Jučer, prvog dana nove godine, fudbalska legenda Bosne i Hercegovine, Hasan Braco Salihamidžić, slavila je svoj 47. rođendan. Ova prilika nije samo da se čestita rođendan, već i da se prisjetimo burne mladosti ovog fudbalskog velikana, koja je bila ispunjena patnjama, opasnostima, ali i izuzetnim uspjesima, prenosi index.hr.
Djetinjstvo u Mostaru
“Rođen sam u Mostaru, gradu u kojem je čuveni most. Imao sam bezbrižno djetinjstvo. Otac mi je bio policajac, majka učiteljica, a ja sam već tada želio postati nogometaš. Jugoslavija je bila država koja je funkcionirala, nama je bilo dobro. Imali smo jednostavan život, ali smo bili sretni. S 8 godina sam počeo igrati, moj otac, koji je bio igrač druge lige, bio je moj prvi trener”, prisjeća se Braco.
Ratna Stvarnost i Napuštanje Domovine
No, idila je tragično prekinuta. “Igrao sam za mlade selekcije Jugoslavije, nakon utakmice s reprezentacijom morao sam se vratiti kući, ali nije bilo letova iz Beograda za Sarajevo. Vraćajući se autom, vidio sam što se dešava i vidio da je situacija ozbiljna. Na deset kilometara od moje kuće bila je crta bojišta.”
Njegov otac ga je pozvao na nešto što niko dijete ne bi trebalo iskusiti: “Nakon dva mjeseca došao mi je otac i rekao: ‘Imamo kalašnjikov u kući i pištolje, uzmi ih i idi pretraži ulicu.’ Tada mi je rekao da povedem majku i sestru da pokušaju pobjeći. Kao 15-godišnjak, imati kalašnjikov ispod kreveta nije normalno.”
Odlazak u Njemačku i Uspjeh na Njemačkim Terenima
Nakon ratnih drama, jedno jutro, sestra ga je probudila s vijestima koje će mu promijeniti život: “Obuci se, ideš u Njemačku.” Iako je odlazak bio težak, Braco je napustio dom kako bi pronašao sigurnost. “Jutro kada sam kročio u Njemačku promijenilo je moj život. Moram reći kako je istina da onaj tko se u Njemačkoj posveti i naporno radi dobije priliku. I iskoristio sam priliku o kojoj sam toliko sanjao, uspio sam to jer sam se borio”, ističe Salihamidžić.
