Sarajevska Vijećnica je ugostila sportsku kremu, intelektualce, političare, sportske zvijezde Sarajeva te sve prijatelje proslavljenog košarkaškog trenera te autora promovisane knjige “Moja igra moj put”.
U svom govoru Pešić je istakao kako mu je posebno zadovoljstvo promovisati knjigu u Sarajevu jer je upravo tu proveo veliki dio svog života, “Ja sam ovdje proveo najveći dio svog života, najviše sam živio u Sarajevu i sigurno mi je svaki dolazak budi emociju. Drago mi je da sam ponovo ovdje, prije svega da vidim svoje prijatelje, jer na kraju krajeva dolaziš tamo gdje su ti prijatelji”, rekao je Pešić.
Kratko se osvrnuo i na samu knjigu. “Ja sam pokušao da sve što se godinama stvaralo u meni pretočim u jednu takvu knjigu. Uvijek je postojala moja želja da se to desi, ali nikad se nije moglo naći vremena. Započeo sam 2016. kada sam morao prekinuti trenersku karijeru zbog operacije koljena, tako da sam tada imao malo više vremena, ali onda, iako sam mislio da neću više raditi i biti trener, iz Barcelone su me zvali i otišao sam tamo 2018. godine. Onda je došla korona i bili smo zatvoreni skoro 3 mjeseca. U Španiji je to bilo baš drastično i tada sam imao vremena da završim ono što sam započeo”, rekao je Pešić.
U sklopu promocije održana je i panel diskusija u kojoj su učestvovali: Svetislav Pešić, Samir Avdić, Mirsad Milavić i Dejan Kamenjašević.
Samir Avdić se prisjetio vremena u kojem ga je Pešić trenirao te dao osvrt na Pešićevu važnost i utjecaj na mlade igrače tog vremena, te je dodao kako Sarajevo treba biti ponosno na trenerske velikane kakav je Pešić.
“Empatija za trenera ne postoji, posao trener počinje prije treninga i završava se poslije treninga”, zaključio je proslavljeni Pešić.
Sin Svetislava Pešića, Marko Pešić se video linkom javio iz Minhena.
Dejan Kamenjašević, koji je bio pomoćnik Pešiću istakao je kako je ovo velika noć za Sarajevo, te dodao: “Znamo se 22 godine, a upoznao nas je moj pokojni otac Mirko u Španiji. Mi Sarajlije uvijek govorimo o ljudskim osobinama. Jedina dva čovjeka koja su obišla mog tada bolesnog oca su Svetislav Pešić i Samir Avdić.”
Ispričao je Kamenjašević i jednu anegdotu o Pešićevom radu sa igračima: “Svetislav je imao običaj da namjerno griješi imena igrača. Recimo Dalibora Bagarića je zvao Davorin, po lideru Indexa. Dalibor mi se stalno žalio štoga tako zove. Onda ga je pitao, a Svetislav je rekao ‘zovem te tako jer ti je tako ime’, na šta mu je Dalibor rekao ‘ne zovem se Davorin’, a trener Pešić je na to samo rekao ‘Šta ti znaš kako se zoveš?'”
Na kraju ceremonije, dekan Fakulteta za sport, Ifet Mahmutović, uručio je Svetislavu Pešiću prigodan poklon, a Mirsad Ibrić, osnivač radija M uručio je Pešiću dres KK Bosne.
