Uz veliku podršku s tribina i dosta sreće, fudbaleri Sarajeva uspjeli su pobijediti Slobodu i tako prepustili “fenjer” gradskom rivalu Željezničaru.
Piše: J. MRŽLJAK
Nešto više od godinu dana nakon osvajanja druge titule državnog prvaka, fudbaleri Sarajeva su u jesen 1986. započeli su jednu od najtežih sezona u klupskoj historiji. Od prve ekipe koja je osvojila titulu ostali su samo Dragan Jakovljević, Slaviša Vukičević i Senad Merdanović, nakon što su Koševo napustili Husref Musemić (prešao u Crvenu Zvezdu), Faruk Hadžibegić (Betis), Predrag Pašić (Stuttgart), Mirza Kapetanović (JNA), Davor Jozić (JNA), Mehmed Janjoš (Hercules), Miloš Đurković (Bešiktaš), a Ferid Radeljaš i Nihad Milak bili u potrazi za inostranim angažmanom…
Tu nije bio kraj problemima: Sarajevo je u sezonu 1986-87 ušlo s šest oduzetih bodova, zbog sumnje u regularnost utakmice posljednjeg kola prethodnog prvenstva (1985-86) protiv Crvene Zvezde. Tokom ljetne pauze na Koševo su stigli neafirmisani igrači iz nižih rangova (Enver Lugušić, Srđan Bajić, Miloš Nedić, Predrag Koprivica, Muhidin Ćoralić) ili su u prvi tim prekomandovani dojučerašnji juniori Sarajeva, poput Igora Lazića, pa ne čudi slab start u novom prvenstvu. Zvono za uzbunu upalio je poraz od Osijeka na Koševu (0:1) u 6. kolu, nakon čega je Bordo tim ostao “zamrznut” na “minus 4” poena.
Boško Antić, legenda Koševa, čovjek koji je osvojio titulu i kao igrač i kao trener Sarajeva, podnio je ostavku, a na užarenu klupu je sjeo Denijal Pirić. Skoro paralelno sa smjenom trenera, na Koševo su se vratili Nihad Milak i Nihad Radeljaš, čije je iskustvo bilo neprocjenjiva pomoć mladim igračima. Pod vodstvom novog trenera je Sarajevo zabilježilo dvije pobjede – u Prištini (1:0) i na Koševu protiv Crvene Zvezde (2:1) – i tako konačno izbrisalo bodovni minus. Do kraja jesenje polusezone je Sarajevo osvojilo još 8 bodova, ali to nije pomoglo Bordo timu da izbjegne “fenjer” na zimskoj pauzi. Sarajevo je čekala teška proljetna polusezona, za koju je ekipa pojačana dvojicom povratnika – Mirzom Kapetanovićem i Mehmedom Janjošem.
Drugi dio šampionata je otvorila utakmica protiv Slobode, odigrana na današnji dan prije 37 godina na Koševu. U glavni grad BiH su Tuzlaci stigli samo s tri boda više od Sarajeva na tabeli, zapravo tri boda manje osvojena na terenu jer Crveno-crni nisu imali kaznu ” minus 6″. Sloboda je na prvi pogled bila u sigurnoj zoni, ali itekako ugrožena jer je uveliko trajao sudski postupak u kojem su kažnjeni klubovi tražili povratak oduzetih bodova. Ekipa trenera Faruka Pašića je igrala mnogo bolje nego je pokazivao bodovni učinak, a u proljetni dio je ušla pojačana za Cvijetina Blagojevića, koji se nakon devet godina vratio na Tušanj.
Nedjelja, 22. februar 1987. godine, bio je tipični zimski dan, praćen hladnim vremenom, kišom i snijegom. Uprkos nepovoljnim vremenskim uslovima, navijači Sarajeva su se odazvali pozivu da pomognu ljubimcima u borbi za opstanak, pa se na Koševu okupilo 5.000 navijača. Težak teren i značaj utakmice sputali su domaće fudbalere, koji su izveli malo povezanih akcija. Tuzlaci su bili bolji, stvorili prvu šansu u 16. minutu, ali je udarac Ademira Smajlovića blokirao Ferid Radeljaš.
Pomalo neočekivano, Sarajevo je prvu i jedinu šansu pretvorilo u pogodak. U 36. minutu, nakon kornera Slaviše Vukičevića, Boban Božovića je centrirao na drugu stativu, gdje je Dragan Jakovljević grudima zaustavio loptu i onda oštrim udarcem matirao golmana Mirzu Hadžića za veliku radost promrzlih gledalaca (1:0). Dva minuta prije odlaska na odmor je Blagojević izašao sam pred Envera Lugušića, ali je golman Sarajeva hrabro “ušao u šut”, spasio svoj gol i vodstvo Sarajeva. I u nastavku je Sarajevo igralo u grču, no blatnjav teren je pomogao igračima Bordo tima da odbiju sve napade gostiju.
U 60. minuti, nakon duela s Milakom, u šesnaestercu Sarajeva je pao napadač Slobode Mitar Lukić, ali je ostala nijema pištaljka beogradskog sudije Zdravka Jokića, današnjeg stručnog konsultanta na TV Arena Sport. Uz veliku podršku s tribina, fudbaleri Sarajeva uspjeli su sačuvati prednost i zabilježiti vrijednu pobjedu, kojom su konačno prepustili “fenjer”, i to gradskom rivalu Željezničaru. Sarajevo je izborilo opstanak tek nekoliko dana uoči početka narednog prvenstva, kada je beogradski Sud udruženog rada vratio oduzete bodove. Prethodno se Sloboda čudesno spasila s tri pobjede u posljednja tri kola – protiv Radničkog (1:0), Hajduka na Poljudu (1:0) i Veleža na Tušnju (2:1).
Sarajevo – Sloboda 1:0 (1:0)
Sarajevo, 22. februar 1987. Stadion Koševo. Gledalaca 5.000. Vrijeme hladno, praćeno kišom i snijegom, teren blatnjav i težak za igru. Sudija: Zdravko Jokić (Beograd). Žuti kartoni: Bajić (Sarajevo), Verlašević, Miljanović i Smajlović (Sloboda).
Strijelac: 1:0 Jakovljević (36).
SARAJEVO: Lugušić, S. Bajić, Kapetanović, Janjoš, Milak, Radeljaš, Jakovljević, Vukičević, Jaganjac, B. Božović (D. Božović), Barnjak (Švrakić). Trener: Denijal Pirić.
SLOBODA: M. Hadžić, Ibrić, Tošić, Miljanović, Memišević, Verlašević, Smajlović, Blagojević (Mrkić), Krajišnik, M. Lukić, D. Kostić (Jevtić). Trener: Faruk Pašić.
