Sjećanje na Februarski turnir, odigran krajem januara 1982. godine, na kojem su učestvovala tri prvoplasirane jugoslovenske ekipe i domaćin Velež pojačan Safetom Sušićem
Piše: J. MRŽLJAK
Prije nekoliko dana podsjetili smo se prvog pogotka Safeta Sušića u dresu Paris Saint-Germaina, 15. januara 1983, nakon što je prethodna godina bila vjerovatno najdramatična u karijeri najboljeg bh. fudbalera svih vremena. Najprije je u proljeće 1982. godine “Pape” odveo Sarajevo do četvrtog mjesta i plasmana u Kup UEFA, onda je potpisao ugovore za Inter i Torino, zbog čega mu je izrečena 12-mjesečna zabrana nastupa u Seriji A, da bi u ljeto proglašen najodgovornijim za debakl jugoslovenske reprezentacije na Mundijalu u Španiji.
Kada je Sušić potpisao za PSG, činilo se da je uplovio u mirnije vode, no uslijedila je zabrana Fudbalskog saveza Jugoslavije za prijevremenim odlaskom u inostranstvo. Zato je Sušić morao odigrati još jednu polusezonu za Bordo tim, prije nego je u decembru 1982. konačno debitovao za PSG. Međutim, tokom 1982. godine je Safet Sušić, osim Sarajeva i PSG-a, obukao dres još jednog kluba.
Mjesto radnje je Mostar, preciznije “Februarski turnir”, ustanovljen 1965. godine u čast oslobođenja grada na Neretvi 14. februara 1945. Turnir je održavan uglavnom početkom februara i bio je generalna proba najjačim jugoslovenskim i evropskim klubovima za proljetni dio sezone. Jedan od izuzetaka, kada je riječ o terminu, bio je Mostarski turnir 1982. godine koji je održan krajem januara. Razlog je bila činjenica da je početak proljetnog dijela Prvenstva Jugoslavije zakazan neuobičajeno rano – sredinom februara 1982. – zbog Mundijala u Španiji.
Krajem januara 1982. u Mostaru se okupila krema jugoslovenskog fudbala: jesenji šampion Crvena Zvezda, drugoplasirani Dinamo, trećeplasirani Partizan i domaćin Velež, koji je slavio 60. rođendan kluba. Kako bi se što jače suprotstavili članovima “Velike četvorke”, iz uprave Veleža zatražili su od FK Sarajevo da im pozajmi Safeta Sušića, koji se tek vratio iz JNA. Molba je uslišena, “Pape” je kao gost zaigrao za Velež na “Februarskom turniru”. Tako je najbolji bh. fudbaler svih vremena prvi i jedini put zaigrao u istom dresu s legendarnim mostarskim BMV-om (Bajević, Marić, Vladić), trojkom koja je obilježila prethodnu deceniju i polako se približavala kraju karijere.
Turnir su 30. januara otvorili Dinamo i Partizan zanimljivom utakmicom, koja je u regularnih 90 minuta završena remijem 1:1, poslije golova Stjepana Deverića i Dragana Mancea. Pristupilo se izvođenju jedanaesteraca, u kojem su Crno-bijeli bili uspješniji i slavili 6:5. U drugoj utakmici je Velež dočekao Zvezdu i već u 5. minutu poveo golom “gosta” Safeta Sušića. U drugom poluvremenu je Miloš Milutinović, trener Rođenih, izveo iz igre Franju Vladića, Duška Bajevića i Momčila Vukoja, što se odrazilo na igru Mostaraca. Beograđani su preuzeli inicijativu i golovima Miloša Šestića i Boška Đurovskog preokrenuli za pobjedu 2:1 i plasman u finale.
Na današnji dan prije 42 godine odigrani su mečevi za prvo i treće mjesto, koji su na Stadion pod Bijelim Brijegom privukli oko 15 hiljada gledalaca. Program je 31. januara 1982. otvorio je meč za treće mjesto između Veleža i Dinama, dvije godine nakon što su Rođeni na istom turniru nanijeli najteži poraz Modrima u historiji kluba (9:2). Duško Bajević je svoje mjesto ustupio 19-godišnjem Seadu Kajtazu, a u finišu je šansu dobila još jedna buduća zvijezda – Semir Tuce. Nakon što su u prvom poluvremenu mreže mirovale, početkom nastavka je Franjo Vladić doveo Mostarce u vodstvo (1:0), da bi Snješko Cerin poravnao (1:1). Tada je na scenu stupio Sušić i postigao dva gola za vodstvo domaćina (3:1). Drago Dumbović je samo ublažio poraz ekipe Ćire Blaževića (3:2).
U finalu je Partizan pobijedio Crvenu Zvezdu (3:1) golovima Zvonka Živkovića (2) i Zvonka Varge, odnosno Ranka Đorđića za Crveno-bijele. Stručni žiri je u izboru za najboljeg igrača turnira “vagao” između Sušića i Živkovića i nagradu dodijelio “Papetu”, koji je s tri postignuta gola bio i najbolji strijelac. Zanimljivo da je proljetni dio fudbalskog prvenstva Jugoslavije donio potpuno različit poredak od Mostarskog turnira. Dinamo, “fenjeraš” iz Mostara, osvojio je titulu, pobjednik Partizan pao je sa trećeg na šesto mjesto, Zvezda se zadovoljila vicešampionskom titulom i osvojila Kup maršala Tita, dok je najbolji igrač turnira Safet Sušić odveo FK Sarajevo do četvrtog mjesta i plasmana u Kupu UEFA.
Velež – Dinamo 3:2 (0:0)
Mostar, 31. januar 1982. Stadion pod Bijelim Brijegom. Gledalaca 15.000. Vrijeme sunčano, teren pogodan za igru. Sudija: Franjo Glažar (Rijeka).
Strijelci: 1:0 Vladić (47), 1:1 Cerin (58), 2:1 Sušić (61), 3:1 Sušić (71), 3:2 Dumbović (75).
VELEŽ: Marić, Kalajdžić, Mulahasanović, Ledić, Matijević, Međedović, Kajtaz (S. Glavović), Karabeg (Tuce), Bijedić, Vladić, Sušić. Trener: Miloš Milutinović.
DINAMO: Vlak (Ivković), Bračun, Z. Cvetković, D. Bošnjak (Hadžić), Zajec, Mustedanagić, Bručić, Deverić, Kranjčar, Mlinarić (Cerin), Panić (Dumbović). Trener: Miroslav Blažević.