri gola u meču u kojem je njegov klub poražen od Vojvodine (3:5), pri čemu je Novosađanima “slučajno” trebala pobjeda za opstanak. Za razliku od Veleža, Čelik je bio gospodar svoje sudbine: Zeničani su na Bilinom Polju trebali pobijediti ekipu Partizana za plasman u Kup UEFA. Međutim, Beograđani su istopili Čelik i zabilježili ubjedljivu pobjedu (3:1).
Možda najveću tragediju doživjeli su fudbaleri banjalučkog Borca, koji su na volšeban način ispali iz lige, u sezoni u čijoj su sredini promijenili trenera: Boris Marović je preuzeo kormilo od Ivana Čabrinovića. Crveno-plavi su se poput mnogih klubova borili za opstanak, ali su najčešće bili “iznad crte”. Možda ključni bod je Borac izgubio odigravši samo 1:1 na domaćem terenu protiv “fenjeraša” Zagreba u 30. kolu, 28. aprila 1974. Uslijedio je poraz od direktnog konkurenta Vardara u Skoplju (1:2), pa pobjeda nad Olimpijom (2:1) u Banjoj Luci. Dva kola prije kraja je ispadanjem u Drugu ligu bilo ugroženo čak 11 klubova!
Pretposljednje kolo je samo malo razbistrilo gužvu na začelju: Zagrebu su nakon duela s Dinamom (1:2) ostale samo teoretske šanse, a Borac je porazom u Splitu (1:4) došao u zonu sumraka. Banjalučanima na ruku nisu išli ostali rezultati. Tako je Sloboda je na Tušnju odigrala miroljubivi remi protiv ekipe Bora (0:0), teoretski izborila opstanak, ali pomogla klub iz rudarskog grada u Srbiji. Na isti način miroljubivim remijem je okončan duel Vardara i Vojvodine (1:1), dok je Proleter pobjedom nad Sarajevom (2:0) prebrinuo sve brige.
Dva putnika za Drugu ligu tražila su se između čak šest klubova – Zagreba, Borca, Vardara, Vojvodine i Bora i, pazite sad, jesenjeg prvaka niškog Radničkog! U posljednjem kolu na Gradskom stadionu u Banjoj Luci je gostovao Željezničar: Borac je trebao pobjedu i da im na četiri druga stadiona odgovara barem jedan rezultat – da Vardar bude poražen na Maksimiru protiv Dinama, ili da Vojvodina ne pobijedi Olimpiju, ili da Bor ne trijumfuje u susretu sa Zagrebom, ili da Radnički na Čairu izgubi od Slobode.
Na Gradskom stadionu u Banjoj Luci okupilo se 10-ak hiljada gledalaca, većina s tranzistorima, jednim uhom osluškujući vijesti s ostalih terena, na kojima su utakmice počele u isto vrijeme – 16,30 sati. Navijači su pozdravli legendarnog napadača Borca Husniju Fazlića, koji je igrao posljednji susret u crveno-plavom dresu prije prelaska u redove njemačkog Saarbrückena. Plavi s Grbavice su na bh. republički derbi stigli značajno oslabljeni – bez reprezentativaca Josipa Katalinskog i Envera Hadžiabdića.
Šok za gledaoce na startu: prvi napad Željezničara završen je loptom u mreži Fuada Đulića, a strjelac je bio Džemal Šerbo (0:1). Samo četiri minuta kasnije je Husnija Fazlić poravnao (2:1), Emir Jusić donio preokret (2:1), no Tarik Hodžić je u 27. minutu ponovo izjednačio (2:2). U međuvremenu je Abid Kovačević zbog povrede napustio teren, ali su do odmora Muhamed Ibrahimbegović “Fišer”, Husnija Fazlić i rezervista Zoran Smileski donijeli ubjedljivu prednost domaćinu (5:2). Borac je tako već u prvih 45 minuta “petardom” počastio i drugog prvoligaša iz glavnog grada BiH, nakon što su u jesenjem dijelu deklasirali ekipu Sarajeva (5:0) uz hat-trick Husnije Fazlića.
Šta se dešavalo na ostalim terenima: Vojvodina je plovila ka luci spasa vodstvom protiv Olimpije (2:0), Radnički je skoro izborio opstanak s prednošću 1:0 protiv Slobode, no Borac su u Prvoj ligi održavali rezultati poluvremena u Zagrebu (Dinamo – Vardar 1:0) i Boru (Bor – Zagreb 1:1). Osluškujući vijesti s drugih terena, Banjalučani u nastavku malo popuštaju što koristi Rajko Rašević i smanjuje zaostatak Željezničara (5:3). Slobodan Tomić je u 60. minutu postigao pobjedonosni gol za Bor protiv Zagreba (2:1), pa je pobjeda Dinama nad Vardarom ostala zadnja Borčeva nada.
U Maksimiru se dešavala drama: najprije je Vančo Balevski izjednačio za Vardar (1:1), onda Drago Vabec ponovo doveo Dinama u vodstvo (2:1), na radost igrača i navijača Borca. Husnija Fazlić u 72. minutu trese mrežu Slobodana Janjuša i hat-trickom zaključuje sjajnu karijeri u dresu Borca (6:3), no potom stiže šokantna vijest iz Zagreba: 10 minuta prije Metodije Spasovski matira Milana Šarovića za bod spasa Vardara (2:2). Golijada u Banjoj Luci je zaključena pogotkom Blagoja Bratića za konačan rukometni rezultat bh. derbija: Borac – Željezničar 6:4.
Šta je to vrijedilo kada su se na drugim terenima rezultati tako “poklopili” da Borac ispadne: Vardar i Radnički su osvojili po bod, Vojvodina i Bor zabilježili pobjedu. Boris Marović, trener Banjalučana, bio je tako utučen da nije imao snage dati bilo kakvu izjavu za medije. Borac je ispao kao nijedan klub u historiji jugoslovenskog fudbala, s 30 bodova iz 34 utakmice (u vrijeme kada je pobjeda donosila dva boda) i gol-razlikom 43:43! Da su Crveno-plavi imali kvalitet za Prvu ligu pokazala je naredna sezona, kada su Banjalučani ekspresno izborili povratak u društvo najboljih, ali i plasman u finale Kupa maršala Tita, uz ubjedljivu pobjedu nad Crvenom Zvezdom na Marakani (4:1).
Borac – Željezničar 6:4 (5:2)
Banja Luka, 14. maj 1974. Gradski stadion. Gledalaca: 10.000. Vrijeme i teren pogodni za igru. Sudija: Ristić (Beograd).
Strijelci: 0:1 Šerbo (1), 1:1 Fazlić (5), 2:1 Jusić (25), 2:2 Hodžić (27), 3:2 Ibrahimbegović (30), 4:2 Fazlić (35), 5:2 Smileski (38), 5:3 Rašević (49), 6:3 Fazlić (72), 6:4 Bratić (89).
BORAC: Đulić, N. Lazić, Gavrilović, Vidačak, Vukelja, Kreso, Ćulafić, E. Jusić, Ibrahimbegović (Bajagilović), H. Fazlić, A. Kovačević (Smileski). Trener: Boris Marović.
ŽELJEZNIČAR: Janjuš, Deraković, Bećirspahić, Rašević, H. Saračević, D. Kojović, S. Kojović, Bratić, Šerbo, B. Janković (N. Bašić), T. Hodžić. Trener: Milan Ribar.
