Farah Jusufović (21) je aktuelna nogometašica VfB Stuttgarta, a prije toga je nastupala za VfB Obertürkheim. Igra na poziciji centarfora.
No, nije se prvo počela baviti najvažnijom sporednom stvari na svijetu. Latinska poslovica kaže: ”Sve što je rijetko, skupocjeno je”, a upravo je rijetkost da ima ovakvih sportistkinja. Prvo je Farah trenirala košarku, karate, plivanja i vaterpolo, gdje je imala sjajne rezultate, ali je COVID 19 promijenio njenu sportsku priču. Za Sport Centar Farah je govorila o svojim počecima, podvizima, životnom putu, nastupu za reprezentaciju BiH i planovima za budućnost.
Za početak je istakla da nogomet trenira od svoje 18. godine, ali je ljubav prema sportu pokazala u ranom djetinjstvu.
”Priča je počela od malih nogu kada sam počela pokazivati interesovanje za sport generalno. Imam sreću da sam odrastala sa bratom blizancom koji ima identična interesovanja kao i ja i ujedno bio moj partner u sportu. Roditelji su nas vodili na mnoge sportske aktivnosti na kojim su primjetili moje vještine. Kao mala sam se bavila košarkom, karateom, plivanjem i vaterpolom. Bila sam prva bh. vaterpolistica koja je debitovala u zvaničnoj utakmici u Njemačkoj sa VK Inviktum i uspjela postići prvi historijski pogodak na međunarodnom takmičenju za Bosnu i Hercegovinu. Najduže sam trenirala vaterpolo u Sarajevu i bila jedina djevojka koja se takmičila u muškoj kategoriji. Cilj mi je bio da jednog dana zaigram za žensku ekipu. Međutim, to u Bosni i Hercegovini nije bilo moguće”, istakla je Jusufović.
Dodaje kako je životni put odveo u Njemačku.
”Nakon dugih godina provedenih u sportu, počela sam trenirati vaterpolo sa djevojkama. Međutim, pandemija COVID19 je to zaustavila i na neki način promjenila moj život. Za vrijeme pandemija nije bilo moguće odlaziti na treninge vaterpola i sve je bilo zatvoreno. Jedina fizička aktivnost koja mi je bila, u toku pandemiije, dostupna je bio odlazak u park sa bratom i igranje nogometa s prijateljima. Tu je nekako moja priča počela kada mi prijatelji ukazuju na talenat koji posjedujem, a kojeg nisam bila svjesna. Tada sam donjela odluku da se počnem baviti nogometom”, kazala je naša sagovornica.
Potcrtava kako je ljubav prema najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu bila identična ljubavi prema drugim sportovima sve do trenutka kada se aktivno počela i baviti ovim sportom. Dodaje kako je sve naslijedila od svoje porodice, tačnije od djeda i oca.
”Na moju sreću nisam se susrela sa predrasudama okoline i uvijek sam imala bezuslovnu podršku mojih najbližih – porodice i prijatelja”, apostrofira Farah.
Koračala je na liniji zadovoljstva kada smo spomenuli bh. državni tim za koji je nastupala.
”Bila sam sam izuzetno sretna i ponosan kada sam dobila poziv da igrama za BiH, jer svoju zemlju volim svim svojim bićem. To je za mene bila velika čast. Ponosna sam bila nositi boje države i grb na dresu”.
Na kraju je naglasila kako u budućnosti želi igrati za veliki klub na velikim takmičenjima. A imala je i poruku za kraj.
”Ženski nogomet se vremenom razvija i privlači sve više mladih djevojaka. Moja poruka za sve mlade cure je da slijede svoje srce i snove, vjeruju u sebe, zalažu se na treninzima i nakon toga – rezultati su neizbježni”, zaključila je Jusufović.
